• Stipino
  • 05.11.2019. 09:00
  • Osječko-baranjska, Čeminac

Stipe Dumančić: Dok je mene, bit će i brenda 'Stipino'

Krenulo je s motom "Volim jabuke", a onda je 2016. stigao mraz. Ostaneš bez ičega, uništeno, nema prihoda i što sad? Počeo sam praviti pekmez, započinje priču Stjepan Dumančić koji je danas s brendom "Stipino" prepoznat na domaćem tržištu.

Foto: Vedran Stapić
  • 2.850
  • 2.378
  • 0

Iza baranjskih voćara je još jedna prilično zahtjevna godina. Puno kiše i vlage dovelo je do bolesti kojima se malo tko uspio potpuno oduprijeti, kaže nam Stjepan Dumančić kojega smo u voćnjaku njegova OPG-a u Čemincu zatekli pred kraj berbe jabuka

"Top red je podbacio. Bilo je leda, valjda će biti odštete od osiguranja. Gala je OK, a najbolji je Fuji Kiku. Pouzdam se u njega, uzvraća na upit kakvo je stanje s ovogodišnjim urodom, dok berači skidaju zadnje plodove sa stabala Fujija, mnogima najukusnije sorte jabuka.

Ništa veleprodaja, većina u preradu 

Sav urod Stipe, kako ga zovu, skladišti u lokalnoj hladnjači, a potom će, kad cijene budu povoljnije, dio dati u maloprodaju. "U veleprodaju nisam ništa dao, sve idem preraditi, a višak riješim kroz maloprodaju. Više ne želim raditi sa sustavom, već od sirovine praviti finalni proizvod“, naglašava dodajući da je lani imao žestoku rezidbu. Obnavljao je voćnjak, tako da je prošle godine imao 60-ak tona jabuka, dok ove očekuje Fujija oko 40t, Top red je dao 30-ak, a Gala 20-ak tona ploda po hektaru.

Berba jabuka je u punom jeku u voćnjaku Stipe Dumančića 

Već iskusan voćar s 10-ak berbi iza sebe, koji prerasta u prerađivača, svoje proizvode plasira pod brendom "Stipino“ svojevrsnim proširenjem nekadašnjeg koncepta "Volim jabuke“.

"Te 2016. bilo je "Volim jabuke“ i sve divno, bajno, uz prodaju soka i jabučnog octa, a onda je stigao mraz. Ostaneš bez ičega, uništeno, nema prihoda i što sad? Počeo sam praviti pekmez vođen s misli "ako može moja baba, mogu i ja“, smije se Stipe koji među 12.000 stabala jabuka u voćnjaku ima i 50-ak trešanja, višanja, šljiva, krušaka, marelica, breskvi, nektarina te nešto kupina, malina i jagoda.

Taman "šareno“ za pekmez, kaže Stipe dok pokazuje nasade.

Nakon prvog pekmeza htio je promijeniti "Volim jabuke" u "Volim zdravo“, ali onda je s tim krenuo jedan domaći trgovački lanac, pa se pojavio i brend 'Volim ljuto'. 

"I kad svi volu, ja više ne volu“, smije se ovaj voćar i nastavlja: "Onda je došla ideja, svi me zovu Stipe, Stipe pa ajmo 'Stipino' iako su iz krugova marketingaša govorili da to nikako nije dobro. Pročitali su u knjigama da se ne preporučuje (po sebi nazvati brend op.a.) jer jednog dana ako se brend prodaje, gubi se smisao. No meni je nit vodilja: dok sam ja živ, bit' će brenda. Neće bit' mene, nema ni brenda. Uglavnom, za sada je pun pogodak jer je to moj potpis, moja roba, moj rad“, objašnjava nastanak naziva kojeg vidimo na pakiranjima pekmeza, sokova, jabuka i dr.

Prosjek godina mojih berača je 70, mlađi ljudi očekuju jako puno i malo im je 25 kuna satnica

Na pitanje gdje pronalazi recepte, spremno uzvraća: "Gdje god! Primjerice, moj ajvar je receptura bratove punice. Do tada sam poznavao okus industrijskog ajvara, ali kad sam probao njezin, istoga sam dana došao k njoj s vrećom paprike na leđima i rekao: Nauči me pravit'. Tako je bilo. Naučio sam i počeo s poizvodnjom. To je mukotrpan posao, kvaliteta broj jedan, ali zato i cijena relativno visoka. No, već me puno ljudi prepoznaje po njemu, Stipinom ajvaru. Eto, neki me znaju po jabukama, neki po ajvaru tako da imamo sad par niša“, dodaje rođeni Osječanin koji je u Baranji stvorio pravi voćno-prerađivački kompleks. 

Ajvar je napravljen prema recepturi bratove punice, otkriva Stipe

Ćućina salata, ajvar bratove punice

Kaže uz ajvar, hit mu je i Ćućina salata. "Ćuća je nadimak moje kume Željke Bašćevan iz Sinja. Tijekom jednog od svojih Tour de la Croatan, a to vam je naziv kada obilazim i dovozim proizvode u Zagreb, Rijeku, Pulu, Krk, Rab, Šibenik, Zadar i Split, navratio sam kod njih. Kaže mi Ćuća, de probaj ovo. Probao, oduševio se i tražio recept“, priča Stipe otkrivajući da osnovu čine paprika, mrkva, grah, ocat, ulje, šećer. 

"Bude malo i modifikacije, pa pošto smo u Baranji ubacimo i mljevene paprike. Zanimljiv i ukusan proizvod“, ponosan je Stipe koji na dijelu imanja uzgaja sirovinu. Riječ je o jednom jutru paprike sorte Slonovo uho, i još jednom San marzano rajčice, dok na još oko 4.000 kvadrata uzgaja jagode. 

Kao i većina naših voćara, teško pronalazi radnu snagu. "Prosjek godina mojih berača je 70. Mlađi ljudi očekuju jako puno i malo im je  satnica od 25 kuna. A nama je opet proizvodna cijena minimalno 1,5 kuna, a otkupna za kilogram 1,80 u prosjeku“, upozorava Stipe, ali ne očajava. 

Okrenuo se preradi, pokrenuo novu web stranicu, a najavljuje i internet trgovinu. 

Ovaj OPG ima i smještajne kapacitete na imanju, ali i nadalje ulažu i u seoski turizam"Volio bih da se mogu više posvetiti digitalizaciji, radio bih videe, spotove sve vezano uz turizam pa se evo nadam da ću naći nekog tko će umjesto mene sjesti u traktor“, zaključuje Stipe, a mi najavljujemo i nastavak priče iz Čeminca.  


Tagovi

OPG Stjepan Dumančić Stipino Uzgoj jabuka Prerada Fuji Red top Gala Baranja


Autor

Vedran Stapić

Vedran je jedan od osnivača Agrokluba. Vlasnik SLinka, bavi se organizacijom, razvojem novih proizvoda i rješenja, a s vremena na vrijeme, u trenucima inspiracije nešto i napiše :)

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi