Plantaža badema koja odolijeva svim neprilikama!

Dražen Rančić podsjeća kako je njegova obitelj u Brnazama još 1982. godine uzgajala mješoviti voćnjak gotovo svih vrsta voća koje mogu uspijevati u podneblju Cetinskog kraja. Također je uzgajala i plantažni vinograd koji su prije spomenute godine zasadili, on i njegov otac Petar, a do tada bi se zadovoljili tek s glavinkom, vinčušom i crljenom.

No, plantažni vinograd su stavili na žicu betonskih skupova, a urod je svake godine bio izdašan, baš kao i ove. U njemu ima nekih dominantnih vrsta vinove loze poput vranca no njegov vlasnik, gospodin Dražen, je u zadnje vrijeme posadio i sorte debita, kujunđuše, dok je kardinala prije bilo puno više. Ističe kako još uvijek ima dovoljno domaćeg grožđa i vina za potrebe svoje obitelji, dakako i goste; domaće lozovače od koje radi travaricu, orahovicu i medovaču. Također nas upoznaje i o Plantaži badema Ranč na istoj parceli površine od tri hektara.

U sklopu OPG Rančić - plantažni vinograd, eko vrt, plantaža badema Ranč

"Godine 2002/2003. kada je Hrvatska trebala ući u Europsku uniju, na čelu Ministarstva poljoprivrede RH je bio Petar Čobanković. U svim je tiskovinama pisalo, a u elektronskim medijima brujalo, zujalo, govorilo na skupovima svih razina da se što više sadi vinove loze za što su čak davani i poticaji, koji je dobio i moj projekt plantažnog vinograda 2003. Od tada u gospodarskom upisniku na svoje ime i prezime imam zavedenu svoju plantažu vinograda, odnosno naziv svog OPG Rančić.

To je bio jedan od uvjeta da se zemljište u osobnom vlasništvu (ili ono unajmljeno) mora imati najmanje 25 godina, pa mi je tada otac potpisao kako ću sadašnju parcelu na sebi imati toliko godina. Inače, do tada smo imali stari vinograd, od čega smo dio loza izvadili, baš kao i ogromna stabla rašeljke, jasena, drenjka. Sve smo to nekoliko dana čupali iz zemlje, sjekli, pilili, bagerom vadili kamenje i panjeve, te izvlačili, uklanjali. Tako smo očistiti zemljište pripremivši ga za nove poljoprivredne kulture - nasade, primjerice za plantažni voćnjak badema", govori Dražen Rančić, podsjećajući:

Nitko ništa nije znao o lješnjaku

"Tada nismo imali savjetodavnu službu za bilje, odnosno voćarstvo, niti dovoljno odgovarajućih stručnjaka. Ako ih je nešto i bilo, odnosilo se tek na početke pa sam se morao osloniti isključivo na sebe i svoje krhko stručno znanje o voćarstvu, primjerice o uzgoju i proizvodnji badema; ni kreativnih radionica nije bilo.

Naime, u to vrijeme nitko nije bio toliko stručan da bi mi nešto konkretno, praktično mogao objasniti i pomoći, kako bi me savjetovao o tome što bi ja ovdje mogao proizvoditi, osim Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu. Zato sam se dvoumio između badema, oraha, lješnjaka - bar nešto od toga koštičava voća.

Zaključio sam kako bi bilo šeprtljavo i beskorisno uzgajati i proizvoditi lješnjake jer o njima tada ništa nisam znao ne samo ja, nego i mnogi voćari. Iskreno govoreći, ništa nisam znao ni o tome postoje li primjerice strojevi za berbu plodova lješnjaka kako bi prerađivačima bilo lakše. Riječju, tada nisam imao nikakvu stručnu informaciju o uzgoju i proizvodnji lješnjaka. Onda sam se odlučio na plantažu badema te sam 508 sadnica toga voća posadio na sadašnjem placu, i još više od stotinu stabala različita voća od čega lješnjaka 30, pa nešto jabuka, krušaka, šljiva, oraha, bresaka, marelica, smokava, našija".

Bazen za vodu i zalijevanje voćaka Rančići izgradili usred plantaže badema Ranč

Rančić ističe kako svoju Plantažu badema Ranč obnavlja redovito svake godine jer se, tvrdi, neka stabla suše - što od hladnoće i niskih temperatura, što pak od bolesti, a u primorskoj Dalmaciji tijekom ovog ljeta i od požara. Kaže kako im ne odgovara mikroklima podneblja gdje su posađeni. Voli reći kako od plodova radi sokove, džemove, likere, no zanimljiva je Draženova priča i o tome što sve tijekom godine radi u plantažnom voćnjaku badema, koji ga problemi najviše žuljaju i kako ih prevladava.

Šest godina čekati na rod

"Plantažni voćnjak badema je itekako zahtjevan, čak i previše, a sada mu je devet godina. Na rod ga treba puno čekati najmanje šest godina, kako bi mu stabla počela davati plodove. U to nikako ne mogu računati početne godine, prvu i drugu, kada sam posadio njegov prvi dio i kada mi se polovica sadnica nije primilo. Godinu dana poslije sam ga nadosadio, a ujedno i proširio svoj voćnjak. Tako činim i danas, ali je bolest najveći problem badema, te smo sami svjedoci događaja u atmosferi pa padnu i kojekakve boleštine na što mnogi voćari na početku i ne računaju; a tu su kiše čak i dugotrajne, pa i neočekivane suše.

Primjerice, lanjske godine su ovo područje zahvatile obilne kiše koje se nisu dobro pokazale za moju plantažu badema. Urodom plodova bajama, nisam zadovoljan ni ove godine, dok je 2014. ipak bilo bolje. Zapravo, ovogodišnji je urod nažalost puno lošiji, a to je i posljedica što je plantažu badema lani napala bolest, posebice monilija pa su se osušili rodni pupovi. Inače, ta je bolest najopasnija za koštičavo voća (bademe, orahe, lješnjake, breskve) od koje se posebice suše grane i grančice", nevoljko nam pripovijeda Dražen Rančić, dodajući kako su urod voća dodatno smanjile i ovogodišnje ljetne suše, posebice srpanjska.

Stablo badema daje između 8 i 60 kilograma ploda

Kada je sve u redu, kaže, da svako stablo badema u rodu može dati u prosjeku od 6 do 40 kg ploda u ljusci, bar tako računaju stručnjaci, dok je u praksi posve drukčije. Dražen objašnjava kako sve zavisi o veličini stabla, njegovoj krošnji i izdašnosti, vrsti bajama. Inače, potrebna su čak tri kilograma badema u ljusci kako bi se dobio samo kilogram čiste jezgre tog voća, dakle 1:3. No, taj cetinski voćar nema nikakvih strojeva za branje, čišćenje ljuske, tučenje bademove ljuske, pakiranje čiste bademove jezgre. Strojeve posuđuje u prijatelja i poznanika kojima i plaća za usluge.

Govori nam kako na sinjskom području ima još šest, sedam malo većih OPG-ova voćara koji se bave uzgojem i proizvodnjom badema. No, kada bi plantaža badema Ranč dobro rodila, njezin vlasnik nam u šali kaže kako opet ne bi točno znao koliko bi bilo ploda, ukupno. Ako bi na rodu bilo 350 stabala (od njih 500), te kada bi svako od njih u prosijeku dalo šest, sedam ili po 10 kilograma, ili kada bi prosjek bio 8 kg po stablu, vlasnik računa kako bi u sezoni mogao ubrati ukupno oko tri tone ploda. Ističe kako bi time bio itekako zadovoljan, dok je lani imao tek tonu bademova ploda.

"S tržištem nemam nikakvih problema. Sve prodam, čak i unaprijed. Iskreno govoreći, s prodajom nemam poteškoća jer moje bademe konzumira gotovo cijeli svijet. Ali prije transporta na tržište, prodaje tog mog proizvoda, imamo cijelu proceduru s bademima: nakon što se uberu plodovi, očiste se - skinu se zelene tvrde ljuske, zatim se plod stavi u šuplje vreće te se suši (jer se obvezno moraju prosušiti) i onda se tuku posebnim strojem. Riječ je o posebnu stroju koji mi posudi prijatelj Branko Kaloper iz Trilja, koji ima svoje plantaže badema u Vojnićima. Bademe odvezem u Trilj ili Kaloperov stroj dopremim u Brnaze.

Što se pak tiče procedure, i ona je dosta zahtjevna, a ne samo oko uzgoja i zaštite stabala i uroda. Posao se oko badema uglavnom odvija u zimskom razdoblju, osim okopavanja, zaštite, branja. Ta proizvodnja voća nikako nije profitabilna, dakako i zato što nije lako proizvesti kilogram čiste jezgre badema. Dakle, vjerojatno je i to razlogom zašto se poljoprivrednici teško odlučuju za proizvodnju toga voća pa i zato što su plodovi badema svojedobno nestali na tržištu, a stabla i bajamici u dalmatinskom kršu, te njihova proizvodnja gotovo zamrla. Ali zahvaljujući tradicionalnom uzgoju te poljoprivredne kulture, neki se OPG-ovi zadnjih godina u Dalmaciji ipak vraćaju proizvodnji badema", komentira Dražen Rančić.

Od tri kilograma badema u ljusci dobije se kilogram čiste jezgre

Dakako, vjerojatno je Rančićeva priča poučna i o tome na koji se način mogu osigurati određene, katkada i odgovarajuće količine vode za navodnjavanje svoje plantaže badema u Brnazama, posebice tijekom beskišnih ljetnih vrućih dana, dugih suša kakve vladaju čak tjednima i mjesecima u Dalmaciji, nanoseći poljoprivrednicima nesagledive štete, poput ovogodišnjeg srpnja.

Dražen će nam pokušati odgovoriti i na upit na koji je način on osigurao tolike količine vode koju čuva u velikom bazenu izgrađenom usred plantaže badema, te u okruženju inih voćnih vrsta, rekreacijsko-sportskih terena.

"Napravio sam jednu bušotinu dakako i veliki bazen usred plantaže badema, ali nisam baš zadovoljan kapacitetom izvlačenja vode koji je znatno manji kada ne padaju kiše, odnosno kada potraje dugotrajna suša kao tijekom ovog ljeta, poglavito srpnja. Bušotina je duboka 44 metra, a vodu sam istražio još prije 10-ak godina. Sustav pumpanja vode iz bušotine je u funkciji zalijevanja plantaže i bilja u eko vrtu, no zahvaljujući velikom bazenu koji punim tijekom zime, kada ima dostatno vode.

Geomembrana otporna na gljivice

Još u lipnju ove godine postupno je nestajalo vode u podzemlju. No, ja sam napravio veliki bazen u dimenzijama 18x8x2,60 metara (odnosno duljine 18, širine 8 i dubine 2,60 metra), kako bi stalo što više vode, te radi na istom principu kao i drugi bazeni, a i taj se moj projekt potvrdio ove godine tijekom beskišnog, iznimno sušnog srpnja kada su visoke temperature ispile vlagu zemlje i presušile podzemne kanale. Inače, iskop je mog bazena stavljen pod pravim kutom te je pokriven geomembranom koja je otporna na zrake i gljivice. Bademe je bilo najpotrebnije zalijevati tijekom lipnja i srpnja kada su još u razvoju mekani pupovi u krošnji stabla badema. Ako nema kiše, ili ako se ne zalijeva, bit će manje pupova koji se baš tada stvaraju. Inače, oni prvi pupovi ugibaju ako nema dostatno vode i vlage u zemlji", upozorava Dražen.

Govoreći o berbi badema, Rančić očekuje kako bi ona mogla započeti standardno, ali to uopće i nije bitno - hoće li biti krajem rujna ili početkom listopada. Veli kako mu je bilo bitno kada je, dok je sadio bademe, morao paziti na neke stvari, prvenstveno kako su bajami kasno cvjetajući te što je posadio nekoliko vrsta badema koji se međusobno oprašuju radi oplodnje. Naglašava kako je poslije postigao malo veći učinak uroda nakon što je nabavio i u plantažu stavio košnice pčela, njih 15-ak, iz kojih se normalno vrca med kao i iz svake košnice i za potrebe svog OPG Rančić. Tvrdi kako je košnice nabavio samo radi oprašivanja voćnjaka dodajući da se Plantaža badema zove Ranč te je u sastavu OPG Rančić, kao i eko vrt te da je baš tu nekoć bilo puno blaga. Voli reći kako odlično surađuje sa savjetodavnim službama

Rančićev bazen puni se vodom iz bušotine na dubini 44 metra

"Što se tiče savjetodavne službe za bilje ja sam itekako zadovoljan s njom na svim razinama, posebice s gospođom Ivanom Župić, a i gospodinom Zvonkom Balta u HZPSS. Doista mi žele stručno pomoći koliko god mogu u svim pravcima. Kad god se pojave neke bolesti na mojoj plantaži voća, odmah ih kontaktiram i oni žurno dođu, pregledaju i savjetuju me što moram uraditi. No unatoč tome, i ove godine mi se osušilo pet do šest velikih stabala badema, a nije riječ o žilogrizu jer sam to uz pomoć stručnjaka pravodobno riješio, još za vrijeme sadnje sadnica.

Opetujem kako mi najveći problem predstavljaju: proljetni mraz i proljetne niske temperature, naleti ljetne tuče (krupe), a ja sam do sada ovdje imao dvije jake tuče koje su mi nanijele goleme štete. A moji voćari susjedi, proizvođači voća, u Brnazama i na Vojniću, od tuče nisu imali nikakve štete jer im je nekako zaobišla voćnjake. Prvi put svoju plantažu badema nisam polio-poprskao, a tek sam poslije doznao kako sam to morao učiniti. Kada su grane i grančice te biljke oboljele, kada ih je napala peronospora, kao i ine bolesti poput gljivica, truleži, gnjileži tada sam imao ogromne probleme i veliku štetu na voćnjaku. No to sam riješio tijekom dvije naredne godine jer sam oštrijim šišanjem, obrezivanjem morao skinuti i odstraniti sve bolesne grane i grančice iz krošnje stabla. Tako sam i zbog toga izgubio najmanje jednu-dvije rodne godine ploda. Naime, to mi se dogodilo dvije godine zaredom unatoč tome što sam biljku pripremio za urod plodova, zatim naleti tuča i sve mi uništi", ipak nam se požalio gospodin Dražen Rančić.

Što sve objedinjuje OPG Rančić?

"Uglavnom voćnjak koji u svom sastavu ima plantažu badema Ranč te još 100-ak vrsta različitih voćaka, plantažni vinograd, veći eko vrt u kojem uzgajam eko povrće jer ga ni čim ne prskam, ne polijevam, ne dohranjujem, osim stajskog gnojiva. U našem obiteljskom vrtu - tijekom obrade tla, sadnje kultura, zaštite bilja, branja, i iz zemlje vađenja plodova - samo se služim ručnim poljoprivrednim alatkama (motikom, nikako frezom, moto-kultivatorom, traktorom).

Dakle, tu je sve sto posto ekološki čisto, čak i plantažni voćnjak, baš kao i sve uokolo! Jer je ovdje zemlja, gdje je moja plantaža badema, godinama počivala. Otac Petar je bio na radu u Njemačkoj (Berlin), a ja sam sa ženom i djecom bio u Splitu, gdje smo radili i živjeli oko osam godina, pa se ta zemlja nije obrađivala. Tu je nekada bila samo djetelina, livada, pašnjak, a i danas ovčari u voćnjaku pasu svoja stada. Tako se, naime, više od 20 godina u većem dijelu nije obrađivala ta parcela površine tri hektara, na njoj se ništa nije sadilo niti sijalo", podsjeća Dražen Rančić.

Uzgoj Rančićevih badema na ekološki način - bez pesticida, uporabe freze, traktora

Ističe kako taj ambijent upotpunjuje i niz od tri prekrasne obiteljske kuće u mediteranskom stilu, s uređenim okolišem. "Bio bih (pre)sretan čovjek kad bi i moji unuci poslije izgradili svoje kuće u ovom ambijentu, istom nizu, jer za to imaju dosta prostora na ovoj atraktivnoj, bogom danoj lokaciji kakva je rijetka ne samu u Cetinskom kraju i dalmatinskom zaobalju. Moja žarka želja će se sigurno ostvariti očekujući kako će i oni nastaviti život ovdje na ognjištu svojih predaka", iskreno će Dražen Rančić.