Kao što stručnjaci Du Pont-a imaju primat u sintezi sulfonil ureja herbicida tako stručnjaci Dow AgroSciencesa drže monopol na sve djelatne tvari iz ove grupe. U praksi se nalaze od 1994 g. (flumetsulam i metosulam). Zbog svoje izvanredne učinkovitosti (katkada i u dozama ispod 5 g. po ha., što je sve do nedavno bilo nezamislivo), naglašene selektivnosti i ekstremno niske toksičnosti snažan su impuls daljem razvoju primjene herbicida. Selektivnost im se temelji na brzini razgradnje u biljci. U osjetljivih korova i ne tolerantnih kultura metabolizam se odvija usporeno. Rezultat je postepeno slabljenje ovih biljaka i njihovo sigurno odumiranje. U otpornih korova i tolerantnih kultura procesi razgradnje djelatne tvari se odvijaju vrlo brzo. U tako kratkom vremenu djelatna tvar nije u stanju izazvati značajne fiziološke promjene koje bi bile kobne za nju. Nastajanjem, manje toksičnih metabolita destruktivni procesi u biljci prestaju i procesi u biljka se postepeno normaliziraju. Učinkoviti su na veliki broj važnih jednogodišnjih dikotiledonih i monokotiledonih korova. Mehanizam njihova djelovanja u uskoj je vezi sa sintezom lančastih aminokiselina: valina, leucina i izoleucina. Herbicidni učinak je rezultat inhibicije enzima acetolakta sintaze (ALS ili AHAS). Isti pretvara piruvat u acetolaktat i alfa ketobutirat u 2 – aceto –2 – hidroksibutirat. Nedostatak ovih kiselina zaustavlja sintezu bjelančevina i rast biljke. Istovremeno, prevelika koncentracija alfa ketobutirata djeluje štetno i u konačnici dovodi do ugibanja biljke. Čovjek i životinje ne posjeduju ovaj enzim i nisu u stanju sintetizirati aminokiseline što je i razlogom njihove niske otrovnosti za iste. Sve veći problem ove masovno rabljene i perspektivne grupe herbicida je sve učestalija pojava rezistentnost na pojedine djelatne tvari. Uzrok rezistencije je u promjenama na samom enzimu kojima se ne dozvoljava trajnije vezivanje herbicida na isti. U biljku ulaze putem korijena i lista. Uz pomoć floema i ksilema kolaju biljkom. U biljci su umjereno (florasulam) ili slabo (flumetsulam, metosulam) pokretljivi. Najviše se koncentriraju u meristemskim tkivima i prvi učinci upravo su vidljivi na tim mjestima u obliku: zastoja u rastu, žučenja i samog odumiranja od sedam do mjesec dana od prskanja. Ove razlike su rezultat osjetljivosti pojedinih korovnih vrsta i uvjeta staništa. Detaljnim pregledom na naličju lista uz žilje može se opaziti crvenilo a na monokotiledonim vrstama uz zastoj razvoja korijena, skračenje internodija, deformacije na listovima, manjak hranjiva i druge patološke promjene. Svojstveno za ovu grupu herbicida je da ove promjena nisu na istim korovima uvijek istovjetne i dovoljno pouzdane. U tlu su umjereno postojani. Razgradnja u tlu se odvija uz pomoć mikroorganizama ili kemijskim putem. Neznatno su hlapljivi, i ne predstavljaju, značajnu opasnost od zanošenja škropiva. Slabo su toksični za čovjeka i životinje. Isti mehanizam djelovanja i ciljano mjesto imaju i herbicidi iz grupa: sulfonil ureja herbicida, imidazolinona (u nas) i sulfoanilida i pirimidinil (tio) benzoata u svijetu. Iritiraju kožu (flumesulam, florasulam) ili respiratorne organe (florasulam).
