Suhozid i burobran sačuvali mu urod trešanja vrijedan 70.000 kuna!

Od svih hrvatskih županija u Zadarskoj ima najviše trešanja. Na više od 200 hektara očekivalo se najmanje 8.000 tona, ali sudeći po dosadašnjem tijeku berbe i rasploženju voćara urod će biti puno, puno manji od očekivanog.

Na pojedinim lokacijama mraz je još početkom travnja (2., 3.), dakle u fazi cvatnje poharao pojedine voćnjake. Potom je na benkovačkom području (2. svibnja) uslijedila tuča da bi ovih dana svoj danak uzela i orkanska bura koja je otrunila, pobacala na zemlju i oštetila plodove, posebice  ranih sorti.

Loše, loše… Nikad gore, svi se žale. Ali, ima i izuzetaka.

Rekordan urod u Merinom trešnjiku

“Za mene je sezona odlična. Nikad bolja”, kaže Omer Mero Surać (56) iz Briševa u zadarskom zaleđu, točnije iz briševačkog zaseoka Grusi, odakle se selo i razvilo.

Meru, kako ga svi zovu, posjetili smo u njegovom voćnjaku, Na Brigu ponad glasovitog Kvartira i crkvice Gospe od Ružarija sagrađene u 11. stoljeću. S njime u berbi su supruga Miranda i sin Ante. Kad stignu “ruku daju” i kćerke Nikolina i Mateja koje imaju svoje obitelji. “Dovedu i dicu. Imam troje unučadi”, ponosno ističe Mero dok sa škala bere trešnje s najviših grana.

“Vidite, plodovi su zdravi, a i ima ih fala bogu, Na 80 stabala ubrat ću više od 3,5 tone ploda. Zadovoljan sam urodom. Ovo je i dokaz da sam sve uradija kako triba. Tko radi i zna, taj i ima. Ništa nije slučajno, govori Surać.

Burobran kao živice u bečkom Schönbrunnu

On je cijeli život “u zemlji”, bavio se povrtlarstvom, u posljednje vrijeme više voćarstvom, okušao se i u trgovini voćem i povrćem. Prije 10-ak godina odlučio se za trešnje, ali ništa nije radio napamet; počevši od izbora lokacije, tla, pripreme zemljišta, izbora sorti, gnojidbe, formiranja uzgojnog oblika i rezidbe. Sve je to bitno.

“Trešnji odgovaraju doboka i rahla tla, upravo kao što je ovo moje”, govori Mero. Prije sadnje duboko je izorao i pognojio domaćim stajnjakom. Tu nema smrzavanja ni proljetnih mrazova u fazi cvatnje, a trešnjik je zaklonjen i od bure pa i posolice. Zaklanja ga veliki suhozid i, iznad njega, prirodni burobran od brijesta kojega posebno održava. “Stabla su visoka i do 10 metara”, kaže Mero.

“Kao orijaške živice u bečkom Schönbrunnu”, primjećuje dugogodišnji profešur Agronomskog fakluteta u Zagrebu prof. dr. sc. Ante Kolega Bage, koji se pridružio u “vižiti” ovog zanimljivog  voćnjaka. "Suhozidi i burobrani najbolja su zaštita u sredozemnom voćarstvu. Jake bure lako potrgaju okvire zaštitnih mreža što iziskuje troškove i dodatna ulaganja, Uz burobrane dobro je i osigurati nasade protiv mrazeva pogotovo što 70 troškova plaćaju europski fondovi", sugerira profesor Kolega.

Stajnjak i škare određuju prinos

Osim slasnih plodova profesoru se posebno dopao uzgojni oblik pa je pohvalio Meru i za rezidbu. ”Škare određuju prinos”, kaže Bage. A Mero dodaje kako je na podlogu (Gisela 5) nacijepio tri različite sorte od kojih se kao najbolja pokazala samoplodna Prima giant. “Počinje dozrijevati sredinom svibnja. Plod je vrlo krupan, oko 12 grama”, kaže i otkriva kako je postigao zavidnu razgranatost stabala na kojima na svakoj pa i najmanjoj grančici ima plodova i to od dna do vrha krošnje.

Trešnja, dodaje, voli ići u vis. Već u prvoj godini treba skratiti vrhove, a u kasnijim godinama i vrhove osnovnih grana tako da se stabla razgranaju, pojašnjava Mero.

Uz redovnu zimsku, on u fazi vegetacije prakticira i zelenu rezidbu kada nepoželjne mladice pincira ili potpuno uklanja. Sada kad su u punoj rodnosti rezidba je vrlo jednostavna i obuhvaća izolaciju vrhova te odstranjivanje grana koje zasjenjuju krošnju. Uz sve agrotehničke mjere tajna dobre rodnosti je u ovčjem stajnjaku s kojim ovaj briševački voćar svoje trešnje pognoji svake godine.

Na veliko 20 kuna za kilogram

“Nema do domaćeg organskog gnoja”, kaže Mero, a na pitanje je li uzgoj trešanja isplativ, odgovara lakonski kratko: “Je, ako rode kao moje i ako ne plaćaš berače. Sat barača košta te 30 kuna”, Nije nezadovoljan ni otkupnom cijenom. Sve što ubere odmah odveze na zadarsku Zelenu tržnicu i proda na veliko po 20 kuna za kilogram. Znači, na niti 3.000 metara četvornih zemljišta on će od 80 stabala trešanja inkasirati oko 70.000 kuna.

“Da sam na istoj zemlji uzgajao neko drugo voće ili povrće sigurno ne bih toliko uprihodio”, iskren je, a to je tako i zato jer trešanja fali pa su i otkupne cijene veće nego ikad. 

Iz razloga spomenutih na početku ovog teksta na 200 hektara trešanja, koliko ih je na podučju Zadarske županije, ubrat će se niti trećina od očekivanih 8.000 tona i to pod uvjetom da do kraja berbe ne bude nikakvih prirodnih nepogoda, bure, posolice pa ni velikih kiša koje bi dovele do pucanja i truljenja plodova.