Uzgoj lijeske: Kako za pet godina doći do željene produktivnosti?

Sa 660 hektara zasađenih površina, Poljoprivredno poduzeće Orahovica najveći je i najznačajniji proizvođač lješnjaka u Hrvatskoj i regiji te jedan od značajnijih proizvođača sadnica lijeske u Europi. Oko 700 tona ploda dolazi s 240 ha nasada lijeske dok su ostalo mladi nasadi u podizanju.

Uz to surađuju s nešto više od 200 kooperanata od kojih u prosjeku godišnje otkupljuju oko 200 tona lješnjaka u ljusci. Riječ je većinom o onima koji imaju male obiteljske nasade od jednog do deset hektara, ali i tridesetak kooperanata s velikim intenzivnim nasadima površine od deset do šezdeset hektara. Svima stručnjaci PP Orahovica prenose znanja i iskustava kako bi im olakšali proizvodnju i podigli kvalitetu proizvoda.

Voditelj PJ Voćarstvo i vinogradarstvo Josip Tokić ističe kako je proizvodnja lješnjaka najperspektivnija i najstabilnija voćna vrsta područja kontinentalne Hrvatske.  

"U posljednjih 15 godina tržište je svake godine manje - više jednako ili u blagom porastu, jedan do dva posto. Ponuda prati porast što znači da nema viškova kao što je to slučaj s drugim voćnim vrstama. S druge strane ne traži tako velika ulaganja i što je jako važno nije radno intenzivna pa proizvođači lako mogu imati površine od pet ili deset hektara kao dodatni posao“, objašnjava. 

Nužna suradnja sa stručnjacima

No, koliko god je riječ o dobrom ulaganju, uzgoj traži strogo poštivanje pravila proizvodnje pa skreću pozornost na nužnu suradnju sa stručnjacima. Važno je odraditi pravilnu pripremu i odabrati kvalitetnu sadnicu i sortiment što će omogućiti proizvođaču da za pet godina krene u očekivanu produktivnost.

"Primijetili smo da je unazad 10 do 15 godina napravljeno jako puno pogrešaka, prvenstveno u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji gdje blizu 90 posto nasada još nije stavljeno u funkciju. Zbog nepoštivanja pravila struke tamo na više od tisuću hektara imaju urode kao da rade 15 do 20 hektara. Zbog toga Ministarstvo poljoprivrede i Europska komisija promatraju proizvodnju lješnjaka u cijeloj Hrvatskoj kao loše ulaganje“, kaže Tokić.

U ovoj tvrtki uzgajaju dvije sorte lješnjaka Rimski i Istarski duguljasti. U jednoj vegetacijskog godini proizvede se i 150 tisuća vrhunskih sadnica lijeske. Rimski je udomaćena sorta na ovim prostorima i daje izvrsne rezultate. Otporna je na niske temperature, daje visoku i redovitu rodnost. Pogodna je za industrijsku upotrebu zbog okruglog oblika i drugih karakteristika.

"Potražnja je puno veća od stolnih sorti i na tržištu postiže dobru cijenu. Njoj je potrebno pridružiti oprašivač, a mi preporučujemo Istarski duguljasti, našu jedinu autohtonu sortu, najbolju za kućnu upotrebu“, govori naš sugovornik pojašnjavajući da ima jako lijepu i intenzivnu aromu, posebno kod prženja. Plod je krupan i duguljastog oblika.

"Budući da je autohtona za nju se dobije dodatni poticaj, ali je nikako ne preporučujemo kao glavnu sortu", napominje.

Radno esktenzivna proizvodnja 

U intenzivnim nasadima od 10 i više hektara, preporučuje sadnja u omjeru 80 posto Rimski i 20 posto Istarski duguljasti, a u malim obiteljskim predlaže 50 posto jedne i 50 posto druge sorte.

Naš sugovornik preporučuje još dvije sorte, Tonda di giffoni kao osnovnu i Tonda Gentile Romana kao oprašivač, ali ne u velikom udjelu. Sorte daju visoke urode vrlo kvalitetnog lješnjaka. Traže nešto bolji bonitet tla i navodnjavanje jer imaju veće zahtjeve za vodom. Nešto su osjetljivije na niske temperature.

"Ako neki investitor želi posaditi 10 hektara lijeske preporučujemo da 70 posto bude u kombinaciji rimski/istarski i 30 posto ovih talijanskih sorti“, savjetuje Tokić.

Proizvodnja lješnjaka je radno ekstenzivna proizvodnja, sve operacije moguće  je mehanizirati. Optimalna veličina za jedan nasad je 40 hektara za što je potreban po jedan traktor, malčer, kultivator, samohodni kombajn i jedan čovjek koji može obaviti sve poslove u nasadu.

"Četrdeset hektara je optimalna jedinica, a to svakako može biti i manje pa i hektar ili dva kao hobi proizvodnja. No sadnju manju od hektara ne bih preporučio jer je premala površina za voćne vrste poput lijeske. Preko 40 ha traži dodatne kapacitete u vidu strojeva i ljudi“, govori dalje.

Dodaje kako je ključno odabrati teren na kojima ne leži voda i koja nisu u mrazištu. Pogodne su blago brežuljkaste površine ili ravnica s minimalnim padom od jedan do dva posto. Potrebno je napraviti analizu tla i prema tome dodati ono što je toj zemlji potrebno bilo da se radi o humusu, korigiranju pH ili  dodavanju ključnih makro elemenata fosfora i kalija.

"Bitno je napraviti kvalitetnu pripremu tla od gnojidbe do dubinske obrade i tu smo savjetodavno spremni pomoći“, zaključuje voditelj PJ Voćarstvo i vinogradarstvo Josip Tokić.