Ništa oduzeto ili dodano: Iz pogona obitelji Jurišić izlazi sok od 100 posto jabuke

Radoslav Jurišić radni je vijek proveo kao ekonomist radeći u vanjskoj trgovini. Putovao je svijetom, ali mirovinu nije namjeravao provesti na isti način. Njemu i supruzi Biserki koja je pedagog, želja je bila sagraditi vikendicu i uživati. No, teško da će se smiriti čovjek koji zna da još može doprinijeti zajednici. Upoznavši prijatelje iz Paukovca kraj Zeline, posjetili su ovaj kraj i kupili prvi komad zemlje.

"Prvih smo 1.000 voćkica posadili slučajno još oko 2000. godine. Imali smo zemlju, a nismo znali što s njom. Šogor je poznavao voćara Franu Ivkovića. On je napravio skicu, ja sam u Austriju otišao kupiti armaturu, i jabuke su posađene", priča i dodaje da o jabukama u obitelji znali ništa. Spojili su ga s tehnologom iz Slovenije koji je dolazio dvaput tjedno, diktirao što i kako pa su supruga i on tako sedam godina učili.

A otkad je Radoslav 2010. diplomirao za voćara na velikogoričkom veleučilištu borbu nastavljaju sami. Na početku do njihovog gospodarstva nije bilo asfalta, struje, niti vode, ali Jurišići su nastavili kupovati zemlju i došli do 2 ha. Sada imaju zasađeno oko 4.500 jabuka na padinama Paukovca. Prvi su sok proizveli u garaži i tada bi se sve jako brzo rasprodalo. Uskoro su prerasli proizvodnju od par tisuća litara godišnje, te počeli razmišljati o većoj proizvodnji.

Moderni pogon za preradu

Odlučili su se za gradnju i opremanje novog objekta za preradu. Prodali su svoju imovinu u Zagrebu te 2014. godine izgradili najmoderniji pogon za preradu. Prostorije su planski rasporedili radi osiguranja higijenskih uvjeta i povezali ih liftom. Pogon je kapaciteta do 4 milijuna litara godišnje, no nažalost, sirovinu za taj kapacitet niti imaju, niti bi je mogli obraditi bez zapošljavanja dodatne osobe.

Radoslav je tijekom godina zavolio jabuke, ali i naučio puno o ovom zahtjevnom poslu. Terenski rad s kraljicom voća počinje provedbom zaštite krajem zime i traje sve do studenog iste godine. Stalno moraju biti na oprezu radi moguće pojave fuzikladija, pepelnice ili jabučne krvave uši koja im je u zadnje vrijeme zadala mnogo problema. Uspijevaju oni na vrijeme suzbiti bolesti, ali posljednjih par godina imaju i novog neprijatelja - mraz je desetkovao urod. Ove godine su pobrali 10-ak tona dok bi trebali imati bar 50 t prinosa na postojećem broju voćaka. Za samo jednu litru soka potrebno je izabrati minimalno kilogram i pol najkvalitetnijih plodova.

Na njihovim nasadima raste nekoliko sorti: Zlatni Delišes, Idared, Jonagold, Jonagored, Fuji, Pink Lady i Granny Smith. "Uvijek biramo da omjer kiselih i slatkih jabuka u soku bude oko 50:50, te pazimo da bude bar 20 brixa šećera i pH oko 5“, kaže. Sok se proizvodi prešanjem i pasterizacijom na 78-80°C.

Na tržnici i u centrima prodaju bistri i mutni sok od jabuke u staklenoj ambalaži (2,5 dcl i 1 L) i velikom tetrapaku (3 L i 5 L). Prerađuju domaće jabuke u sok bez ikakvih dodataka za uljepšavanje okusa i bez dodanih šećera. 

"Radimo sok od čiste jabuke i način na koji mi radimo je neisplativ. To je 100% sok od jabuke i tržište ne prepoznaje takvu kvalitetu jer naši proizvodi na policama bivaju ispremiješani s raznim 'prirodnim' sokovima koji sadrže arome ili su napravljeni iz voćnih koncentrata", upozorava. 

Tržište je zahtjevno, ali neinformirano 

Prodavali su svog Zelenog Juru u nekoliko trgovačkih centara, a sada se njihovi proizvodi nalaze u Konzumu. "Više je posla s proizvodnjom bistrog soka jer se nakon dobivanja soka on mora ostaviti na odležavanju par sati kako bi enzimi počeli djelovati, a onda ide na taloženje, dekantiranje i filtriranje. Iako je proizvodnja bistrog soka duplo duža, u prodajnoj cijeni je mala razlika. Ukupno gledano, prodamo više mutnog soka“, kaže Radoslav.

Sok Zeleni Jura je dobio ime po prva dva slova Radoslavovog imena i prezimena, po Jurjevom, te prema naputku marketinške agencije. Zeleno je boja koja prevladava na etiketi, zelena je boja čepova, a i sok od nekih jabuka poprima zelenu boju (Granny Smith).

"Naš sok se proizvodi od jabuka kojima ništa nije oduzeto niti dodano, no na tržištu postoji niz sličnih proizvoda među kojima se kupci mogu zbuniti ne uočavajući razliku. Ako na pakiranju piše da je sok dobiven od 100% jabuka, to je čisti prirodni sok bez patvorina, aditiva, arome, koncentrata ili dodane vode. Nažalost, na tržištu su prisutni i drugi sokovi koji nose naziv 'prirodni' iako su možda dobiveni od 60 ili 80% voća“, opetuje. 

Naziv Prirodni sok, priča nam, mogu nositi i sokovi od jabuka kojima je prvo oduzeta voda radi dobivanja koncentrata, pa im se naknadno dodaje voda iz vodovoda. Zbog ovakvog sistema, na tržištu je teško postići prepoznatljivost jer proizvođači jabučnog soka u RH su brojni. Koncentrat voća je burzovni artikl i proizvođač tako dobivenog soka ne treba raspolagati skladištima za jabuke.

Tržište je zahtjevno, ali nažalost i neinformirano. "Sok koji se 'uljepšava' odnosno onaj kojem se dodaju arome ili aditivi je ponekad privlačniji prosječnom kupcu od našeg nepatvorenog prirodnog soka. Često čak i sami kupci nisu navikli na prirodni okus. A onda je tu i problem zahtjeva koje pred nas stavljaju veliki trgovački centri", nastavlja navodeći da osim velikih količina koje traže, neki centri traže ujednačenost okusa što je nemoguće postići bez dodavanja arome.

Jer, objašnjava, sezona se od sezone razlikuje, količina sunca varira, a time je i koncentracija šećera u voću drugačija. Pojava mraza i štete na pojedinim sortama, različita rodnost različitih sorti. "Informiranje kupaca da je neujednačenost okusa naša prednost pred industrijski prerađenim sokovima u kojima se koriste arome i koncentrati je od izuzetne važnosti“, naglašava. 

Visoki troškovi proizvodnje

Pitamo Radoslava u kojem im je periodu proizvodnja bila najisplativija. "U nijednom", uzvraća. Preveliko je to, kaže, ulaganje, a cijene određuju centri, hoćeš nećeš. Jako su veliki troškovi za ovu malu proizvodnju. Na 50.000 L godišnje, osnovna cijena koštanja litre soka je preko 4 kn plus jabuka, plus ambalaža, plus nabava, znači proizvodna cijena dođe do 7kn. U trgovačkom ga centru prodajemo za 6,92kn/L (mutni) i 7,5kn/L (bistri) sok. Tamo ih kupiti možete po cijeni od 14-15kn/L.

Redoviti troškovi bez obzira proizvodili ili ne su, priča, enormni: članarina za HŠ i HGK, struja, plin, servis lifta, gradske komunalije, odvoz otpada, sanitarna voda, voda hidrant, troškovi platnog prometa, knjigovodstvo. 

Dodatno, u laboratoriju se redovito sok mora testirati na olovo, na patulin, te na mikroorganizme.

"Čišćenje i održavanje opreme i pogona radimo sami supruga i ja, proizvodnju i distribuciju soka također radimo bez ikakve naknade, koristimo svoje aute za prijevoz i gorivo također bez naknade i svejedno teško dođemo do pozitivne nule. Samo u prvih 11 mjeseci ove godine troškovi našeg hladnog pogona su 42.598,79kn“, Radoslav razjašnjava.

Najvažnije u ovoj proizvodnji je higijena, urednost i čistoća. Neki su mu dan nudili industrijske jabuke za preradu po 1,5kn. "Kad vidim skladištenu jabuku u prljavim i blatnjavim uvjetima, ne želim je uzeti. Još su me i pitali zašto im se sokovi kvare?“, rezolutan je Radoslav.

Napominje da nije dovoljno samo oprati jabuku. Prostor za skladištenje i preradu treba biti zona slobodna od patogena. "Eto, mi na ovaj način rada ne možemo cjenovno biti konkurentni malim garažnim pogonima koji nemaju amortizaciju", priča..

Problem u plasmanu je i što veliki trgovački centri traže IFS certifikat, ali nitko od njih, upozorava, ne provjerava sam pogon kad dobiju papir. A pogona ima svakakvih.

Pogled u budućnost

Proizvodnja Jurišić d.o.o., radi ovih dana punom parom jer sve jabuke treba preraditi. Radoslava i Biserku naći ćete u pogonu, kako rade i jedno drugom pomažu. Zeleni Jura i dalje stiže na police trgovačkog lanca, no koliko će oni to još moći bez pomoći nekog trećeg, teško je za reći. 

"Da se možemo udružiti i osnivati centre za preradu i plasman jabuka kao Talijani, još bismo se i nadali nečem. Ovako, mi radimo nizašto, ali pokrivamo se. Kredita nemamo, ali natrag ne možemo. Držat ćemo supruga i ja ovako koliko možemo, a onda poslije ništa, vjerojatno prodati", navodi otkrivajući da su već kontaktirali neke agencije za prodaju i da im kažu da će biti kupaca kada Hrvatska više ne bude mogla ovoliko europskog novca povlačiti.