Pink Lady: Kraljica jeseni koju smiju uzgajati samo tri države u EU

Što su jutra hladnija, plodovi su slađi.. Pink Lady posebna je oznaka za odabrane jabuke sorte Cripps Pink, koja je nastala križanjem sorti Zlatni delišes i Lady Williams 1979. godine, a na tržište je stigla deset godina kasnije pod imenom Pink Lady.

Riječ je o zaštićenoj sorti u vlasništvu Departmana za poljoprivredu i hranu Zapadne Australije, a u Europi samo tri zemlje imaju pravo proizvodnje i prodaje: Francuska, Italija i Španjolska.

Simbol kvalitete u cijelom svijetu

Sorta Cripps Pink dobila je ime po svom tvorcu, Johnu Crippsu iz Australije, koji je radio na razvoju novih, otpornijih i slađih sorti jabuka. Od svog predstavljanja krajem 1980-ih, Pink Lady je postala simbol kvalitete i prepoznatljivog okusa u cijelom svijetu.

Naime, radi se o izvrsnoj sorti koja je popularna među potrošačima zbog svog tvrdog, sočnog i zrnastog mesa, slatko-nakiselog okusa, okruglastog do konusnog oblika i težine do 250 grama.

Istraživanja pokazuju da se Cripps Pink dobro ponaša pri dugotrajnom skladištenju u uvjetima kontrolirane atmosfere – čvrstoća mesa i kiselost ostaju na prihvatljivoj razini i nakon nekoliko mjeseci

Prema službenim podacima brenda Pink Lady, jabuke iste sorte mogu se pohraniti u sobnim uvjetima 8 do 15 dana, a u hladnjaku značajno dulje ako se čuvaju pravilno.

Jabuka: kraljica voća kroz povijest, mit i suvremenu proizvodnju

U mnogim zemljama Pink Lady sve više potiskuje sorte poput Granny Smith, Zlatnog i Crvenog Delišesa te Gale. Oprašuju je Gala i Fuji, a za dobar kvalitet ploda potrebno joj je dosta toplog vremena. Interesantno je da je među prvim sortama koje cvjetaju, a istovremeno posljednja koja se bere.

Nije teška za uzgoj

Ako izbjegne mrazeve, a cvjeta već početkom travnja, zaštita tijekom vegetacije nije posebno zahtjevna. Popularna je i zbog toga što se dugo može čuvati u skladištima, a u nekim zemljama spada među sorte pogodne za organsku proizvodnju.

U slučaju nepovoljnih vremenskih uvjeta zna doći do pojačanog opadanja plodova pred berbu, a berača je ionako sve manje, čak i u zemljama u kojima se sorta najviše proizvodi.