• Uzgoj voća
  • 11.03.2013.

Uzgoj američkih borovnica

Uzgoj i zaštita borovnica

Foto: RGBStock.com
  • 43.003
  • 1.761
  • 0

Prema sjevernoameričkim iskustvima uzgoj američkih borovnica je moguć svugdje gdje za njihov rast postoji pogodno stanište (od sjeverno-kanadske tundre do meksičkih pustinja). Ali, američke borovnice (Vaccinium corymbosum) su izrazito kiselo-ljubive (acidofilne) biljke sa skromnim zahtjevima prema mineralnim hranjivima, a najbolje uspijevaju na humusnim, prozračnim i izrazito kiselim tlima uz pH vrijednost 3,5 do 5,2 (optimalno 4,3 do 4,8).

Borovnice vole veći sadržaj humusa u laganijim tlima (5%), zahtijevaju stalnu i dostatnu vlagu ali treba izbjegavati zemljište sa stajaćim vodama ili visokom razinom podzemnih voda. Zbog tako specifičnih zahtjeva uzgoj američkih borovnica u intenzivnim nasadima ili pojedinačnih rodnih grmova uz okućnice predstavlja pravi izazov. Za uzgoj izbjegavati “mrazišta”, teška, vlažna i glinasta područja. Zemljišta koja imaju pH vrijednost 5 do 6 nisu dovoljno kisela za normalan rast i razvoj američkih borovnica, pa ako su razlike do optimalne kiselosti velike, preporučuje se zemljišta “zakiseljavati” primjenom kiselog dušičnog gnojiva amonij-sulfat ili sumpora (granulat, prah). Moguće je u tu namjenu koristiti i zelenu galicu. Najbolje ih je saditi na grebene (visine do 30 cm), jer na takvom staništu navodnjavanjem reguliramo vodo-zračna svojstva tla, a time i neizlječive bolesti korijenova sustava. Grebeni se lako pokrivaju usitnjenim drvnim ostacima (naročito piljevinom crnogoričnih ili igličastih vrsta) koja dugoročno smanjuje pH vrijednost, smanjuje ili onemogućava porast korova i tijekom ljetnih vrućina sprječava gubitak vlage. Svake godine je dobro nasipati 10 cm piljevine ispod rodnih grmova. U odnosu s drugim voćnim vrstama korijenov sustav američkih borovnica je plitak, gusto prepleten, vlaknast, skoro zbijen i razvija se u relativno malom opsegu. Glavnina korijena raste na dubini 35-40 cm, a sadnice posadimo na nešto dublje (2-5 cm) nego je rasla u rasadniku ili kontejneru, jer time potičemo rast zemljišnih izdanaka. Borovnice nakon sadnje ne režemo, odstranimo oštećene organe, te prekobrojne ili od 3 mm tanje zemljišne izdanke.

Vrlo osjetljivo razdoblje rasta i razvoja američkih borovnica traje od otvaranja pupova početkom travnja do stadija zelenih razvijenih plodova krajem mjeseca svibnja. U ta dva mjeseca voda, hranjiva i temperatura imaju najveći izravan utjecaj na količinu i kakvoću godišnjeg uroda.

Sve donedavno, u Europi se smatralo da je uzgoj američkih borovnica moguć bez posebnih mjera zaštite od štetnih organizama. Tome su najviše pridonijela iskustva europskih proizvođača koji ih uzgajaju u područjima s relativno malo ukupnih godišnjih oborina (npr. Portugal, Španjolska, sjeverni dio Poljske), ali kad se intenzivni uzgoj američke borovnice proširio u alpskom području gdje tijekom vegetacije pada veća količina oborina (npr. Švicarska, Austrija, sjeverna Italija, Slovenija) različiti uzročnici bolesti američkih borovnica postaju ograničavajući čimbenik uspješne proizvodnje. S globalnim klimatskim promjenama u našoj su zemlji posljednjih godina sve učestaliji ljetni prodori ciklona s atlantika koji uz grmljavinsko nevrijeme i tuču sve više “donose” natprosječne količine oborina. Izbor pogodnog staništa, uravnotežena gnojidba, navodnjavanje, pravilna rezidba i izbor otpornijih sorata su temeljne mjere biljne higijene za smanjenje pojave i šteta od bolesti i nametnika američkih borovnica.

Ako u vrtovima posadimo zdrave sadnice manjeg broja ovih biljaka u pravilu ne očekujemo pojavu štetnih organizama! No, srednje-europska su iskustva potvrdila da u intenzivnim rodnim nasadima možemo očekivati značajne ekonomske štete od A) skupine bolesti koje napadaju cvjetne i generativne organe (plodove): npr. gnjiloća cvjetova i plodova ili monilija (Monilinia vaccinii-coymbosi), siva plijesan (Botrytis cinerea) i antraknoza (Colletotrichum), te B) skupine gljivičnih bolesti koje napadaju korijen i izdanke američke borovnice: npr. plamenjača korijena (Phytophthora spp.), te uzročnici raka, paleži i prijevremenog propadanja izdanaka (Botryosphaeria, Fusiccocum, Godronia, Phomopsis). Većina bolesti američkih borovnica je povezana sa “neživim” oštećenjima biljaka od mraza, tuče, suše, pomanjkanja mikro-hranjiva i starenjem rodnog drva.

U kišnim sezonama najveće izravne štete na urodu američkih borovnica bilježimo od monilije (Monilinia vaccinii-coymbosi), koja prezimi na mumificiranim plodovima i tijekom proljeća zarazi mlade izdanke. Po prvi je put ova bolest u Europi pronađena na području Austrije (2003.), a proteklih je sezona u pojedinim nasadima američke borovnice u susjednoj Republici Sloveniji zabilježena štetnost od ove bolesti veća od 60%. Lišće na izdancima rano u proljeće poprima specifičnu ljubičasto-smeđu boju za vlažnog se razdoblja na njima razvija siva prevlaka koju vjetar, pčele i bumbari šire sekundarno na cvjetove borovnica. Već 24-72 sata nakon vidljive promjene boje brzo propadaju napadnuti izdanci s lišćem i cvjetnim organima (“monilijska palež”). Obično se zaraza cvjetnih organa ne vidi, ali se naknadno umjesto zdravih razvijaju mumificirani plodovi. Ova je bolest borovnica prilagođena nižim proljetnim temperaturama, pa je uz vlaženje osjetljivih biljnih organa samo 4 sata zaraza moguća već pri 10ºC, dok je pri temperaturi od samo 2ºC za infekciju potrebno zadržavanje vlage u najmanjem trajanju 10 sati! Na zarazu su rano u proljeće osjetljivi već pupovi u otvaranju koji imaju barem 5 mm otvorenog zelenog tkiva! Stoga ovu bolest treba suzbijati preventivno u stadiju otvaranja pupova i pred početak cvatnje američke borovnice. Isto vrijedi za sivu plijesan i antraknozu plodova. Razvoju sive plijesni (Botrytis cinerea) pogoduje pretjerana gnojidba i navodnjavanje uz bujan razvoj rodnih grmova ili rane od mraza i tuče. Antraknoza (Colletotrichum spp.) se najbolje uoči tijekom berbe, jer već tijekom cvatnje inficirani plodovi postaju mekani, naborani ili smežurani a na njima se pojavljuju žućkasto-narančaste točkice.

Rak stabljike američkih borovnica (Botryosphaera corticis) je jedna od češćih, ali manje agresivnih bolesti, a vrlo joj je srodna manje raširena palež izdanaka (Botryosphaera dothidea). Opisana je još 1928. godine i za razliku od Europe veće štete su zabilježena pri američkim proizvođačima borovnica. Prvo se na izdancima razvija malo izbočena crveno-smeđa pjegavost čija središta postaje sive boje. Na jače zaraženim izdancima kora snažnije raspuca i potpuno posivi! Bolest se jače razvija kad u drugom dijelu vegetacije (tijekom ljeta) padaju obilne kiše. Optimalne temperature razvoja ove bolesti su 25-28ºC, a pri vrijednostima nižim od 16ºC otpornije sorte obično ne budu jače zaražene. Potpuno odumiranje izdanaka u europskim uvjetima je rijetko, pa proizvođači od ove bolesti trpe manje izravne štete. Odumiranje rodnih grmova američkih borovnica (Fusicoccum putrefaciens, Godronia cassandrae) je bolest hladnijih podneblja, ako se borovnice uzgajaju u brdskim područjima. Tijekom zimskog mirovanja odrvenjeni izdanci pri tlu dobivaju crvenkasto-smeđe, izdužene ili ovalne pjege koje u središtu poprimaju sivu boju. U proljeće takvi izdanci naglo propadaju! Sušenje postranih izdanaka uzrokovano gljivom Phomopsis vaccinii se pojavljuje na grmovima slabije kondicije, koji imaju manje razvijen korijenov sustav zbog nepogodnog zemljišta. Gljiva preko cvjetova ili rana “ulazi” u jednogodišnje izdanke (mladice) koji se osuše i mumificiraju slično zarazi monilijom!

Posebno osjetljiv razvojni stadij američkih borovnica je cvatnja. Borovnice imaju ogroman broj cvjetova (svaki rodni grm moguće ima 2.000-3.000 cvjetova), pa je u nasadu potrebna brojna prisutnost pčela i bumbara radi oprašivanja. Na približno 2.000 grmova na hektar oprašivači moraju posjetiti na milijune cvjetova borovnice. Neke sorte borovnica su za pčele manje privlačne (npr. duke) od drugih (npr. weymouth), što ovisi o kakvoći nektara, boje cvjetova i sadržaja sladora. Primjena insekticida je u našoj zemlji u cvatnji voćaka zabranjena, a u slučaju prohladno-vlažnog razdoblja moguće je tijekom cvatnje koristiti određene fungicide. U zemljama okruženja (npr. Slovenija) se počekom cvatnje preporučuje protiv monilije i plijesni plodova (Monilinia, Botrytis) preventivno koristiti antagonistički mikroorganizmi u pripravku Serenade WP, jer ih pčele u tom slučaju raznose po cvjetnim organima i pritom imaju važnu ulogu u zaštiti borovnica.

Za razliku od kupina i malina američke borovnice nisu osjetljive na grinje, a od štetnih organizama životinjskog podrijetla najveće smo štete u našoj zemlji zabilježili od voluharica i ptica! Iz susjedne Slovenije su dojavljene štete od mušica pupova (Dasyneura oxycoccana) koja uzrokuje zakašnjeli i deformirani porast izdanaka, a u Međimurju smo zadnje dvije godine zabilježili ranoproljetnu pojavu zelenih gusjenica grbica (mrazovac), koje početkom cvatnje zapredaju i uništavaju generativne organe. Budući se američke borovnice u Hrvatskoj uzgajaju na svega nekoliko desetaka hektara do prije par sezona nismo imali registrirana sredstva za zaštitu od spomenutih štetnih organizama. Ali, temeljem “Naputka o proširenju primjene sredstva za zaštitu bilja na male kulture i/ili male namjene” od prošle godine dopuštenje za primjenu u američkim borovnicama imaju pripravci Switch WG i Calypso SC, odnosno u borovnicama su dozvoljeni Zato 50 WG i Laser KS. Insekticidima Laser KS (0,015-0,02 %) i Calypso SC (0,02 %) se mogu uspješno suzbiti ranoproljetne gusjenice, a fungicidima Zato 50 WG (0,015%) i Switch WG (0,08%) se uspješno mogu suzbijati bolesti izdanaka i specifična monilija američkih borovnica.

Autor: mg.sc. Milorad Šubić

Foto: RGBStock.com


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Uzgoj voća Zaštita Bolesti Američka borovnica Fungicidi

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi