Sušenje cvjetova i grančica i trulež plodova jabučastih voćaka - simptomi i suzbijanje

Sušenje cvjetova i grančica i trulež plodova jabučastih voćaka (lat. Monilia fructigena) predstavlja najštetnijeg patogena ove vrste voća. Kao i jabučasto voće (kruške, jabuke, dunje i mušmule), i koštičavo voće ima sličnu bolest koju izaziva gljiva Monilinia laxa. 

Monilia fructigena je rasprostranjena najviše u Europi, a ima je i u sjevernoj Africi. U našem arealu bolest čini velike štete, a naročito u ekstenzivnim voćnjacima. Može smanjiti prinos i do 70%. Osim u voćnjacima, ova gljiva se pojavljuje i u skladištima. 

Najčešće napada plodove, mada napada i cvjetove i lišće. Plodovi se mogu zaraziti već u fazi zametanja, ali i tijekom berbe. Mladi plodovi nekrotiziraju i otpadaju. Kod starijih plodova, infekcija se može širiti i kroz oštećenja od grada ili insekata, kao i kroz mehanička oštećenja nastala drugim načinima.

Prvi simptom - smeđe pjege

Na zaraženim mjestima prvo se pojave smeđe pjege koje su nastale djelovanjem micelija patogena na stanice mezokarpa. Micelija kasnije obrazuje konidiofore. One se nalaze u grupama, a manifestiraju se kao tvorevine svijetlosive boje koje čine karakteristična tijela – sporodohije. Napadnute plodove mogu naseliti druge gljive i bakterije. Razvojem micelije dolazi do sušenja ploda. Suhi plodovi padaju na pod ili ostaju zalijepljeni za grane.

Kako napada sve vrste jabučastog voća, bitno je pristupiti ozbiljno zaštiti nasada i stabala od ovog patogena.

Mehaničke i kemijske mjere zaštite

Vrlo se agresivno širi, a u godinama u kojima je povećana vlažnost u zraku i zemljištu, te veća količina padalina, magle i jake rose u ljetnim mjesecima (kao što imamo ovaj mjesec srpanj 2018.), bitno je, ako su sve druge ekološki prihvatljivije mjere upotrijebljene, djelovati s kurativnim kemijskim i mehaničkim biološkim mjerama zaštite jabučastih voćaka.

Sveobuhvatno možemo navesti određene mjere zaštite. U suzbijanju ovog patogena značajne su mehaničke mjere koje se odnose na sakupljanje i uništavanje zaraženih plodova zakopavanjem ili dubokim zaoravanjem. Suhe plodove s grana treba sakupiti i uništiti. Nakon rezidbe se moraju sve sasušene grane spaliti. 

Značajna je i kemijska zaštita voćaka koja počinje zimskim prskanjem fungicidima na bazi bakra (bakaroksiklorid. Bakarhidroksid itd.). Što se tiče vegetacije, mogu se primijeniti preparati na bazi bakar-hidroksida, benomila, tebukonazola, miklobutanila itd. Navodno se može upotrijebiti i bakterija Bacillus subtilis koja ima antagonističko djelovanje.