• Zaštita voćnjaka
  • 05.03.2009.

Suzbijanje štetnih organizama u nasadima lijeske

Zaštita voćaka

  • 11.778
  • 538
  • 0

Posljednjih godina u mnogim kontinentalnim regijama naše zemlje značajno raste interes voćara za podizanjem novih nasada lijeske. U Međimurju je zadnje četiri godine udio lijeske u novopodignutim voćnim nasadima veći od 25%. Pri uzgoju nekoliko grmova lijeske u okućnicama za vlastite potrebe ne provodimo mjere kemijske zaštite, ali u plantažnim nasadima tijekom godina se pojavljuju štetne kategorije organizama protiv kojih je potrebno provoditi nekoliko usmjerenih kemijskih zaštita.

Od bolesti lijeske najveći pozornost posvećujemo zaštiti plodova od uzročnika truleži (Monilinia fructigena, Monilinia coryli). Premda se pojavljuje svake godine pepelnicu (Phyllactinia coryli) u nasadima lijeske najčešće nije potrebno suzbijati. Trenutno još nemamo informacija o značajnijoj pojavi bakterijske paleži (Xanthomonas campestris pv. coryli) i bakterijskog raka lijeske (Pseudomonas syringae pv. avellane) u našoj zemlji. Među štetnim organizmima životinjskog podrijetla najveće štete čini ljeskova grinja (Phytophus avellanae) i ljeskotoč (Curculio nucum).

Ljeskova grinja je vrlo česta i bilježimo značajne ekonomske štete jer je svake godine napadnuta gotovo trećina ukupnih pupova, te proizvođači redovito moraju poduzeti mjere suzbijanja. Ovu grinju ubrajamo u skupinu šiškarica (fam. Eriophydae), imaju duguljasto tijelo i samo dva para nogu, bijele je ili skoro prozirne boje, veličine su svega 0,2 mm i za razliku od grinja iz skupine crvenih pauka ne vide se okom već jedino uz pomoć lupe. Imaju više pokoljenja tijekom sezone, a prezime odrasli oblici u pupovima. Krajem zime i početkom proljeća počinju se intenzivno hraniti sisanjem biljnih sokova i umnožavati. Time uzrokuju nabreknuće zaraženih pupova, koji se naknadno ne otvaraju ili se razvija deformirano lišće koje se postupno suši. Štete su još jače izražene tijekom vlažnih i hladnijih proljetnih dana. Iz zaraženih pupova grinje se sele na nove još nenapadnute biljne organe. Migracija grinja počinje kad lijeska ima razvijena 3-4 lista, najintenzivnije je u stadiju 5-10 listova, a završava kada mladica razvija 12 listova. Prenosi se i sadnicama lijeske, pa je već u godini nakon sadnje odmah nakon bubrenja pupova potrebna zaštita (vidi fotografiju). U našoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove štetne vrste, ali struka preporučuje a proizvođači koriste kemijska sredstva djelotvorna na grinje šiškarice koja se najčešće koriste u vinogradarstvu.

Sve do kraja 2008. godine mogla su se koristit sredstva na osnovi endosulfana (npr. Thiodan, Global, Thionex, Rocky, Endosulfan 35 EC) (može se na istoj površini koristiti samo jednom tijekom sezone prije početka cvatnje), ali je temeljem rješenja MPRRR-a prestala važiti njihova dozvola za promet. Tijekom toplijih dana s dnevnim vrijednostima temperature zraka 15-20ºC djelotvorne su i povišene koncentracije sumpornih fungicida (npr. Thiovit Jet, Chromosul, Kalinosul, Kossan, Kumulus 80 DF i s.). Moguće je koristiti i neke akaricide s naglašenim učinkom na grinje šiškarice (npr. Ortus SC, Demitan SC, Acarstin 600 SC). Osnovni pristup suzbijanja ove grinje u razvijenim zemljama je primijeniti akaricide u vrijeme kad grinje naseljavaju nove pupove (srpanj), jer je njihova primjena krajem zime ili početkom proljeća već zakašnjela. Od drugih je grinja moguće u nasadu lijeske tijekom ljetnih vrućina pronaći koprivinu grinju ili običnog crvenog pauka (Tetranychus urticae). Napad se prepoznaje po mramornom lišću, na čijoj se donjoj strani mogu okom uočiti sitne grinje (0,7 mm).

Ljeskotoč je najpoznatiji štetnik lijeske, jer uzrokuje "crvljivost" i otpadanje plodova. kukac kornjaš iz porodice pipa. U rodnim je nasadima zabilježen postotak oštećenih plodova u 10-40%. To je kukac kornjaš iz porodice pipa, veličine 6-9 mm, crvenkastosmeđe boje, pokriven finim žutosivim dlačicama (vidi fotografiju). Lako je prepoznaje jer ima glavu produljenu prema naprijed (dugačko, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Pomoću rila duboko prodire u plodove. Ima jedno pokoljenje godišnje. Odrasli se kukci pojavljuju od početka svibnja do kolovoza. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću, a poglavito bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. Često se na taj način hrane i na koštičavom voću, praveći rupice na plodovima koji radi toga deformiraju. U stadiju rasta i "debljanja" plodova lijeske ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, tako da se ne vidi ubodno mjesto. Nakon 5-9 dana iz odloženog jaja se razvija ličinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje, s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj ličinke traje 25-32 dana. Napuštaju plodove kroz sitne rupice i spuštaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju u kokon, gdje prezimljuju.

U proljeće se zakukulje i početkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjaši. Za suzbijanje ljeskotoča u našoj zemlji dopušten je insekticid metiokarb (Mesurol WP) (uz karencu 70 dana), a ranije su se koristili i neki vrlo učinkoviti organofosforni esteri (npr. ditianon, fention, fosalon). U novije se vrijeme protiv štetnih pipa u voćarstvu u zemljama okruženja sve više preporučuju pripravci iz skupine neonikotinoida (npr. Calypso 480 SC, Actara WG, Mospilan SP i sl.). Stvarna potreba za kemijskim suzbijanjem se određuje metodom otresanja. Ako početkom svibnja ispod rodnog grma ili stabla sakupimo 3-4 odrasla ljeskotoča potrebno je obaviti kemijsko suzbijanje. Smatra se da su izravni gubici od ishrane ličinki jezgrom lješnjaka manje od posrednih šteta koje nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži plodova. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima, posebno ako krajem svibnja i početkom lipnja bilježimo učestalo kišno razdoblje (Monilinia, Botrytis, Fusarium, Nematospora).

U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50% uroda lijeske zbog razvoja truleži plodova. Kako u našoj zemlji nemamo registriranih pripravaka za suzbijanje ove bolesti, preporučuje se krajem svibnja ili početkom lipnja koristiti neki od bakarnih fungicida, a naknadno se u nekim zemljama još koristi fenheksamid (Teldor 500 SC). U uvodu je spomenuta redovita pojava pepelnice, koju u pravilu ne suzbijamo (osobito kasniju pojavu krajem ljeta). Ipak, u jače gnojenim nasadima lijeske dušičnim hranjivima, te u sparnim i vrućim ljetima, prirast rodnog drva zbog pepelnice može biti smanjen. Sumporne fungicide u vegetaciji lijeske treba koristiti višekratno u manjim količinama (koncentracijama), jer mogu biti fitotoksični na lišće lijeske. Zadnjih godina u voćarstvu, pa tako i u nasadima lijeske, bilježimo rast populacije nekih fitofagnih vrsta stjenica (npr. Gonocerus acuteangulatus).

Stjenice sišu biljne sokove, u staničje slinom ispuštaju toksine i onemogućavaju normalan razvoj plodova. Pojavljuju se krajem svibnja i početkom lipnja, a preporučeni insekticidi iz skupine neonikotinoida za suzbijanje ljeskotoča vrlo se djelotvorni i na stjenice. U proljetnim mjesecima na pupovima i izdancima možemo pronaći relativno male gusjenice savijača pupova (Archips, Spilonota) i "lažne gusjenice" (ili pagusjenice) ljeskove lisne osice (Croesus septentrionalis). Njihove skoro 3 cm velike pagusjenice zlatno-žute boje s poprečnim tamnim leđnim linijama mogu snažno obrstiti lišće tako da ostaju samo osnovne žile.

Tijekom svibnja se mogu pojaviti i populacije velike i zelene ljeskove uši (Corylobium avellanae, Myzocollis coryli). Ako je jača populacija lisnih uši prilikom izbora insekticida tijekom svibnja prednost dajemo pripravcima Actara WG ili Mospilan SP, dok su na gusjenice pagusjenica su jednako djelotvorni svi neonikotinoidi. Protiv gusjenica savijača pupova, koje se pojavljuju ranije od pagusjenica osica, prednost dajemo pripravku Calypso 480 SC ili njegovoj kombinaciji s deltametrinom (u pripravku Proteus OD).

Autor: mr. Milorad Šubić


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Voćarstvo Zaštita voćnjaka Nasadi lijeske

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi