Na OPG-u Marije Borić uspješno spojili ekološki uzgoj ličke pramenke i aroniju

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Marija Borić nalazi se u netaknutoj prirodi srca Banovine. U Donjem Viduševcu, pored Gline, od 2016. kada je osnovan OPG, bave se ekološkim uzgojem ovaca ličke pramenke i aronijom.

“Odluka o uzgoju aronije prošla je duga promišljanja. Kako se tada radilo o relativno novoj kulturi, bilo je puno pitanja, nepoznanica i straha od nepoznatog. Imali smo komad zemlje koji nije bio pogodan niti za jednu tradicionalnu kulturu, a analiza tla je pokazala da je idealan za aroniju i tako smo krenuli u tom smjeru. Odluku o uzgoju ovaca donijeli smo puno lakše. Prije svega jer u široj obitelji svi, osim mene, vole janjetinu i često ju spremamo. Lička pramenka je po svojim osobinama relativno laka za uzgoj, otporna, a kvaliteta mesa je neupitna. Uzgajamo ju u matičnom stadu koje je pod selekcijom”, otkriva nam Marija Borić kojoj na gospodarstvu pomažu suprug i njihovo dvoje djece.

Uređuju prostor za preradu aronije

“S obzirom da smo suprug i ja zaposleni, a djeca idu u školu, često ne stižemo sve napraviti u optimalnim rokovima. Veliku pomoć imamo i od šire obitelji i prijatelja koji uvijek uskoče kad je sezona većih radova, poput sjetve, košnje ili berbe”, zahvaljuje im.

Kako dodaje, u njezinoj je obitelji poljoprivreda od "pamtivijeka". "Otkad znam za sebe radim u polju, sa stokom, peradi. Imamo vlastitu zemlju i strojeve, doduše stare, ali služe. Uzgajamo na površini od oko 6 hektara. Aronija je zasađena na oko 0,5 ha. Ostalo su oranice na kojima sijemo kukuruz i žitarice za hranu za stoku, livade i pašnjaci. Na dijelu oranica zasađene su i povrtne kulture koje prerađujem u zimnicu, prije svega ajvar. Zasad prodajemo na kućnom pragu, preko društvenih mreža, šaljemo poštom ili dostavljamo sami krajnjim kupcima”, navodi dodajući da su uveli i poklon košarice koje su se pokazale vrlo traženima za Božićne i rođendanske poklone. “Zasad smo s rezultatima zadovoljni, što proizvedemo prodamo po zadovoljavajućoj cijeni, a zarađeno ulažemo dalje u proizvodnju”, dodaje.

Aroniju prerađuju u sok, čaj, pekmez i liker. Dosad su plaćali preradu soka, a ostalo radili u neadekvatnim kućnim uvjetima. No, onda su se odlučili prijaviti na natječaj za podmjeru 6.3. "Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava", tip operacije 6.3.1. Programa ruralnog razvoja.

"Budući da smo prošli na natječaju te nam je odobren iznos od 15.000 eura, krećemo u uređenje prostora za preradu sa svim potrebnim aparatima. Preša za sok i kotao za kuhanje pekmeza uvelike će unaprijediti naše gospodarstvo jer nećemo plaćati za te usluge i moći ćemo povećati kapacitet ponude", zadovoljno iznosi planove Marija Borić.

Poticanje eko proizvodnje i uzgoja autohtonih pasmina 

"Žao mi je što se ni u jednoj mjeri ne potiče žene da budu vlasnice projekata ili nositeljice gospodarstva, iako je evidentno da rade na gospodarstvu ravnopravno s muškarcima. Nadam se da će to nova Zajednička poljoprivredna politika Europske unije promijeniti. Pohvalno je, međutim, što se kroz Program ruralnog razvoja potiče mlade da preuzmu gospodarstvo ili pokrenu svoje. Svakako je potrebno više sredstava za mlade jer samo oni mogu podići našu poljoprivredu”, smatra.

Uz prolazak na tipu operacije 6.3.1., Marija je korisnica i IAKS mjera 10 i 11 odnosno tipa operacije 10.1.9. Očuvanje ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja za ličku pramenku te podmjere 11.2. Plaćanja za održavanje praksi i metoda ekološkog uzgoja za aroniju. 

"Smatram da su potpore potrebne i vrlo korisne u našim uvjetima proizvodnje. Ekološku bi poljoprivredu trebalo i više poticati, jer se sve više priroda i vrijeme mijenja, a upravo uslijed prekomjernog korištenja pesticida, herbicida i ostalih "cida", tlo se osiromašuje kemijskim gnojivima. S druge strane sve je manje stoke koja bi gnojila zemlju. Ekološka proizvodnja je skuplja, teža i traži više fizičkog rada i time se poskupljuje proizvodnja, a mi proizvođači ne možemo tražiti veću cijenu krajnjeg proizvoda jer je kupovna moć stanovništva slaba, već nudimo jeftinije u rangu konvencionalno uzgojene hrane, i time smo na gubitku. Ovom mjerom nam se barem malo nadoknadi taj gubitak.

Tip operacije 10.1.9. isto je tako vrlo koristan. Smatram da je potrebno poticati uzgoj autohtonih pasmina, jer se njima održava raznolikost i čuva ljepota prostora. Malo je problem papirologija i evidencije koje moramo voditi, ali ako uzmemo u obzir da se ovce janje jednom do dvaput godišnje, nije strašno. Vrlo su pohvalne i nacionalne potpore u stočarstvu koje su prijeko potrebne", kaže Marija. 

Problemi na gospodarstvu koje imaju, kaže, isti su kao i kod drugih. “Veliki problem stvaraju nam divlje životinje, pogotovo divlje svinje. Sve zasijano moramo ograđivati električnim čuvarima jer drugačije ne može opstati. Preko zime, pašnjake i livade divlje svinje toliko izruju da u proljeće moramo poravnavati teren kako bi bilo moguće kasnije kositi. Plaši nas i povećana pojava čagljeva i vukova na našem području. Štitimo ovce koliko možemo, ali isto tako znamo da to nije dovoljno i da smo prepušteni sreći”, kaže i dodaje da su i vremenske neprilike iz godine u godinu nepovoljnije.

Rad, trud i upornost se ipak isplate 

“Nikada ne znamo na čemu smo dok ljetinu ne spremimo pod krov. Kod aronije je najveći problem mraz u vrijeme cvatnje. Prije dvije godine smo jednu cijelu noć dežurali i u tri sata ujutro pokrivali cijeli nasad agrotekstilom. Uspjeli smo ju spasiti od smrzavanja. U ostalim kulturama koje uzgajamo veliki je problem suša. Nemamo mogućnost navodnjavanja pa se snalazimo svakako. U većini slučajeva ovisimo o padalinama", dodaje Marija.

Kada su u pitanju savjeti drugima, jednostavno kaže: “Moj savjet je da ne treba odustati. Poljoprivreda nikada nije bila laka, nije bila profitabilna i nije se na njoj brzo bogatilo. Ako se ikada bogatilo. Seljak je uvijek od poljoprivrede teško živio. Ni sada nije lakše iako imamo strojeve, tehnologiju, preparate. Danas je lakše proizvesti nego prodati. No mislim da se rad, trud i upornost ipak isplate tako da tko god ima svoju zemlju i kakve-takve strojeve, uz vlastiti rad može ostvariti dodatan prihod, ako ne i živjeti od poljoprivrede”, optimistična je Marija Borić.