Veliki potencijal "vikend" poljoprivrednika

I „vikend“ poljoprivrednici mogu biti vrlo važan čimbenik hrvatskog gospodarstva. Ovaj put smo posjetili obitelj Mindoljević, koja u srcu „Poljičke Republike“, u selu Zvečane, iznad Omiša, ima voćni nasad od oko 300 stabala, pretežno breskve, nešto višanja, krušaka, jabuka i šljiva. I pored svih obaveza prema svom radnom mjestu, voditelja automatske trafo stanice u Trogiru, uspijeva održavati tako velik voćnjak i proizvoditi i do 7 tona visoko kvalitetnog ploda. Da bi se to postiglo potrebno je mnogo mukotrpnog rada, a isto tako su potrebni znatni troškovi. Obrada zemljišta, gnojidba, rezidba voćaka, zimska i zaštita tijekom vegetacije, berba i konačno plasman na ovom našem toliko nestabilnom i nesigurnom tržištu, veoma je riskantan pothvat.

No, ukoliko radite nešto što volite, a usput poboljšavate standard življenja, onda se i sve muke lakše podnose. Razgovarajući s gospodinom Dragom Mindoljević, potomkom jedne od najslavnijih obitelji „Poljičke Republike“, na okolnosti od kada se bavi uzgojem voća i kako to sve, uz ostale svakodnevne obveze, uspijeva, rekao je "Moja se obitelj zemljom bavi stoljećima. Mindoljevići su bili prvi koji su na ove prostore iz Amerike donijeli podlogu za sađenje vinograda. Uzgajali smo vinograde i proizvodili velike količine veoma kvalitetnog vina. Kada je 1807. godine pala Poljička Republika, francuska vojska je za odmazdu prolila 1300 hektolitara vina, 96 hektolitara rakije i 36 hektolitara maslinova ulja u konobama Mindoljevića, a iz kuće su odnijeli 6 kilograma zlata i srebra. Dvoje iz kuće su platili svojim životima, jer su bili vođe otpora. 16 obitelji iz koji su članovi birani za poljičke knezove i ostale časnike, koje su bile nositelji razvitka i napretka Poljica, odvođena je po jedna muška glava i u Gatima ubijena. Mindoljevići su imali svoje mlinice na Cetini, a poljoprivreda je bila veoma razvijena. Neprekidna ratna djelovanja, bolest filoksera i drugi razlozi uvjetovali su da se poljoprivreda a posebno vinogradarstvo smanjilo, a dio pučanstva se odselio trbuhom za kruhom. Prve breskve na ovim prostorima su se počele saditi 1964. godine, a sadila ih je moja pokojna majka. Ja sam nastavio tu tradiciju i svaki dio moje zemlje iz dana u da pretvaram u mali voćnjak. Pa čak i svoje radno mjesto sam oplemenio sadnjom voća pa sada taj radni prostor više liči na nekakav rajski vrt nego na radni prostor.

Tu pored ostalog voća, imam jednu breskvu koja mi rađa i preko 500 kg ploda. Krošnja joj je veća od 9 metara. U Zvečanju pak imam krušku preko 100 godina staru i na njoj uberem po nekoliko stotina kila ploda. Veoma velika pomoć mi je moja supruga Nada koja, nakon što je kao službenik prije tri godine otišla u zasluženu mirovinu, prodaje voće na tržnicama. To je u stvari i jedini način kako možemo nešto zaraditi. Prije su na ovom prostotu bili organizirani otkupi poljoprivrednih proizvoda i plasman nije bio upitan. Dva grada su blizu, Omiš 8 i Split 20 kilometara i sve se je moglo prodati. Ovaj kraj je uvijek imao dobru perspektivu pa tako i danas. Bitno bi bilo samo kada bi lokalna samouprava pokazala malo više interesa za razvoj poljoprivrede na ovim prostorima, pomogla mladim obiteljima, bio bi život veoma dobar. Već sada se dio pučanstva vraća na ovo područje, grade obiteljske kuće, kuće za odmor i sve više vremena provode na svojim poljima. Život u urbalnim sredinama postaje sve složeniji i mnogi se žele vratiti na svoja stara ognjišta. Ovo je područje bogato vodom i sastav tla i mikro klimatski uvjeti su veoma povoljni za uzgoj voća, vinograda i maslinika. Uzgajaju se i druge povrtlarske kulture i kada bi bila organiziranija prodaja, Poljica bi ponovo postala pravi raj. Najsretnije rješenje bi bilo kada bi se izgradio kakav pogon za preradu voća, bilo da se proizvode sokovi ili džemovi od bresaka. No i pored svih pokušaja nitko pa ni lokalna samouprava nije pokazala interes za takav pothvat. Onaj tko se ipak odluči podići takav pogon zasigurno će dobro profitirati jer sirovine na ovim prostorima ima dosta. Ako se uzme u obzir da svakog dana raste po neki novi nasad voća, budućnost takvog pogona ne bi bila upitna" zaključio je gospodin Drago.

Obiteljska kuća u kojoj se rodio Drago stara je preko 600 godina i njena povijest je doista bogata. Dvadesetih godina prošlog stoljeća na području Poljica je bio veoma jak HSS i u nekoliko navrata je tu boravio i Stjepan Radić. Iz priča svojih roditelja sjeća se Drago da je 1923. ili 24. bio i uhićen od strane žandara.

U toj kući je boravio i Marmont, a obitelj Mindoljević je stoljećima bila sudionik svih povijesnih događaja na ovim prostorima od vremena Napoleona, pa sve preko antifašističke borbe do domovinskog rata. Uvijek je ponetko za prosperitet Poljica ostavljao svoj život. Očaran ljepotom prirode i gostoljubivošću poljičkog puka otišao sam ispunjen zadovoljstvom i spoznajom da ustvari nismo niti svjesni koliko bogatstva i ljepote ima u ovoj našoj maloj, ali doista lijepoj Domovini.