Na plamenjaču najosjetljivija sorta Požegača

Plamenjača šljive je na našem prostoru jedna od najznačajnijih bolesti šljive. Izaziva je gljivica Polystigma rubrum. Prvi pisani dokumenti u Europi o ovoj bolesti datiraju iz 1799. godine. Bolest se javlja na šljivi, ali i na drugim pripadnicima roda Prunus (breskva, kajsija, badem, trešnja).

Simptomi oboljenja

Simptomi plamenjače se javlja na listu. Prvi simptomi ove bolesti su žute pjege na listu koje imaju kružni ili eliptični oblik. Pjege su različite veličine, međusobno se spajaju, postaju veće i mogu prekriti cijeli list.

Prosječna veličina pjega se kreće od nekoliko mm do 1,5cm. Tokom sušnog ljeta formiraju se veće pjege. Veličina, intenzitet boje ovise o reakciji sorte šljive. Najosjetljivija je stara sorta Požegača. Na licu lista pjege su ispupčene, dok su na naličju ulegnute. Sa starošću pjege postaju tamnije, žutonarančaste, da bi na kraju dobile crvenkasto-narančastu boju.

Uzrokuje sitne plodove koji opadaju

Kod izrazito jakog napada i kod osjetljivih sorti zaraženo lišće tokom kolovoza počinje se sušiti i opadati. Gubljenjem listova smanjuje se učinak fotosinteze, plodovi ostaju sitni i opadaju. Napadnuti mladari ostaju zakržljali i teško se oporavljaju. Slabije se formiraju cvjetni pupoljci za sljedeću godinu.

Ukoliko je intenzitet bio veoma jak voćka tokom ljeta ostaje bez lišća i ponovo lista tokom jeseni, a može i procvjetati. Ova pojava iscrpljuje stablo, smanuje rodnost sljedeće godine.

Plamenjača šljive može dovesti do pojave alternativne rodnosti, ali i do propadanja stabla.

Razvoj gljivice

Prouzrokovač ovog oboljenja prezimljava u opalom lišću. Oslobađanje spora je pod uticajem vremenskih uslova. Spore se oslobađaju prije kretanja vegetacije do perioda precvjetavanja šljive. Vjetar raznosi spore koje kada dospiju na list klijaju u kapi vode i ostvaruju zarazu na mladim listovima. Optimalna temperatura za ostvarenje infekcije je iznad 8°C.

Gljivica nema sekundarnih zaraza tokom vegetacije.

Suzbijanje plamenjače šljive

Naznačajnija mjera suzbijanja je sakupljanje opalog lišća tokom jeseni, jer gljivica prezimljava u opalom lišću.

Zaoravanje opalog lišća

Opalo lišće se može sakupiti i kompostirati što dalje od voćnjaka. Kompost koji je dobijen od ovakog lista korisiti u povrtlarstvu, ratarstvu ili za voćne vrste koje ne oboljevaju od ove bolesti. Neke sorte su izuzetno osjetljive na ovu bolest: Požegača, Ana Špet. Nešto otpornije su sorte: Stenli, Zelena renkloda. Vrlo otporna sorta je Ljubičasta renkloda.

Bakar i glina

Voćna stabla se mogu tretirati bakarnim preparatima ili kaolinskom glinom u periodu otvaranja pupoljaka tokom proljeća. Postupak ponoviti nakon precvjetavanja.

U kviru pjega se formira stromatsko tkivo na kome se razvijaju dva superparazita. To su: Gleosporium polystigmacolum i Trichotecium roseum. Ovi superparaziti dovode do nekroze, propadanja, strome i mogu izazvati otežanu sirkulaciju vode i hranjivih materijakroz tkivo lista. Kada je vrijeme kišovito i toplo stvaraju se optimalni uslovi za razvoj superparazita. Uslijed njihovih životnih aktivnosti cijeli list izgleda kao da je skuvan ili spaljen.

Za tretiranja se mogu koristiti i pripravci napravljeni od: mlijeka, bijelog luka, preslice.

Foto: Pixabay/congerdesing