• Subvencioniranje
  • 08.08.2011.

Ravnokotarski voćari u škarama EU subvencija

Dok poljoprivrednik u EU ima dvadeset posto subvencije naš voćar iz Ravnih kotara može samo o tome sanjati. Prema Kataliniću hrvatski seljak mora čekati ulazak u EU, ali pitanje je koliko će njih to dočekati

  • 1.038
  • 51
  • 0

Svemir i Marina Arbanas iz Smilčića koji su odlučili posjeći 1.250 stabala breskva zbog neisplativosti poslovanja nisu usamljen slučaj! S područja cijelih Ravnih kotara javljaju se drugi voćari koji razmišljaju isto kao i Arbanasi te najavljuju kako su njihove breskve iduće na redu. Proziva se država koja ih nije zaštitila, a za to vrijeme ministar poljoprivrede tvrdi kako se njima pomoglo poticajima. Najnoviji voćarski prosvjedi još jednom su pokazali na nesavršenosti cijelog sustava poljoprivrede u Hrvatskoj i na površinu izbacili goruće probleme koji zahtijevaju svoje rješenje.

Vapaj voćara

Zdeslav Kardum iz Škabrnje, veteran Domovinskog rata, je idući koji planira krenuti sa sječom svojih breskvi. Njegov uzorni voćnjak uvijek je bio mjesto posjeta brojnih uvaženih delegacija, a danas na njegovom tlu propada 35 tona ploda. Naime, toliko bi obitelj Karudm godišnje ubrala, a ove godine po svemu sudeći ne planiraju ići u nju.

- Troškovi su ogromni, a otkupna cijena mala. Nas je država trebala zaštiti od uvoza. Ministar Čobanković kaže kako smo mi dobili poticaje, a ja mu kažem neka pogleda koliko sam ih ja dobio kada sam podizao voćnjak. Nisam uzeo ni kunu već sam dignuo kredit koji smo moja obitelj i ja isplatili.

- Svi ćemo mi polako krenuti u pilanje stabala, kaže Darko Anić iz Smilčića koji ima 3.800 stabala breskve i dodaje:

- Otkupna cijena je četiri kune, a meni je proizvodna cijena 4,70 kuna. Treba srediti situaciju na tržištu, s uvozom, a posebno s poticajima. Država daje poticaje za površinu zemlje. To su poticaji za nerad. Trebala bi davati po proizvedenoj prodanoj količini.

Na napade voćara kako država treba zaštiti ljude od uvoza, kontrolirati tržište kontra odgovor je kako danas živimo u tržišnoj ekonomiji, a ne naredbodavnoj. Cijena se određuje na tržištu. Sada se postavlja pitanje tko je kriv? Država koju optužuju voćari ili sami voćari koji nisu uspjeli svoj vrhunski proizvod se sa svojim vrhunskim proizvodom nisu prilagodili tržišnoj utakmici.

Činjenica jest kako se Hrvatska opredijelila za tržišnu ekonomiju u kojoj cijenu diktira tržište. Zatvaranje granica u globaliziranom svijetu danas je besmislica. Također poljoprivrednici su dosta inertni. Još su uvijek neorganizirani, s malim količinama idu na tržište, a činjenica jest i da od svog proizvoda za koji tvrde da je iznimne kvalitete nisu još uvijek stvorili znamku. Ipak nije sve tako crno - bijelo. Najlakše je reći seljaci se nisu prilagodili novim uvjetima, ali s druge strane gledano oni se ne takmiče na tržištu savršene konkurencije.

(Ne)savršena konkurencija

- Roba iz EU je konkurentnija od domaće jer zemlje članice s dvadeset posto subvencioniraju izvoz poljoprivrednih zemlje u treće zemlje, zemlje koje nisu članice EU. Na taj način je roba koji oni izvoze kod nas puno jeftinija nego u matičnim zemljama. Znam da je našim poljoprivrednicima teško, ali trebali bi izdržati dok Hrvatska ne uđe u EU i tada će njihova roba postati konkurentnija. Ovo što su poljoprivrednici u Ravnim kotarima počeli raditi je očajnički čin i apelirao bih na njih da to ne rade, da ne uništavaju svoj trud. U poljoprivredi postoje ciklusi i nakon lošeg ciklusa uslijedit će dobar, direktor Hrvatske poljoprivredne komore Ivan Katalinić.

Toliko o savršenoj konkurenciji na tržištu. Dok seljak iz EU ima dvadeset posto subvencije naš voćar iz Ravnih kotara može samo o tome sanjati. Naravno da su njihovi proizvodi tada manje konkurentni i imaju lošiju poziciju u pregovorima s otkupljivačima. Oni se s druge strane na oštrom tržištu bore za svaki kunski glas kupca i pri tome gledaju svoju robu što jeftinije nabaviti. Prema Kataliniću hrvatski seljak mora čekati ulazak u EU, ali pitanje je koliko će njih to dočekati. Možda je Anić u pravu kada kaže kako bi se poticaji, koje Čobanković istaknuo kao pomoć državi poljoprivrednicima, trebali davati na temelju proizvedenih količina, a ne i po površinama. Ovako ostaje sumnja da mnogi dobivaju kune iz državnog proračuna za neobrađeno kvalitetno poljoprivredno zemljište.

Autor: Ante Vidović


Izvori

Zadarski list


Tagovi

Voćarstvo Subvencioniranje Poticaji