Samo da se što prije vratimo u selo, čeka nas dosta posla u voćnjacima

"Jedva čekamo da se vratimo, čeka nas dosta posla u našim voćnjacima – sadnja, gnojidba, rezidba, zaštita i drugi poslovi“, kaže Stjepan Rakasović koji je sa suprugom Stojom privremeni smještaj pronašao u vojarni u Petrinji jer je kuća, ali i gospodarski objekti na njihovu OPG-u u selu Klinac oštećena u potresu koji je pogodio, a i dalje 'trese' njihov kraj. 

U samom selu nije, dodaje, bilo katastrofalnog razaranja, ali im je oštećeno krovište nove obiteljske kuće, a 'unutrašnjost izgleda kao da je pala atomska bomba'. Prijavili su štete i sada s nestrpljenjem čekaju što će se dogoditi, da im se barem obnovi manja stara kuća. "U nju se ne možemo vratiti i živjeti sve dok se ne popravi", sjetno će ovaj čuvar starih sorti voća koji je sa suprugom redovno, dok se moglo, dolazio u Cernik na manifestaciju "Sačuvajmo stare sorte" gdje su predstavljali voćnjake Banovine.

Samo da se što prije vratiti u svoj dom i voćnjake 

Voćarstvom se, naime, bave dvadesetak godina. Ozbiljnije su počeli kada je Stjepan u Banja Luci završio Višu poljoprivredno-voćarsku školu. Najprije je ondje posadio plantažu od 1.200 stabala, a kada se 2010. godine vratio u rodno selo na Banovini, počeo je saditi voće koje je sada već u rodu. Ima i manji rasadnik u kojemu proizvodi različiti sadni materijal, ponajviše stare sorte za kojima, kaže, vlada sve veće zanimanje. 

"Posebno se traže stare sorte jabuka i krušaka, a uzgajam i novije sorte otporne na bolesti, pa su pogodne za ekološki uzgoj", otkriva i navodi da u voćnjacima imaju blizu 400 stabala šljive, osamdesetak stabala kruške viljamovke s oprašivačima, zatim nešto većih stabla starih sorti jabuka koja enormno rađaju svake druge godine, zbog alternativne rodnosti.

U mom selu bilo nas je nekoć više od dvjesto stanovnika, a danas nas ima tek desetak starijih. Sada kada nas je pokosio snažni potres pitanje je koliko će nas ostati.

"Registrirali smo i proširujemo rasadnik voćnih sadnica u kojem ćemo proizvoditi certificirani sadni materijal za prodaju. Jako mi se puno ljudi javlja za te sadnice od Dubrovnika do Vukovara“, kaže Stjepan nadajući se da će im uskoro biti popravljena barem manja stara kuća, jer se žele što prije vratiti i započeti radove u voćnjaku. Dodaje da je i velika potražnja za sadnicama crnog duda veoma krupnih i sočnih plodova porijeklom s Ohridskog jezera. Od njega proizvode kvalitetnu rakiju. Posebno ističe i ohridsku crnu trešnju, za koju kaže da joj nema premca među ostalim sortama. 

Cijepi i jabuke funtenjaču, božićnicu, đulabiju i druge stare sorte, ali i neke novije otporne na bolesti. Od krušaka imaju jeribasmu, karamut i druge po njemu kvalitetne stare sorte koje je donio iz Bosne. "Napravili smo i sušaru u kojoj smo počeli proizvoditi manje količine čipsa od jabuka, a ove godine planiramo sušiti i šljive i marelice koje su prošle, na žalost, stradale od jakog mraza“, s ponosom priča i nada se da će godina biti koliko-toliko normalnija od prošle godine bez ekstremnih vremenskih neprilika i razornih potresa.  

Banovina je idealna za uzgoj voća 

Ovaj istinski zaljubljenik u voćarstvo kaže da je područje Banovine na kojemu živi gotovo idealno za uzgoj voća i po nadmorskoj visini iznad 300 metara, i po kvaliteti zemljišta. Žao mu je, kaže, što se nije ozbiljnije razvilo u tom kraju jer, osim krasnog eko nasada drijenka i šljivika koje je posadila petrinjska Poljoprivredno-gospodarska zadruga "Eko razvoj", na tom području i nema nekih drugih većih i značajnijih plantaža. Nažalost, u tom pomalo zaboravljenom i zapuštenom kraju nema više ni stanovnika. 

"U mom selu bilo nas je više od dvjesto, a danas nas ima tek desetak starijih. Sada kada nas je pokosio snažni potres pitanje je koliko će nas ostati. A za razvoj poljoprivrede i voćarstva, za što na ovim prostorima ima šanse, trebali bi nam mladi, vrijedni i poduzetni ljudi“, kaže Stjepan Rakasović spreman podijeliti svoja znanja i iskustva mlađima samo da se što prije vrati kući, u svoje voćnjake.