Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek nudi mnoge programe, edukacije za zainteresirane, ali ima i svoju proizvodnju na 8 ha.
U Poljoprivrednoj i veterinarskoj školi u Osijeku je nedavno održana besplatna edukacija pod nazivom "Rezidba voćaka". Edukacija je bila namijenjena svim voćarima amaterima, početnicima i onima koji se bave voćarstvom iz hobija, a obuhvaćala je predavanje, demonstraciju i vježbanje rezidbe voćaka u školskom nasadu jabuka i krušaka.
Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek osnovana je 1957. godine, a 20. travnja 2005. započinje nastava u novoj školi. Škola broji 252 učenika i ima 49 zaposlenih te se može pohvaliti sa 8 ha površine na kojoj se nalazi voćnjak, plastenik od 400 kvadrata s povrćem, cvijećem i začinskim biljem, a na ostatku površine imaju posijane ratarske kulture i vinovu lozu. Ovom prilikom smo intervjuirali profesoricu Viktoriju Alagić koja je vodila radionicu zajedno sa suradnikom Draženom.
Na koliko hektara imate voćnjak i koje voćne vrste imate?
Na 2 ha voćnjaka imamo čak 1 ha jabuka puno različitih sorata Zlatni Delišes, Granny Smith, Braeburn, Topaz, Jonica, Elstar, Galaxy, Gala , Jonagored, a od krušaka Lipanjsku ljepoticu, Pasakrasan i ostalo su većinom viljamovke. Od drugih voćaka posjedujemo još šljivu, višnju, trešnju, breskvu i nektarinu i kupine. Dražen je suradnik u nastavi koji s djecom obavlja poslove na školskom vježbalištu.
Možete se pohvaliti i svojom vinarijom. Koja vina proizvodite?
Imamo vinograde na pola hektra, a i svoju vinariju te smo ove godine proizveli Rose, Graševinu, Chardonnay i nešto crnog vina. Posjedujemo sve što je potrebno za jednu manju vinsku proizvodnju, a to su inox posude, muljaču, runjaču i ostalo.
Kako ste se odlučili na besplatnu edukaciju?
Ovo je prvi puta da se održava edukacija na temu voćarstva i vjerujem da će nagodinu biti još bolje. Ljudi su dosta zvali i pokazivali interes vezano na temu rezidbe voćaka pa smo uvidjeli da bi mi to mogli odraditi, jer ima potrebe za tim i drago mi je da smo to napravili. Planiramo organizirati još i radionicu vezano na temu zaštite, vinove loze, zelene rezidbe voćaka. Nakon završetka edukacije bile su pozitivne reakcije te mislimo da smo većim dijelom zadovoljili očekivanja i želje ljudi.
U predavanju ste spomenuli zimsku i zelenu rezidbu. Zašto je bitna rezidba?
Rezidba je čin kojom kod mladih voćaka formiramo uzgojni oblik, a kod voćaka koje su već u rodu moramo uskladiti rast i rodnost. Kod starijih voćaka njome potenciramo pomlađivanje. Ako nema sklada imati ćemo previše vegetacije, sitne plodove, probleme sa zaštitom, zasjenjivanjem i bojom plodova. Zimsku rezidbu je najbolje obaviti u 12. mjesecu, ali ako je zima poput ove sada malo duža, može potrajati i do 15.3. i do tada bi je već trebalo završiti. Ova godina je specifična i zato smo i mogli organizirati edukaciju u ovo vrijeme.
Kada je najbolje obaviti zelenu rezidbu?
Zelena rezidba se obavlja tijekom vegetacije prateći fenofaze i potrebe pojedinih vrsta. Kod nekih voćnih vrsta sa zelenom rezidbom možete krenuti u svibnju, ali najčešće je to u 6. ili 7. mjesecu. Kod voćaka u vrijeme zametanja cvjetnih pupova, treba osloboditi voćku od viška vegetacije koja zasjenjuje.Time dobijemo bolju osvijetljenost grana, bolje zametanje cvjetnih pupova za iduću godinu te kvalitetniju obojenost plodova, a i time smo automatski olakšali i zimsku rezidbu za narednu godinu i smanjili troškove zaštite.
Na što je najbitnije obratiti pozornost kod rezidbe da ne napravimo pogrešku ?
Mislim da najprije trebamo naučiti osnove rezidbe, odnosno zašto nešto režemo, kako režemo i što će biti posljedica toga što smo napravili, kako će voćka reagirati na zahvat. Moramo naučiti abecedu rezidbe prije nego što krenemo rezati, jer ne idemo pisati dok nismo naučili slova, osnovne teoretska znanja treba savladati prije upuštanja u rezidbu. Važno je znati razlikovati prikraćivanje od prorjeđivanja, rodni od nerodnog pupa te kako ispravno obaviti pojedine zahvate. Ako to naučimo, činit ćemo manje grešaka. Ljudi često vole prikraćivati izbojke umjesto da ih odstrane do osnove čime postižu suprotan efekat od željenog.
Koji alat je sve potreban za rezidbu voćaka?
Za voćnjak od najmanje pola hektra isplati se kupiti pneumatske škare no dosta su skupe, ali mogu poslužiti i kvalitetne voćarske škare koje su oštre i čiste. Potrebna nam je još voćarska pila, teleskopske škare, voćarski vosak za premazivanje debljih grana i vezivo za povijanje grana.
Koliko dugo se bavite voćarstvom i radite li na kakvih projektima?
Predajem predmet Voćarstvo u školi od 1996. godine, a nema ljepšeg od voćke u cvatu. No pored voćarstva predajem Cvjećarstvo i aranžiranje te sam kao mentorica vodila svoje učenike na državna i međunarodna natjecanja iz floristike na kojima su redovno osvajali neko od prvih mjesta. Već par godina se ne natječem, jer su me imenovali za članicu Državnog povjerenstva u natjecanju učenika cvjećarskog smjera FLORA.
Ovogodišnje natjecanje učenika u poljoprivrednim zanimanjima održat će se u Vinkovcima 27. i 28. travnja. Imali smo cvjećarski projekt Zelena mreža kojim smo osuvremenili cvjećarski praktikum. U voćarstvo nismo imali u zadnje vrijeme nijedan projekt, ali u pripremi je projekt podizanja novih nasada sa svom opremom. Surađujemo povremeno sa Poljoprivrednim institutom koji je uvijek otvoren za suradnju.
Imate li problema s nekim štetnicima ili bolestima i kako to rješavate?
Zaštita voćaka u školskom voćnjaku se radi po načelima integrirane zaštite. Koristimo sredstva za zaštitu bilja nakon što smo koristili nama dostupne druge mjere zaštite voćaka poput odrezivanje mladica zaraženih pepelnicom. Pratimo vremenske uvjete koji su potrebni za pojavu i razvoj bolesti te prisutnost štetnika pomoću feromona. Tek kad su ostvareni uvjeti za razvoj bolesti ili je u feromonskim zamkama utvrđen kritični broj štetnika provodimo zaštitu koristeći sredstva za zaštitu bilja.
Pažljivo odabiremo sredstva za zaštitu bilja kako bi što više očuvali prirodnu ravnotežu u voćnjaku i zaštitili okoliš i osobe koji primjenjuju sredstva za zaštitu bilje i one koji konzumiraju naše voće. Proteklih dana je obavljena preventivna zaštita koštićavih voćaka od bolesti (kovrčavost lišća breskve, palež grančica i trulež plodova - monilija, šupljikavost lišća, kozičavost listova višnje i trešnje) te jabuke i kruške protiv uzročnika bolesti čađave krastavosti i bakterijske paleži koristeći pripravak na bazi bakra. Protiv prezimljujućih stadija štetnika upotrijebili smo mineralno ulje.
Bavite li se i prodajom?
Naše maćuhice je uzeo obližnji vrtić, a prodajemo sve od voća, povrća, a krećemo i na cvijeće. Najčešće kupujemo mi koji smo iz škole te naši poznanici i prijatelji koji čuju od nas i to je više za interne potrebe pa se ne reklamiramo, ali imamo perspektivu i voljeli bih se proširiti. Bili smo krenuli i malo prema restoranima, ali oni imaju neke svoje specifične zahtjeve koje mi često ne možemo zadovoljiti.
Možete li nešto reći o voćarstvu u Hrvatskoj?
Glavni problem u voćarstvu u Hrvatskoj je udruživanje, a za Europsku uniju su nam premale površine, za ozbiljan nastup na EU tržištu. Veliki prodajni centri žele velike količine ujednačene kvalitete, a to se kod nas jedino može ostvariti udruživanjem i zajedničkim nastupom. U zadnje vrijeme čini se kreće na bolje, a slavonski proizvođači udružuju se u klaster Slavonska jabuka gdje pokušavaju zajednički nastupati prema velikim dobavljačima. Mislim da je problem u malim površinama, i što smo malobrojni, jer nas ima kao stanovnika gradskih četvrti velikih svjetskih gradova. Mislim da jedino ozbiljno možemo konkurirati kvalitetom naših proizvoda. Zdrava hrana je ono što svi žele. I na konferenciji Slavonika je bilo priče o komasaciji i udruživanju. Kod nas je problem zemljišta i okrupnjavanja čestica i bojim se da će tu biti igara bez granica.
Povezana biljna vrsta
Fotoprilog
Tagovi
Autorica