Važnost ljetne rezidbe maslina i skidanja vodopija

Ljetna rezidba masline, kako joj i ime govori, obavlja se ljeti, a od svih drugih razlikuje se po cilju i načinu rada. U intenzivnom uzgoju ne postoji, pa je ni najbolji priručnici maslinarstva i ne spominju. Zašto? Zato što je svrha ljetne rezidbe spašavanje stabala u doba suše, onog koje ne može dobiti potrebnu vodu ni iz oblaka ni iz tla.

Pravila rezidbe

Rezidba ima svoja opća i posebna pravila ovisno o starosti i jačini stabla. Stoljetnom ona nije potrebna, ali je mladom nužna. Nužna je i stablima na mršavom i škrtom tlu koja oskudijevaju vlagom jer je po svojoj građi ne mogu zadržati. Takva je većina naših tala, pa i veći dio maslinika trpi stalnu žeđu, i to upravo u vrijeme kad im je voda najpotrebnija. Ljetna rezidba je pasivna obrana od suše, a cilj joj je eliminirati, odstraniti suvišne potrošače vode. Koji su to potrošači? To su: svi izdanci iz panja, svi izbojci iz grana, sve prstenovane grane koje nisu rodile, sve izrođene grane i grančice koje nisu odrezane prije, sve zakržljale grane i grančice napadnute štetnicima (potkornjaci, granotoč) te sve bolesne, napuknute ili polomljene grane (vjetar, rak), piše Maslinar. 

Svrha ljetne rezidbe je spašavanje stabala u doba suše, onoga koje ne može dobiti potrebnu vodu ni iz oblaka ni iz tla

Pojava izdanka iz panja ili iz žila znak je poremećene ravnoteže korijen-krošnja. Na mlađem, rodnom, uravnoteženom stablu izdanci ne izbijaju, ali su na starijem redovita pojava. Oni su također znak da stablo traži rekonstrukciju bilo krošnje ili čitavog stabla (pomlađivanje). Ako čovjek nije u stanju to učiniti, onda izdanke mora uklanjati svake godine. Što je stariji izdanak, to je veća rana, odnosno šteta. Žalosno je vidjeti stara, istrošena debla okružena mnoštvom izdanaka - staro je stablo izgubljeno, novo nije odraslo. Uklanjanje izdanaka ljeti dvostruko je korisno: i zbog održavanja glavnog stabla i zbog štednje vode.

Gaženje vodopija

Uklanjanje izdanaka nije težak posao, ali traži određeni red. Naši stari uobičavali su ih nagaziti. Taj način nije dobar, jer se odlamanjem izdanaka stvara veća rana, a kod imalo debljeg ostaje štrljak koji je trajna smetnja i opasnost. Pravilan način uklanjanja je za tanje izdanke sječivom, a za deblje pilom. Sječivom (kosir, sjekirica) izdanak se presijeca razom panja i to uvijek od niže strane prema višoj, od vanjske prema unutrašnjoj. Time se stvara ravna površina reza koja lako zarašćuje. Obrnutim postupkom stvara se na panju rupa koja nikad ne zarašćuje. Izbojci su mladice izišle iz grana i one su: nerodne, mješovite, rodne. Nerodne grančice (vodopije, mašjuni...) izbijaju iz debljeg dijela grana, mješovite, drvne, cvjetne iz gornjeg dijela grana i grančica.

Na mladom stablu češća je pojava vodopija i drvnih grančica, na rodnom i usklađenom stablu vodopije se rijetko javljaju, a nove mladice drvne i cvjetne izbijaju u skladnom omjeru koji održava pravilan razvoj stabla i ravnotežu drvo-list. Na starijem stablu češća je pojava drvnih grančica, a njihov prekomjeran broj znak je narušene ravnoteže drvo-list.

Uklanjanje izdanaka ljeti dvostruko je korisno: i zbog održavanja glavnog stabla i zbog štednje vode

To se posebno odnosi na sortu oblicu s mnogo glavnih grana koje su visoke i duge po više metara, a većinom gole, s metlicom lišća na vrhu. Omlađuju se po cijeloj dužini, a onda čovjek kosirom “šiša” mladice. Time sili stablo da ponovno stvara mladice, pa proces teče u krugu, stablo se iscrpljuje stvaranjem drva, a čovjek gubi plod. Prema tomu ovaj slučaj nije nikakva ljetna rezidba. Rješava se pomlađivanjem grane i stvaranjem nove krošnje na dohvat ruke ili pak postupnim uklanjanjem izbojaka, tj. “zaodijevanjem” grane novim grančicama do uspostave ravnoteže i roda. To uklanjanje izbojaka treba provesti na sljedeći način: u dva krajnja reda ostaviti izbojke na razmaku 30-40 cm, u srednjem redu i do 50 cm. Na taj način cijela površina grane ostaje aktivna, a sokovi protječu svom širinom.

Teže je mlađima

Kao suvišne potrošače vode valja odstraniti i “normalne” grane ako su izrođene, a nisu odrezane prije. Zatim grane na granici života (štetnici), te prstenovane, a bez roda, te sve grane koje spadaju u kategoriju “sanitarne” rezidbe: polomljene, bez lista, suhe i sl. Opisani način uklanjanja suvišnih potrošača vode vrijedi za sva stabla bez obzira na sortu, starost i veličinu. To je ujedno i početni stupanj obrane. No ako suša potraje, mlađa stabla (starost do oko 18 godina) mogu pretrpjeti veću štetu, a još mlađa stabla (3-8 godina) i smrt. Spasiti se mogu radikalnom rezidbom koja se provodi postupno kako suša traje.

Ova je operacija istovjetna onoj u ljudskoj medicini kad se žrtvom jednog organa spašava organizam. Na ovaj sam način i sam spašavao mlado stablo u godinama teške suše. Izgubio sam nekoliko godina za ponovni razvoj i rod stabla, ali sam spasio život. Smanjenje krošnje provodi se uvijek iznutra, na vanjsku grančicu, od vrha prema tlu. Time se dobiva kotlasti oblik krošnje, visina pogodna za obavljanje glavnih radova s tla. Jačinu rezidbe diktira samo stablo i tlo u kojem je. Nema “šablone” niti jedinstvenog pravila. No sam način rezidbe mora biti strogo pravilan i stručan.

Rezidba dan za dan

To je rezidba za maslinare koji imaju ovce. Nareže se granja koliko je stadu potrebno. Čovjek ponekad može birati između rodne i nerodne grane, između one više ili manje rodom opterećene. Ali ako to nije slučaj, reže bez obzira na rod žrtvujući grane koje se ne “uklapaju”, a ostavljajući one koje su u skladu s rasporedom, oblikom i ravnotežom krošnje.