Traži mlade vrijedne ljude koji bi preuzeli brigu o imanju

Ovih dana vitalni sedamdesetogodišnji umirovljenik iz Osijeka Stjepan Vidaković imao je pune ruke posla oko berbe i skupljanja marelica u svom voćnjaku kod Valpova u blizini sela Ladimirevci jer su dobro urodile. Nasad je velik, ima 2 hektara marelica starih 20 godina i mlađi nasad površine 1,5 hektara, star 15 godina sa ukupno 850 stabala.

U marelicu kao voćnu vrstu koja daje izvrsne plodove zaljubio se davno, ljubav je naslijedio od oca Đure. On je još 1938. godine u Osijeku na velikom kompleksu zemlje koji im je kasnije oduzet posadio 38 marelica sorte mađarska najbolja.

Godišnje proizvede i do 500 kilograma pekmeza od marelice 

"Ta sorta mi se jako svidjela zbog izvrsne kvalitete plodova pa sam davne1965 i 1967 kod brata Dragutina u Petrijevcima počeo cijepiti marelice plemkama sa tih stabala. Kasnije sam ih razmnožavao i kada sam kupio zemlju kod Valpova posadio sam prvi voćnjak prije dvadeset godina, a nakon pet godina i drugi“, kaže Stjepan. Tvrdi da nema većih problema s apopleksijom, pojavom prijevremenog sušenja i odumiranja stabala, jednim od najvećih problema u uzgoju ove voćne vrste, a fitoplazma kao i monilija ga ne brinu budući da ih rješava škarama (orezivanjem).

Kaže da marelicu cijepi na džanariku, ali s međupodlogom (interštok) za koju koristi plemke šljive sorte stanley, a onda na nju cijepi marelicu. "Mađarska najbolja vrlo je kvalitetna i ukusna marelica prekrasne arome. Nije krupna, ima tanku pokožicu. Godišnje od te sorte proizvedem i do 500 kilograma vrlo ukusnog pekmeza. Radim i kompot i nešto rakije za domaće potrebe. Imamo veliku obitelj, pa najviše toga podijelimo. Tako je i s rajčicom, pripremim oko 250 litara rajčice“, kaže Stjepan koji je tih dana kada smo razgovarali sadio i oko 450 presadnica kupusa. 

Osim mađarske najbolje ima u svojim nasadima više sorti marelica, među ostalima i novije novosadske NS 4 i NS 6, odlične ranije konzumne sorte. Ima i jednu neobičnu i zanimljivu, karakteristična je po bijelom mesu, za razliku od većine sorata koje najčešće imaju meso narančaste i narančasto-žute boje. "Ona ima vrlo finu tanku pokožicu, vrlo je aromatična. Konzumna je, vrlo ukusna i zanimljiva. Za tu sortu zainteresirali su se i stručnjaci Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta iz Osijeka koji su nedavno obišli moj voćnjak", kaže. 

Predstojnik tog Odjela mr.sc. Dominik Vuković kaže da je riječ o vrlo rijetkoj sorti specifična mirisa između ananasa i breskve, te da će ju cijepiti u svom rasadniku i kasnije tako dobivene cijepove - sadnice posaditi na više lokacija zbog istraživanja njezinih kvaliteta i  ponašanja. 

Solitarne pčele i crne koke hrvatice 

Stjepan u Petrijevcima uzgaja i kokoši hrvatice, ima ih stotinjak. "Kao i marelice i koke uzgajam iz ljubavi. Sedam godina selekcionirao sam tu izvornu pasminu peradi dok nisam dobio čisto crni soj, pa sada uzgajam isključivo crne koke hrvatice. Imao sam umatičena 4 jata, ali smanjio sam nakon što je smanjen poticaj po kljunu sa 65 na 20 kuna“, kaže Stjepan koji se bavi u uzgojem solitarnih pčela, ali zbog njihova neriješenog i nedorečenog statusa te, kaže, indolentnosti Ministarstva da postojeći propust što prije popravi ni tu ne vidi pomak i boljitak kako u proizvodnom tako i u financijskom smislu.

Problem je, ističe, u tomu što u novom Pravilniku o dobrobiti životinja u kojemu su obuhvaćene samo pčele medarice, nisu obuhvaćene solitarne pčele ni bumbari. "Probali smo sa solitarnim pčelama oprašivati jagode u plasteničkim tunelima, rezultati su bili vrlo dobri. Mogao sam prodati ove godine solitarne pčele u Italiju gdje imaju velike komplekse krušaka, a solitarne pčele rado oprašuju i tu voćnu vrstu za razliku od pčela medarica koje slabo idu na krušku. No za prodaju Talijani traže određene certifikate koje mi, nažalost, nemamo.“

Iako ima sedamdeset godina Stjepan je neumoran. Na kompleksu zemlje u Valpovu ukupne površine oko 6 hektara i u sklopu kojeg se nalazi i oveća bara želio bi se baviti i drugim proizvodnjama. Ima, kaže, projekte za uzgoj gusaka, pataka i kokoši. Ima volju za svašta, ali ne može sam. "Da imam djecu kraj sebe i nekoliko unučadi gdje bi mi-nam bio kraj. Sinovi žive i rade u Zagrebu i u Grazu u Austriji, čujemo se često, ali oni ondje imaju svoje poslove i živote.

Traži mlade vrijedne ljude zainteresirane za rad i život na imanju 

Moja je želja da to imanje u Valpovu opstane, da se ostvari barem dio mojih ideja i projekata. Volio bih kada bih mogao pronaći neki mladi bračni par, vrijedne ljude koji bi ondje htjeli živjeti i raditi. Da mi je naći takve mlade ljude koji su zainteresirani, ja bih to na njih i prepisao, ali pod uvjetom da to domaćinski njeguju i održavaju.

Zemljište je u blizini Valpova i Ladimirevaca, dakle nije nikakva divljina. Na južnoj strani graniči s rijekom Karašicom. Imam tamo vikendicu koja nije završena s vodom i strujom. Okolo u neposrednoj blizini nema susjeda, područje je lijepo i mirno. Svih šest hektara je u ekološkoj proizvodnji. Osim nasada marelica, na ratarskim površinama ove godine imao sam tritikale“, kaže Stjepan. Nada se da će mu se javiti mlađi vrijedni ljudi zainteresirani za rad i život na imanju.