Dug je i zahtjevan put do vrhunske rakije, kaže Josip Magdić koji nas je proveo obiteljskom destilerijom.
Čak sto tona voća preradi se godišnje u destileriji Magdić iz sela Taborište u visokokvalitetnu šljivovicu, višnjevaču, viljamovku, medicu, orahovac, dunjevaču, gin i viski.
"Krenuli smo s pečenjem rakije još 2000. godine, ali danas je to 'druga priča' jer je trebalo proći kroz tri faze proizvodnje. U prvom redu je to nabava suvremene opreme poput destilatora i tankova, zatim stroj za mljevenje, ali i vađenje koštica iz šljiva. To je bitno zbog fermentacije", otkriva nam Josip Magdić. Iako je od prošle godine u mirovini, a vlasnik destilerije danas je njegov sin Igor, zatekli smo ga u radnom okruženju, sa suprugom Duškom. Upoznali su nas sa svim fazama zahtjevne proizvodnje niza vrhunskih alkoholnih pića.
Prema njihovim riječima, sve polazi od kvalitetne sirovine. Tu je riječ i o onome čega nema dovoljno na domaćem tržištu. U prvom redu su to dunje i kruške sorte viljamovka, a što kupuju u Srbiji. Dodaju da ipak, ako već kod nas nema dovoljno voća, ima borovica. "Ona je glavni sastojak gina, koji je zadnjih godina dosta popularan i kod nas", ističe Magdić, koji se uzda u tradiciju, ali za vrhunsku kvalitetu treba, napominje, imati i isto takvu opremu u destileriji, koja izgleda kao ljekarna.
Inače, ova se djelatnost, kao i brojne druge koje se bave preradom, našla na udaru globalne krize, jer su cijene repromaterijala kao i energenata, kažu naši sugovornici, otišle jako gore. No, radišni i uporni Magdići se uzdaju u rad na duge staze, jer drže da i ova kriza jednom mora proći. Do tada valja izdržati jer se susreću i s manjkom radne snage, pa su veći dio pakiranja robe morali prebaciti u Zagreb. U Taborištu za to imaju samo jednu radnicu.
Što se tiče proizvodnje, otkrili su nam da samo vrenje koma traje 20 do 22 dana. Pritom valja voditi računa koliki su bili šećeri na početku, odnosno kraju proizvodnje te koliko ga se pretvorilo u alkohol. Dakle, napominje Magdić, na početku bi trebalo biti 17 do 18 posto šećera, što imaju samo grožđe i šljive, ali nemaju dunje i kruške. Kako pojašnjava, to znači da treba dodati tri posto šećera tako da ga se podijeli po golemim tankovima s automatskom mješalicom. Oni imaju dva takva, od 10.000 litara te cijeli niz manjih.
Kako smo čuli, svako voće ima svoju aromu, što destilatori kroz složene mehanizme prepoznaju i drže ih pod kontrolom. Automatska pumpa tjera hladnu vodu gore što je važno zbog teških alkohola, a najkvalitetnija rakija ide u hladnjak, gdje se pomoću računala mjeri jačina alkohola, na dvije decimale. Kada temperatura dosegne 82°C kreće, kaže naš sugovornik, najbolji alkohol.
Ukratko, postupak traje nekoliko sati i u potpunosti je automatiziran, ali čovjek to, napominje, mora držati pod nadzorom. Dakle, dug je i zahtjevan put do vrhunske rakije, koja ima tri karakteristike. Prvo je uvijek najbolje voće, potom jako kvalitetna fermentacija te kvasci koje kupuju u Jastrebarskom od tvrtke Pavin.
Ukupna proizvodnja destilerije, bilo rakije ili likera, godišnje iznosi 25.000 do 28.000 litara.
Magdić ističe da godišnje proizvedu 2.500 do 3.000 litara rakije od dunje. Međutim, osim jedne manje plantaže dunja u Slavoniji koja je tek na početku uzgoja, jer voćnjaku do punog uroda treba sedam, osam godina, nema dovoljne količine sirovine za ovu traženu rakiju.
To znači da su osuđeni na njihov uvoz, što opet znači i veće troškove transporta, a sreća u nesreći je da se zdravstvena ispravnost dunja i krušaka kontrolira kod nas u Zavodima za javno zdravstvo, što znači da moraju biti 100 posto čiste, odnosno ne smiju biti tretirane zaštitnim sredstvima koja nisu dozvoljena u EU.
Magdići su ponosni na dizajn boce i "suhi tisak", bakreni čep s logom destilerije. No, muči ih cijena stakla za boce koje je porijeklom iz Ukrajine, a koja je poskupjelo 100 posto. Papirnata ambalaža je kažu nekvalitetna, tanja u odnosu na prije, a i njene cijene su korigirane na više prije uvođenja eura. Poskupilo je i voće za 30 posto.
Fotoprilog
Tagovi
Autor