Vrijeme je za ljetnu sadnju - uporaba huminske kiseline kod sadnje jagoda

Vrijeme je za ljetnu sadnju jagode (srpanj, kolovoz). Opće je poznato da je humus, kao razgrađena organska tvar, neophodan pri proizvodnji svake poljoprivredne kulture, a posebno pri proizvodnji intenzivnih povrtnih I voćnih vrsta pa tako i jagode.

Što je postotak humusa u tlu veći, to je tlo pogodnije za proizvodnju spomenutih poljoprivrednih kultura. Budući da intenzivna poljoprivredna proizvodnja potpuno i ubrzano degradira zemljište, huminska kiselina pa čak i u malim koncentracijama, smanjuje proces degradacije zemljišta. Isto tako, poznato je da je za razgradnju organske tvari (stajski gnoj, suhi, zreli, peletirani ili organski ostaci ili kulture za zelenu gnojidbu) potrebna određena vlaga i temperatura, kao i mikroorganizmi, koji tu organsku tvar razgrađuju u humus. Međutim, tako nastali humus uglavnom služi za popravak fizikalnih svojstava tla, pošto korijen biljke ne može "direktno“ usvojiti molekulu humusa, zbog toga što ima veliku molekularnu masu. Razgradnjom, pak, humusa u tlu nastaju huminske kiseline i humati (netopive soli).

Upravo tako nastale huminske kiseline, koje su spojevi male molekularne mase, s velikim sadržajem ugljika i kisika, korijen biljke može lako usvojiti. Jednostavno rečeno, postiže se brzi učinak na biljci. Prema tome, huminska kiselina nije klasično gnojivo, već oplemenjivač tla. Osim huminskih kiselina u gotovo svim takvim pripravcima nalazi se i visoka količina ostalih organskih spojeva (aminokiseline, peptidi, peptoni, proteini, biostimulatori i dr.), koje biljka može brzo i učinkovito asimilirati preko korijena, a pozitivno utječu na ukupni metabolizam biljke.

Huminske kiseline pri sadnji jagode treba primijeniti:

1. Kod sadnje - direktnom primjenom na korijen sadnice (prskanjem, potapanjem, fertirigacijom), čime se postiže brzi rast korijena.
2. Kod primjene mikroelemanta u tlo, čime se postiže brži transport helata u korijen, a time i u samu biljku.
3. Za bolju mobilnost hranjiva u tlu na početku vegetacije u proljeće.
4. Kod primjene mikorize radi povećanja mikrobiološke aktivnosti u tlu.
5. Pri intenzivnoj fertirigaciji, što je slučaj kod jagode, jer smanjuje EC vrijednost tla.

Doza primjene fertirigacijom je 40-50 l/ha, u više tjednih doza tijekom vegetacije, počevši od same sadnje.

Isto tako, prilikom sadnje jagode dobro je dodati neko gnojivo s pojačanim sadržajem fosfora ili biostimulator na bazi fosfita (P:K 30:20) 2-3 tjedna nakon sadnje, čime se postiže veća otpornost na biljne bolesti, a posebno na bolesti korijena.

Neki biostimulatori na bazi huminskih kiselina su: Humistar, Humical, Humix, Humix Liquid, Kaida Humino Acid, Agrovit HSF L i dr. 

Autor: Marijan Mavračić, viši stručni savjetnik za hortikulturu