Niz je prednosti primjene ove mjere, a izborom malča možemo djelovati na rezultate. Ipak, treba biti oprezan
Uzgoj jagoda nije jednostavan i svi koji su to radili ili rade znaju koliko je mučno stalno plijeviti korov, boriti se s problemima zalijevanja i zaštite biljaka. Malčiranje može biti dio rješenja ovih problema.
Primjena malča ima niz prednosti. Prije svega štiti zemlju od isušivanja vlage i zbog toga je manja potreba za zalijevanjem. U proljetnom razdoblju površina se sporije zagrijava, a to znači da biljke kasnije kreću s vegetacijom i cvatnjom. Upravo je to razlog što kasni mraz neće napraviti štetu na cvjetovima. Ovo je pogodno za hobi uzgajivače, jer se ne moraju brinuti i prekrivati usjev kako bi zaštitili cvjetove.
U slučaju profesionalnih je obrnuto. Njima je bitno da cvatnja krene što ranije kako bi postigli što veće cijene na tržištu. Zbog toga jagodu uzgajaju u zaštićenom prostoru ili prekrivaju raznim folijama.
Prednost malčiranja je što plodovi ostaju čisti. Bez takve tampon zone dolaze u izravan kontakt sa zemljom, prljaju se, posebno kad pada kiša. Zajedno s česticama zemlje i kapima kiše na listove, cvjetove i plodove dospijevaju i uzročnici bolesti, naročito truleži.
Prekriveno tlo postaje rastresito, poboljšava mu se struktura. Ovisno o izboru materijala povećava se sadržaj hranjivih tvari i vlage, djeluje se na pojavu štetnika i bolesti. Istovremeno ovakav pokrov služi u suzbijanju korova. Prinos se povećava.
Ipak treba biti pažljiv. Pored svih nabrojanih prednosti ove mjere neka tla nisu pogodna. Obično se radi o vlažnim površinama ili tamo gdje je visoka razina podzemne vode. U ovakvim slučajevima je bolje ne pokrivati zemljište kako bi suvišna voda što prije isparila.
Optimalno vrijeme za postavljenje su jesen i proljeće. U jesenskom terminu je cilj da zaštitimo usjev od niskih temperatura i opasnosti smrzavanja. U proljetnom da plodovi ostanu čisti i da se zadrži vlaga u zemlji.
Malč se može ukloniti u rano proljeće, a zatim ponovo vratiti kada se zemlja zagrije, odnosno pred otvaranje cvjetnih pupoljaka.
Od organskih tvari se koriste: sijeno, slama, grančice, iglice i češeri četinjača, piljevina ili usitnjena kora bjelogoričnog drveća, humus, kompost, listinac. Od neorganskih se koriste razne folije, agroplatna, karton. Svaki od njih ima svoje prednosti i mane. Možemo upotrijebiti samo jednu vrstu ili ih kombinirati ovisno o tome kakav rezultat očekujemo.
Organski malč obogaćuje tlo hranjvima, a može biti obogaćen dodavanjem pepela, samljevenim ljuskama jaja, koprivom i drugim korisnim biljkama. Također, on se vremenom razlaže i moramo ga dodavati. Sijeno mora biti dobro osušeno i ne smije potjecati od trave koja je formirala sjeme, jer ćemo tako spriječiti zasijavanje korova. Kao i sijeno, i slama treba biti suha i bez sjemena korovskih biljaka. Sloj slame ili sijena treba biti nešto deblji nego kada su u pitanju drugi materijali, jer su rastresiti.
Poželjno je staviti 10 do 15 cm debeo sloj. Nakon slijeganja on će biti oko 5 do 8 cm. Vremenom dolazi do njihovog truljenja i pretvaraju se u odlično organsko gnojivo koje hrani biljke. Istovremeno, mikroorganizmi koji se razvijaju na sjenu i slami koji se razgrađuju potiskuju štetne uzročnike bolesti jagode.
Kod primjene materijala od četinjača moramo biti oprezni jer zakiseljavaju tlo. Neki materijali privlače štetnike, posebno puževe, dok ih drugi odbijaju.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica