Marelica cijenjena, ali ćudljiva voćka

Marelice ili kajsije spadaju, mogli bismo reći, u visokoakumulativne kulture, poput trešanja ili ranoga voća općenito.

Cijenjene su i u preradi, posebice za džemove koji imaju lijepo izbalansirani slatko kiselkasti štih, a od nje se peče i rakija, najčešće prepečenica te spravljaju kompoti i oplemenjuju kolači.

Za marelicu je bitno da je rabimo u užitnoj zrelosti, kada posjeduje sve svoje čarobne sokove (kojih ove godine zbog suše manjka) i medene arome i mirise. Zato ljubitelji nerijetko radije marelice kupuju na tržnici, nego u šoping centrima uzgojenu industrijski i branu u tehnološkoj zrelosti te zato nikada neće niti dati ono zbog čega je postala cijenjena.

Do marelica se međutim, posebice na okućnici ne dolazi jednostavno i lako. Na kontinentu cvatu u opasno vrijeme vlage i hladnoće, a prati je i bolest (misli se da je uzročnik bakterija) koja u starosti od šeste do osme godine izazove pucanje žila i apopleksiju - kap marelice.

Ozbiljniji proizvođači tome su se dovijali na razne načine, primjerice cijepeći marelicu na bijelu šljivu, a i literatura savjetuje cijepljenje na divlju šljivu i to na grane u krošnji, pa da se i ostavi koja grana šljive.

Poznati vinogradar, vinar (predsjednik udruge Trsek) i ljubitelj voćarstva općenito, Slavko Glogović s vjernom pomoćnicom, suprugom Dubravkom između mnogih zanimljivih sorti grožđa i voćaka ima i preko sto godina staru marelicu i njezine potomke, a sve je začeo još djed Matija Glogović na rodnim južnim padinama iznad rijeke Save. Glogovićeve marelice, manje ili više, rađaju svake godine, a i potomci su već dugovječniji od uobičajenom trajanja modernih marelica.

Mi marelice cijepimo na sitnu plavu divlju šljivu koja se u nas zove rodnik (rodnici), a plemke su od krupne mirisne i srednje kasne starinske sorte kaže gospodin Glogović pokazujući sve uživo i vabeći na probu.

U nastavku teksta pogledajte foto galeriju.

Autor: Rajko Polić