Njima nije na pameti profit, to su ljudi koji su smisao pronašli u nečem drugom i može se reći da žive na najprirodniji mogući način. Sve što im je potrebno proizvode sami i od toga žele živjeti.
Iako narod kaže da se od poljoprivrede teško može živjeti, neki ipak u tome uspijevaju. Tako oni koji vole zemlju mogu u potpunosti preživjeti od prirode i njenih plodova. To zna i Kruno Cukrov koji se 2013. iz Zagreba vratio na svoju djedovinu na otok Brač i danas proizvodi maslinovo ulje imena Muzej uja.
"Ljeta sam provodio na Braču, a u Zagrebu gdje sam odrastao uvijek sam o njemu slušao priče o prošlim vremenima, o životu, ljudima, moru, maslinama pa sam i na taj način uvijek bio u doticaju s otokom koji je danas moj dom. Ustvari, vratio sam se svom izvoru", kaže Kruno.
"Kad sam došao u Škrip, najstarije otočno mjesto gdje su moji živjeli, u početku sam prostor stare kamene kuće namjeravao pretvoriti u apartmane, biti u skladu s vremenom. No, na sreću nisam. To je ipak preveliko bogatstvo i ostavio sam ga u izvornom obliku. A to je najispravnije što sam mogao učiniti", kaže Kruno.
"O poljoprivredi sam najviše naučio od punice Ruže Maričić. Ona je znala prenijeti znanje i naučila je suprugu Katu i mene puno i o maslinama koje su danas naš kruh", kaže. Uljaru obitelji Krstulović otvorio je pradjed Josip 1864. godine u Škripu, a Krunin djed, po kojemu je on i dobio ime, sa ženom Mandicom ju je nadogradio.
"Nono Kruno u Trstu je kupio najmoderniju prešu koju je jednim dijelom platio u maslinovom ulju. Uljara je radila non-stop, cijeli proces proizvodnje ulja trajao je desetak sati tako da se uljara nije zatvarala ni noću pa je taj prostor bio centar seoskog života", priča.
Mandica i Kruno imali su 10-ero djece i sve su ih othranili upravo maslinovim uljem i onime što su uzgajali na polju. Uljara je u takvom izdanju radila sve do 1963., kada su se pojavile nove tehnologije, a nakon smrti none Krune sve je stalo s radom dok njegov unuk nije odlučio nastaviti obiteljsku tradiciju pa je tako stara uljara postala muzej u kojoj je i kušaona ulja.
Cukrovi surađuju i sa supetarskom obiteljskom uljarom Arnerić koju vodi Petrito Arnerić. "Ova godina bila je dobra za masline zbog toplog ljeta, što se vidi i po urodu koji otočani svakodnevno donose u uljaru. Ovdje se još živi od maslina, a nije ni čudo kad se zna da Brač ima najviše stabala maslina u nas, više nego primjerice cijela Istra", priča Petrito i za kraj će: "Maslina je ka mater, a loza ka žena."
Što dobro znaju i stari i mladi Kruno i njegova supruga Kate, mladi su ljudi koji razmišljaju drugačije od većine iz njihove generacije. Njima nije na pameti profit, to su ljudi koji su smisao pronašli u nečem drugom i može se reći da žive na najprirodniji mogući način. Sve što im je potrebno proizvode sami i od toga žele živjeti.
Njihove kćerkice Ivana i Jelena rastu neopterećene onime što nameće današnje vrijeme pa tako njihovi ljubimci nisu kompjuteri već stvarna bića poput koze Estere koju je Jelena poželjela za rođendan. A to je danas ipak rijetkost. Predanost i odanost otoku i maslinicima vidi se u svemu što ova familija radi. Ta iskrenost i ljubav nalazi se u svakoj kapi njihova ulja pa je uživanje u njemu i u društvu ove obitelji neprocjenjivo iskustvo.
Autor: Mateja Domitrović, Foto: depositphotos.com
Izvori
Tagovi
Crna trešnjina uš već napada mlade voćke: Kako je se riješiti?
Alternativnu rodnost jabuke može se vrlo lako spriječiti ili zaustaviti, evo kako
Štetnici padaju na miris i boju: Kako feromoni spašavaju urod?
Crni mraz nanio najveće štete, voćari traže proglašenje elementarne nepogode
Zaokret d.o.o.
prije 2 tjedna
Više informacija na: https://mojnovac.hr/product/3-konferencija-biznis-je-na-selu/
