Obnova stoljetnih stabala zapravo je prva crta suživota sa sušom, kaže dr. sc. Šime Marcelić.
Udruga maslinara Zadarske županije predvođena dr. Ivicom Vlatkovićem nastavlja s edukacijama svojih članova i drugih zainteresiranih maslinara. Nakon kratke ljetne stanke organizirali su praktičnu radionicu na otoku Ugljanu u 400 godina starom masliniku obitelji Marcelić.
“Ovo je tipičan ekstenzivni maslinik s autohtonim sortama. Prevladavaju Oblica i Drobnica”, rekao je dr.sc. Šime Marcelić (29), vlasnik obiteljskog maslinika.
Ovaj mladi znanstvenik i veliki zaljubljenik u maslinarstvo najprije je pojasnio kako su njegovi preci kao koloni radili kod veleposjednika da bi nakon druge agrarne reforme otkupili zemlju koju su obrađivali.
Maslinik se nalazi na južnoj strani otoka, lokacija Noršin, 100 metara iznad mora.
“Kao što vidite tu su kamenja i škrta zemlja. Uvjeti su ograničeni pa je jako teško raditi”, započeo je Marcelić.
Suša je vječni problem. Zato je maslinik više puta napuštan i obnavljan da bi ga njegov, danas nažalost pokojni otac Ignacije, nakon Domovinskog rata počeo sustavno obnavljati. Nastavio je Šime. Iz višestoljetnog korjena izrasle su mladice koje su se, u međuvremenu, razvile u stabla koja, unatoč klimatskim promjenama i drugim nepovoljnim uvjetima, redovito rađaju. Sve zahvaljujući primjerenim agrotehničkim mjerama počevši od rezidbe, gnojidbe i zaštite od bolesti i štetnika koje redovito provodi.
Za razliku od većine maslinara Šime, primjerice, rezidbu obavlja 4 puta godišnje. Prvu u siječnju kad je maslina u zimskom mirovanju; pilom se ostranjuju debele grane. Druga u ožujku je rezidba na rod. Prorjeđuju se rodne grane kako bi osigurali optimalan rod u tekućoj i kvalitetan prirast za rod sljedeće. Treća rezidba tijekom ljeta. Otklanjaju se vodopije koje izrastu iz panja. Četvrta je u samoj berbi kada se otklanjaju prstenovane grane.
U otočkim uvjetima uzgoja gdje je tlo plitko i skeletno naglasak treba dati na jesensku gnojidbu. Za razliku od uvjeta, primjerice, u zadarskom zaleđu gdje su tla dubokai dobrog kapaciteta za vodu te gdje je pojava kasnih proljetnih mrazeva česta i očekivana naglasak treba biti na proljetnoj, a ne na jesenskoj gnojidbi.
Šime u svom masliniku gnojidbu provodi između prve ljetne i sljedeće veće kiše, uglavnom početkom rujna. Koristi uglavnom organska peletirana gnojiva u kombinaciji s mineralnim gnojivima koja imaju više fosfora i kalija uz dodatak mikroelemenata.
“U Ravnim kotarima većina gnojiva u proljetnom periodu, a u jesenskom organsko, stajnjak, na bazi organske tvari”, opetuje.
Marcelić je upozorio i na opasnost od zaraze paunovim okom, što je zapravo i najurgentniji dio posla u maslinicima. Kako na otocima tako na priobalju i zaobalju.
Tijekom jesenskog razdoblja, nakon prvih kiša, temperature su relativno visoke. List vlažan i to su optimalni uvjeti za razvoj gljivičnih bolesti. Stvaraju se uvjeti za primarne zaraze s paunovim okom. Zbog toga preporučuje da se, posebno na osjetljivim sortama kao što je Oblica, zaštita provede prije berbe.
Iza berbe, što rade mnogi maslinari, je kasno jer gljivična oboljenja već zaraze list. U proljeće će taj list otpasti i tu više nema pomoći. Maslina neće imati dovoljno lisne površine kojom zapravo ishranjuje plod. Ona ponovo obnavlja lisnu masu i na to troši energiju. Rezultat: smanjenje pa i izostanak roda.
Otkrio je i kako je obnovom starih maslina pobijedio sušu.
"Obnova stoljetnih stabala zapravo je prva crta suživota sa sušom. Mjera kojom smanjujemo štete negativnih utjecaja suše”, kaže. Pojašnjava da mlado novo stablo sa velikim korjenovim sustavom bolje podnosi nedostatak vlage. Osim toga tijekom ljeta u svom obnovljenom masliniku provede nekoliko prskanja.
Provodi, kaže, folijarnu prihranu preko lista. Malo pomalo nasipava i poravnava teren, teškim strojevima usitnjava kamen i tako praktično provodi melioraciju krša. Kiša koja je pala proteklog vikenda je poprilično zakasnila, ali će pomoći da plodovi nastave dalje sa razvojem. Konačni rezultat ovisi o temperaturama. “Ulje se nakuplja od 23 Celzija naviše. O tome i količini kiše pred samu berbu ovisit će i konačan radman ulja”, kaže mladi znanstvenik.
Na svojih 100 obnovljenih stupi maslina očekuje 1.000 kg ploda i oko 200 litara ulja.
Zasluženo, jer kad dr. sc. Šime Marcelić, obavi svoje svakodnevne obveze na Odjelu za ekologiju, poljoprivredu i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, on svo svoje slobodno vrijeme provodi ne samo u svom nego i u drugim maslinicima gdje nesebično prenosi svoja znanja. Posebno je uspješan u nacjepljivanju maslina, ali i u svim drugim maslinarskim vještinama.
“Maslinarska nada. Da ih je više kao on gdje bi nam bio kraj”, hvali ga dr. Ivica Vlatković, predsjednik Udruge maslinara Zadarske županije.
Da ih je više, obnovili bi sve zapuštane maslinike, posadili nove i (pazi sad!) umjesto današnjih pet, šest dostigli 30 milijuna maslina koliko ih je na maslinarskim područjima današnje Hrvatske bilo u 18. stoljeću!
Fotoprilog
Tagovi
Autor