Nepovoljni uvjeti osiguravajućih kuća voćarima zadaju probleme, a Ministarstvo ne reagira

Hrvatska voćarska zajednica (HVZ) izrazila je veliko nezadovoljstvo provedbom Mjere 17 iz programa Ruralnog razvoja u osiguravanju voćnjaka.

"Kao i svi poljoprivrednici imali smo velika očekivanja od navedene mjere budući da Ministarstvo poljoprivrede pokriva 70 posto troška police osiguranja naših nasada, kao i drugih poljoprivrednih djelatnosti i kultura", navode u priopćenju.

Kako pišu, trebalo je to znatno ojačati njihovu tržišnu poziciju i ublažiti sve učestalije štete od elementarnih nepogoda, posebno od niskih temperatura i tuče. Stoga je, tvrde, sve veći broj članova HVZ osiguravao proizvodnju.

No, upozoravaju, sve češće se susreću s vrlo problematičnim situacijama kod ugovaranja, a time i likvidiranja šteta nastalih od elementarnih nepogoda pogotovu kod posljedica mraza.

Osiguravajuće kuće ne prihvaćaju voćnjake?

"Osiguravajuće kuće nam postavljaju neprihvatljive uvjete. Uz to svega nekoliko njih uopće prihvaća osiguranje voćnjaka", upozorili su rekavši da je prvi problem datum početka pokrića osiguranja.

Naime, gotovo svi osiguravatelji su odredili da je to oko 1. travnja. No, s agronomskog stručnog stajališta to je apsolutno besmisleno jer rane sorte voća u intenzivnu vegetaciju kreću već početkom ožujka, pogotovu na jugu Hrvatske.

Kako kažu iz HVZ-a, pojam šteta od mraza na višegodišnjim kulturama već po samoj definiciji govori o utjecaju negativnih temperatura na višegodišnje nasade u periodu vegetacije jer šteta u voćnjacima može nastati već od početka vegetacije pa sve do kraja berbe.

"Određivanje datuma početka osiguranja oko 1. travnja za velik dio voćara stoga je neprihvatljiv jer plaćaju osiguranje, a gotovo mjesec dana nemaju pokriće moguće štete", ističu.

Kažu da dodatno primjećuju da su svake godine uvjeti osiguranja od mraza sve nepovoljniji počevši od visine premije koja je narasla na čak cca 20 posto osigurane svote, raznih franšiza koje idu do 60 posto, pa sve do uvjeta priznavanja nastale štete i sl.

Nadalje, maksimalna svota osiguranja je limitirana na 150.000 kuna po hektaru čime se u posebno nepovoljan položaj stavljaju visoko produktivni proizvođači.

Najproblematičnije i najžalosnije od svega je situacija da ove godine osiguravatelji uopće ne žele osigurati voćnjake koji su proteklih godina imali značajnije štete jer prema njihovim pravilima oni mogu slobodno birati koga žele, a koga ne žele osigurati.

Razgovori u Ministarstvu nisu urodili plodom

Napominju i da su njihovi predstavnici s čelnicima Ministarstva poljoprivrede i vodećim osiguravateljima obavili razgovore o ovoj problematici, ali do sada nije postignut dogovor koji bi voćarima osigurao prihvatljive uvjeta. Upozoravaju da je krajnji rok za usuglašavanje kraj veljače.

"Ovim putem izražavamo i nezadovoljstvo aktivnostima koje u pronalaženju rješenja poduzima resorno ministarstvo", navode u priopćenju i naglašavaju da je ono aktivni sudionik u ugovaranju osiguranja jer pokriva 70 posto premije.

Time se, na ime sufinanciranja premije osiguranja u poljoprivredi, godišnje osiguravajućim kućama osigurava prihod iz proračuna od čak cca 200 milijuna kuna, navode.

Imajući sve to u vidu skreću pozornost na navedenu problematiku i način trošenja novca koji ovakvim uvjetima ne pridonosi sigurnosti proizvodnje i hrvatske voćare stavlja u nepovoljan položaj ne samo prema onima iz drugih europskih država nego i prema drugim partnerima osiguravajućih kuća.

"Ovakvim pristupom voćarima, a sutra možda i drugih proizvođača, osiguravatelji pokazuju da žele osiguravati one slučajeve u poljoprivredi koji im donose samo sigurnu dobit", istaknuli su.

HUO voćarskoj zajednici: Osiguratelji su obvezni kvalitetno upravljati rizicima

Ima li onda uopće svrhe Mjera 17 i trošenje milijuna kuna kada su voćari prepušteni na milost i nemilost  tržišnim uvjetima koje diktiraju isključivo osiguravatelji?, pitaju se iz HVZ-a.

Priopćenjem stoga žele skrenuti pozornost na navedenu problematiku jer kada se dogodi elementarna nepogoda i opustoši naše voćnjake onda je neizostavno pitanje što se poduzelo da se eventualna šteta spriječi odnosno je li se osiguralo od posljedica elementarnih nepogoda .