• Maslinar
  • 27.04.2021. 16:30

Sadnja stranih sorti maslina: Na što paziti i koje su najraširenije?

Koje su talijanske, francuske i španjolske vrste maslinari unijeli u Hrvatsku, otkriva dr.sc. Marin Krapac.

Foto: Blanka Kufner
  • 157
  • 15
  • 0

Introdukcija, latinski introductio što znači uvođenje, pojašnjava dr.sc. Marin Krapac, predstavlja uvođenje sorte ili biljne vrste u proizvodnju u novom proizvodnom području. 

Prilikom uvođenja sorte u uzgoj na nekom novom području važno je poznavati klimatske prilike koje vladaju u izvorišnom području uzgoja kako bismo mogli pretpostaviti kakve će rezultate u proizvodnji dati prilikom introdukcije na novo uzgojno područje. 

Introdukcija u Istri

Introdukcija masline kao kulture i njenih sorata traje još od antičkih vremena, jer je ona vrsta čiji se gen-centar nalazi na području Bliskog istoka, odnosno današnjih država Sirije, Izraela i Turske, piše Maslinar

Tijekom višestoljetne kultivacije, pojedine sorte su se udomaćile i prilagodile uzgojnim uvjetima na nekom području te za njih možemo reći da su autohtone. Iako ne postoji podatak o periodu koji bi neka morala zadovoljiti kako bi se tvrdilo da je ona autohtona na određenom uzgojnom području, u praksi se govori da je ako je prisutna više od 200 godina.

U Republici Hrvatskoj se nalazi veliki broj takvih maslina, od kojih su neke poznate, istražene i gospodarski valorizirane, dok su druge još uvijek neistražene i predstavljaju vrijedan genetski materijal. "Tijekom duljeg vremenskog perioda autohtone su se dobro prilagodile uvjetima tla i klime područja na kojem se nalaze i uzgajaju“, kaže Krapac. 

Neke su introducirane sorte, zbog svojih gospodarskih (visoka i kontinuirana rodnost i/ili visok udio ulja) te bioloških (otpornost na niske temperature, sušu te bolesti i štetnike) karakteristika prisutne na svim kontinentima i uzgojnim područjima, dok su druge ograničene na uže uzgojno područje. 

Unošenje u Istri doživljava svoj zamah tijekom druge polovice 20 stoljeća kada započinje intenzivnija sadnja ponajviše talijanskih sorata u novim plantažnim nasadima. Podižu se kroz FAO program za razvoj maslinarstva i preraduplodova u ulje koji je prihvaćen 1978. godine. 

Tada se sade na lokacijama Larun kraj Poreča i Radini pokraj Umaga ponajviše talijanske kao što su Leccino, Moraiolo, Frantoio, Pendolino, Rosciola, Ascolana Tenera, Maurino, Cucco, Itrana te ostale manje zastupljene. Od francuskih su uvezene Picholine, a španjolske Manzanilla, Hojiblanca i Picual. 

Najraširenija sorta Leccino

Može se postaviti pitanje zašto se novi plantažni nasadi krajem 70-ih i početkom 80-ih godina 20. stoljeća u Istri nisu podizali domaćim? Jedan je od razloga nedostatak dovoljnih količina sadnog materijala za sadnju većih površina novih maslinika. 

Od onih koje su introducirane u Istru putem FAO-vog programa, najraširenija je Leccino koja se zbog toga što je stranooplodna u maslinike sadi zajedno s oprašivačem Pendolino čiji je udio u maslinicima oko 10 posto. 

A osim njega za Leccino su još dobri oprašivači Moraiolo, Maurino i Frantoio. Od talijanskih sorata zastupljene su još i uljna sorta Frantoio te kombiniranih svojstava (uljna i stolna- za konzerviranje plodova) Ascolana Tenera. 

Inače, Leccino se uzgaja u talijanskim pokrajinama Toskani i Umbriji, a zbog toga što ima visoku i stabilnu rodnost raširena je u cijelom svijetu. U uzgojnom području Istre postiže i visoku kakvoću djevičanskih maslinovih ulja koja karakterizira slabije izražena gorčina i pikantnost. 

Pokazuje višu otpornost na gljivicu Spilocaea oleagina, koja je uzročnik bolesti paunovo oko te bakteriju Pseudomonas savastanoi, koja je uzročnik raka masline. 

Prema podacima jednog talijanskih autora jako je osjetljiva na višu koncentraciju soli u tlu. Zbog toga ju se ne preporučuje saditi u područjima blizu morske obale koja su izložena posolici.

Ostale talijanske i francuske sorte

Frantoio je također talijanska sorta koja je vrlo osjetljiva na bakteriju Pseudomonas savastanoi uzročnika raka masline, a intenzivnija primjena tresača prilikom berbe plodova posljednjih godina utječe na viši udio makro- i mikrooštećenja na granama kroz koje ovaj patogen ulazi u biljku. 

Prema organoleptičkim karakteristikama, monosortna su ulja, imaju izraženiju gorčinu i pikantnost. 

Frantoio je samooplodna, a dobar je oprašivač za Leccino.

Ascolana tenera je također talijanska, kombiniranih svojstava, odnosno može se koristiti za proizvodnju djevičanskih maslinovih ulja i stolnih maslina. 

Vrlo je osjetljiva na maslininu muhu, a slabo do srednje na uzročnika bolesti paunovo oko. Zbog toga je kod uzgoja  potrebno voditi računa o pravovremenoj i odgovarajućoj primjeni sredstava za zaštitu bilja kako plodovi ne bi bili crvljivi, a pogotovo ako je riječ o onima koji su namijenjeni za konzerviranje. 

Stranooplodna je, a dobri oprašivači su joj Itrana, Rosciola i Santa Catarina.

Zbog blagog ulja nosi još i naziv Oliva dolce (slatka maslina), a osim slabije izražene gorčine i pikantnosti djevičanska i ekstradjevičanska maslinova ulja ove sorte karakterizira kompleksna aromatika koja se očituje u izraženim voćnim mirisima.

Kada je riječ o francuskim, najraširenija je Picholine (Picholine Languedoc) koja je također kombiniranih svojstava. Srednje je osjetljiva na maslininu muhu, a tolerantna je na paunovo oko. Ono što je važno, ima redovite i visoke prinose.  

U pojedinim su maslinicima još i slabije zastupljene ostale talijanske poput Coratina, Rosciola, Maurino, Moraiolo, te španjolska Arbequina.

Klimatske promjene

Kod sadnje maslinika, a prilikom odabira sorte, ističe Krapac neovisno o tome da li je riječ o autohtonim ili introduciranim, potrebno je voditi računa o proizvodnim karakteristikama (visini i stabilnosti uroda), otpornosti na biotske (bolesti i štetnici) i abiotske (suša, niske temperature, posolica) čimbenike te količini i karakteristikama ekstradjevičanskog maslinovog ulja.

Klimatske promjene, kojima već svjedočimo, prema prognozama klimatologa u budućnosti će biti još izraženije što će se očitovati višim temperaturama i manjom količinom oborina.

"Ove će promjene rezultirati i potrebom za promjenom sortimenta maslina, odnosno moguća je izraženija introdukcija sorata koje su otpornije na sušu i visoke temperature“, naglašava. 

Stoga, naše autohtone koje su prirodno bogatstvo Republike Hrvatske, trebamo istraživati, vrednovati i očuvati, ali ne treba odbacivati strane sorte dobrih proizvodnih karakteristika i organoleptičkih svojstava ekstradjevičanskih maslinovih ulja. 


Tagovi

Maslinar Stare sorte Sadnja Introdukcija Leccino Picholine Dr.sc. Marin Krapac


Autorica

Mila Botteri

Više [+]

Urednica časopisa Maslinar.


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kraj tjedna donosi nekoliko slikica situacije nakon vrlo promjenjivih vremenskih prilika koje nas nekako stalno prate tijekom svibnja. Stalne oborine koliko su pogodovale vrtu da naglo počinje bujati, prizvala je i mrkvicu konačno, salata j... Više [+]