• Maslinovo ulje
  • 05.04.2011.

Maslinovo ulje Ratka Romića osvaja brojne nagrade

Moje ulje, a i nas drugih, kupovali su i uljari i maslinari iz Istre. Oni su tražili ulje od naše oblice. Ulje prodajem 100 kuna po litri, a Istrani 2,5 dcl po 70 kuna, kaže Ratko Romić iz Briševa

  • 1.686
  • 83
  • 0

Maslinovo ulje Ratka Romića iz Briševa osvojilo je drugo mjesto na ovogodišnjim Danima masline u konkurenciji čak 330 ulja pristiglih iz svih maslinarskih krajeva Hrvatske i Slovenije. Romić je ove godine osvojio čak pet medalja za kvalitetu svog ekstradjevičanskog maslinovog ulja, od čega četiri zlatne. Za potpuni ovogodišnji trijumf nedostajala su mu samo 0,2 boda, toliko je bilo potrebno da se izjednači s pobjednikom na Danima masline. Naime, Romićevo ulje osvojilo je 107,8, a pobjedničko Nina Činiće iz Istre 108 bodova od ukupno 110. Spomenimo kako je drugo maslinovu ulje koje Romić poslao na Dane masline osvojilo 106,8 bodova.

Živa enciklopedija

Romić je živa maslinarska enciklopedija, čovjek koji može pričati o povijesti maslinarstva od starih dana do danas. Ima 68 godina, a maslinarstvom se intenzivnije počeo baviti prije šest godina kada je otišao u mirovinu. Prije toga bio je profesionalni vozač koji je pet godina vozio za Irak i natrag. Znao je provesti 25 sati za volanom, u Iraku i Turskoj stekao je prijatelje koji bi sve učinili za njega, a svojim umijećem i lukavstvom znao bi uz oružanu pratnju proći kilometarske kolone kamiona i za sat vremena proći granicu za što bi drugi izgubili dane. Sada ima ukupno 420 stabala i praktično ne prođe dan da u njima nešto ne radi i jedan je od pokretača novog maslinarskog vala u Briševu.

- U Briševu su uvik bile masline. Godine 1956. uništio ih je led. One se jesu počele mladiti, ali su ih ljudi isto povadili iz zemlje. U to vrime su stigli zadružni traktori. Njive je tribalo obraditi i preraniti brojne obitelji. Ljudi onda nisu imali državni posao i živilo se od zemlje. Nije bilo vrimena čekati nekoliko godina da masline ponovno dođu na rod, a isto tako su one smetale na njivi. Da ih se ostavilo pola njive se ne bi moglo izorat. Moj otac i drugi su ih zbog svega vezali konopima i pomoću traktora iščupali iz zemlje, pripovijeda Romić povijest briševačkog maslinarstva i nastavlja:

Nauk bake Kate

- Prije smo ulje radili na primitivan način, nije bilo uljara s velikim mlinovima. Stavili bi masline u maštel i pritisli ih daskama da iscuri ulje iz njih. Moja baka Kata bi popela mene na vriću, a gore bi se držao za grede da ne padnem i tako gnjevio masline. Imao sam 12 godina. To ulje koje bi dobili bio je noćnjak. Kada više ništa ne bi izlazilo tada bi vriće polili vrućom vodom i ponovno ih gnječili. Ulje koje bi dobili na taj način nismo mišali s onim prvim. Sićam se da bi sve noge tako izgorio. Vruća, kipuća voda pištila bi po golim nogama. Tko je onda ima čizme. Baba bi mi ih pomazala onim prvim uljem i za dva dana bi sve prošlo. Iako bi ovako zapalia sve noge, draže mi je kao ditetu bilo tako raditi masline nego nositi ih na uljaru u Bibinje, Kali ili Murter. Vozili smo i na Pašman. Bila je to muka Isusova. Kolima do Biograda pa zatim sve pretovariti na brod i onda s broda na uljaru.

Iskustvo iz djetinstva, škola bake Kate i moderna tehonologija dovele su do toga da danas njegovo ulje svake godine osvaja zlata gdje god dođe. Njemu su od svih savjeta najdraži one bake Kate. Priča o njoj s ljubavlju, kaže kako je ona završila malu školu u Zemuniku i kada je došla u Briševo tu je bila jedina pismena žena.

- Ona bi mene popela u maslinu da je očistim i ja bi pitao baba hoću li ovu ispilati. Ona bi ona meni rekla da očistim da čokovac proleti kroz nju, a da se ne dotakne. I meni bi tada sve bilo jasno.

Istarski maslinari kao uzor

Danas sluša savjete struke. Krenuo je i u ekološku proizvodnju ulja, a sve s ciljem da doda vrijednost svom proizvodu. Veliku pažnju posvećuje preradi ploda. Masline melje isključivo u uljari u Nadinu u vlasništvu Željka Vrsaljka. Čiste masline se prerađuju isti dan nakon što su obrane. Pazi kojom se vodom peru njegove masline kada dođu u uljari. Neće barba Ratko da po njegovim maslinama ide voda koja je prala masline koje su stale danima u vodi ili moru i tako mu smanji kvalitetu ulja. Ulje odmah ide u kante od inoxa, nikako od plastike. Tako se radi zlato koje traže i istarski maslinari.

- Moje ulje, i nas drugih, kupovali su i uljari i maslinari iz Istre. Oni su tražili ulje od naše oblice. Sada su je oni posadili gore pa miješaju nju i svoju istarsku bužu. Svoje ulje prodajem 100 kuna po litri, a Zigante iz Istre 2,5 dcl po 70 kuna. On kaže da je zajedno s dva partnera lani prodao 10 tona ulja. Mi nismo oganizirani kao oni. U Istri svaki hotel mora imati ulje od nekog njihovog maslinara i dobro im plaćaju. Meni je jedan naš nakon masline reka da će mi ulje kupiti po 40 kuna za litru. Gleda sam ga u čudu, kada kupuje od mene soju, a ne zlatno maslinovo ulje.

Zara Ratka Romića

Maslinovo ulje koje proizvodi Ratko Romić nosi na boci etiketu s imenom Zara.

- Mnogi su mi prigovorili da sam svom ulju dao ime kako Talijani zovu Zadar, ali naziv nema veze s tim. Ulje sam nazvao Zara jer je to kombinacija prva dva slova Zadra i mog imena, objašnjava Ratko Romić.

Autor: Ante Vidović


Izvori

Zadarski list


Tagovi

Maslinarstvo Masline Prerada Ekološka poljoprivreda Maslinovo ulje

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi