Radovi u voćnjaku nakon berbe

Te plodove nismo pobrali, kako nam ne bi zarazili i ostale plodove koji su zdravi i koje planiramo čuvati još nekoliko mjeseci. Zaražene plodove je trebalo skinuti sa stabla čim smo ih uočili kako se ne bi zarazili drugi plodovi. Potrebno ih je što prije sakupiti i spaliti kako ne bi prezimili i postali izvor zaraze iduće godine.

Odbacivanje lišća i ostali procesi

Ako je jesen topla i sunčana, kao prošle godine, imat ćemo problema s odbacivanjem lišća. Voćka neće prepoznati da je vrijeme kada se treba početi pripremati za zimu te zaustaviti vegetativni rast i smanjivati proces fotosinteze, a proizvedena hranjiva transportirati i skladištiti u korijenu, nego će i dalje nastaviti veliku proizvodnju hranjiva nastalih fotosintezom koju će koristiti za daljnji rast. To se dogodilo prošle jeseni pa smo mogli svjedočiti bubrenju pupova i ponovnom listanju voćaka. Ova zima možda neće biti takva pa se ne moramo bojati ponovnog listanja, ali ono što ne vidimo, a nije manje bitno, jest kolanje sokova ispod kore. Ako voćka ne smanji kolanje sokova, a naglo nastupe niske temperature, list na stablu nas najmanje mora brinuti. U slučaju naglog zahlađenja, a velikog kolanja sokova unutar stabla, može doći do pucanja kore i smrzavanja debla. Kako bismo izbjegli ovu pojavu potrebno je prskati s 5 %-tnom otopinom uree. Ta koncentracija je dovoljna da izazove opadanje lišća. Time smo ne samo prisilili voćku da odbaci lišće na kojem se mogu naći i uzročnici nekih drugih bolesti, kao što su Venturia inaequalis, tj. fuzikladij (mrljavost lista i krastavost ploda), nego smo i voćku natjerali da se počne pripremati za zimu, da smanji kolanje sokova te time poveća otpornost prema niskim temperaturama.

Sanacijska rezidba

Nakon opadanja lišća, vrijeme je za sanacijsku rezidbu voćke. Ovdje je bitno naglasiti da je to sanacijska rezidba! To znači da ovom rezidbom odbacujemo samo suhe, bolesne, oštećene, polomljene i zaražene grane. Takve grane su savršeno mjesto za prezimljavanje štetnih insekata i gljivica koji će nam raditi velike probleme u voćnjaku iduće godine. Pri ovoj rezidbi trebamo strogo paziti da se ograničimo samo na sanaciju i da pazimo da rez bude što manji. U slučaju da rezidbom napravimo velike rane, te rane moramo premazati voćarskim voskom kako bismo spriječili moguće napade nepoželjnih organizama (insekata, gljivica i bakterija).

Prskanje prije zime

Nakon opadanja lišća i sanacijskog reza, slijedi opet jedna zaštitna mjera prije zime, a to je prskanje bakrenim preparatima i mineralnim uljima.

Sada kad više nema lišća na stablu, možemo slobodno i sigurno primijeniti bakrene preparate. Njihova uloga je da ovim zimskim prskanjem suzbijemo insekte i gljivice koje planiraju prezimiti na voćki te time smanjimo njihov napad na naš voćnjak iduće godine i time si olakšamo posao za iduću sezonu. Još jedna mjera za zaštitu od niskih temperatura tijekom zime je „bijeljenje“ debla. Mnogi će reći da se to radi u proljeće i da je to sada gubitak vremena i šteta jer će kiše tijekom zime to isprati s debla. To je svakako krivo poimanje ovog postupka. Premazivanje debla se obavlja u jesen.

Gusjenice na kruški zbog neobavljenog sanacijskog reza u jesen

Ako se nešto i ispere tijekom zime, uvijek se može ponoviti. Bitno je da deblo dočeka proljeće bijelo. Uloga premazivanja nije protiv insekata, kako se to često misli. Njegova primarna uloga je da u proljeće
odbije sunčevu svjetlost i toplinu. Naime, u proljeće smo često svjedoci čestih promjena u temperaturi zraka između dana i noći, pa čak i od dana do dana. Kada voćka osjeti toplinu na sebi, u proljeće ona krene, i to može biti kobno ako naglo zahladi. Jer tada već voćka krene „u sok“ (sokovi počinju kolati deblom) te uslijed naglog zahlađenja može doći to „mrazopuca“ (uzdužno pucanje kore). Premazivanjem debla odgađamo kretanje voćke u proljeće te time izbjegavamo štete na deblu i pupovima uslijed pojave ranih mrazeva i naglih promjena temperature.

Zbijanje tla

Zaštita od niskih temperatura tijekom zime je i zbijanje tla. Poželjno je proći kroz voćnjak s valjkom i valjati tlo kako bi se sabilo. Mokro i zbijeno tlo tijekom dana može pohraniti više topline, nego suho i rastresito tlo. Toplinu nakupljenu tijekom dana, kroz noć tlo predaje stablu te time smanjuje moguće štete zbog preniskih temperatura. Dakle, rahljenje tla nikako se ne smije
raditi prije zime! To je zahvat koji se radi u ljeti, za vrijeme velikih žega!

Autor: Goran Fruk, dipl. ing. agr.