U sadnju prvih stabala krenuo je još 2001. godine, a ova mu je godina, u kojoj je proglašena elementarna nepogoda zbog kasnoproljetnog mraza, jedna od težih. S pet hektara dobio je samo 200 kg, a trebalo je biti tonu i dvjesto čiste jezgre.
Osječanin Zoran Mikula je samo želio stvoriti svoju oazu za bijeg od svakodnevice, i posadio je - orah. 'Naoružan' s nešto novaca i puno dobre volje, krenuo je 2001. godine u sadnju prvih stabala u baranjskom mjestu Popovcu.
"Sadili smo bez kredita i na više godina. Prvi smo nasad odlučili podići na selištu i moram reći ništa nismo znali. U tom smo prvom krugu sadnje imali 140 oraha sjemenjaka. Htjeli smo ih zaštititi od zečeva, no svi su nam rekli - neće vam divljač ići na orah jer je gorak, kad eto vraga. Sve su nam pojeli. Dvije smo se godine oporavljali“, podijelio je s nama svoja početnička iskustva.
No, nisu se obeshrabrili. Novih su 200 sadnica dvije sorte Šejnovo i Drjanovski, od svake po 100, kaže, posadili 2003./04., kada su cijene jednogodišnje sadnice bile po 25 kuna, dvogodišnje 70, a trogodišnje cijepljene sadnice, visine 2,5 - 3 metra, 150 kuna.
"Odlučili smo se za ove trogodišnje sadnice misleći kako će se ipak bolje primiti, pa smo ih naručili iz rasadnika u okolici Zagreba po 149 kuna komad, s otpremom i deklaracijom, no 73 nam se osušilo. Nakon dvije godine posadili smo još 100 sadnica sorte Šejnovo. I svaki puta zaštiti mladice protiv zečeva“, kaže nam s dozom humora u glasu dodajući kako su za posljednju sadnju prije šest godina nabavili četiri sorte oraha, među kojima Novosadski kasni i Jupiter, preko osječkog Instituta i sve se dobro primilo. Danas, uz podršku supruge Tatjane i sina Tina, održava voćnjak na ukupno 4,60 hektara na kojima je 759 sadnica oraha.
"I unatoč svega što smo prošli, nije problem posaditi nego je problem dočekati da krene! Nisam znao da sadnice praktično miruju prvih četiri-pet godina. To me jako zbunilo, dok nisam shvatio da u tim prvim godinama orah ide u korijen“, kaže dodajući kako su sve učili 'u hodu', pa tako i savladali tehnologiju zaštite, koja im ne predstavlja problem.
"Primjenjujemo samo dozvoljena sredstva. Moramo 3-4 puta prskati protiv orahove muhe. Bilo je i nešto bolesti, ali ne ove godine“, komentira Mikula.
Prinosi mu ovise o lokaciji. Selište, na kojem je 140 stabala najstarijih i najkvalitetnijih oraha, je u nizini pa zbog magle i mraza nikad nije imao uroda. No, ova je godina, u kojoj je proglašena elementarna nepogoda zbog kasnoproljetnog mraza, pogotovo teška.
"Gore na brdu, nagib je 33 posto, i nije loše. No, ove sam godine s ukupno tih gotovo pet hektara dobio samo 200 kg, a trebalo je biti tonu i dvjesto čiste jezgre. S obzirom na to da mi je 600-tinjak oraha još mladih, nagodinu bi trebalo biti još tonu prinosa više“, procjenjuje dodajući da nema nikakvih problema s plasmanom na tržite, jer koliko god da proizvede, može prodati i bez posebnog oglašavanja.
Njegov orah završava u osječkim restoranima. Kilogram očišćene jezgre oraha prodaje za 70 kuna. Strojno odvaja zelenu koru te nakvrcne ljusku, a kooperanti mu ručno odvajaju i čiste jezgru. Kad podvuče crtu, on je zadovoljan.
"Imamo povoljni plavi dizel i potpore koje podmiruju sve potrebe proizvodnje. Od tih nešto manje od 40.000 kuna potpora za cijeli nasad, možemo namiriti sve troškove održavanja, od prskanja do košnje trave ispod stabala, a po potrebi i platiti sezonske radnike.
Sav prihod od prodaje ploda ostaje čista zarada. Ove je godine zarada manja, no, nije sve u novcu. Meni je ovo psihoterapija“, iskren je naš sugovornik, inače alatničar po struci, koji je u ovaj posao ušao s praktičnom mudrošću, jer kaže, ako se u budućnosti sin ne bude nastavio baviti ovim poslom, ipak ostaje posađeno drvo.
"Dobar je to biznis. Veliki biznis. I nisam znao u što se upuštam. Želio sam uživati u prirodi, imati gdje pobjeći od svakodnevice i napuniti baterije, pa mi se ovo činio spoj ugodnog s korisnim. Učio sam na vlastitim greškama, no imao sam veliku podršku u savjetodavnoj službi i mogu slobodno reći da ne bih dogurao do danas bez naše gospođe Ruže“, zaključuje na kraju svojevrsnom zahvalom Zoran Mikula.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
Đuro Japaric
prije 4 godine
Konačno objektivan i istinit članak o orasima !