Malina Polka bere se od ljeta do prvih mrazeva, najčešće u studenom

Sorta maline Polka spada u dvorodne sorte, dakle bere se od ljeta do prvih mrazeva, najčešće u studenom, što ju čini popularnom u odnosu na sorte koje rađaju mjesec dana.

Dostiže visinu od 1,50 metara, rijetko više, a pogodna je za uzgoj u grmovima, tako da joj nije potrebna žica za koju će se vezati. Sadnica izbacuje do deset izdanaka.

Na fotografiji se vide sadnice Polke posađene u studenomu 2024. godine, u naselju Piskavica, nedaleko Banjaluke u BiH, u glinovito tlo koje je prethodno uzorano i frezano. Glina nije pogodna za uzgoj većine voćaka, ali ako se kvalitetno obradi zemlja i biljke dobro hrane, može biti dobrih rezultata.

Sadnja je obavljena na dubinu od dvadesetak centimetara, u pitanju su bile sadnice s golim žilama, a prethodno je padala kiša i zemljište je bilo natopljeno vodom.

Polku bi trebalo saditi na dubinu od 40 centimetara, a isto tolika trebala bi biti i širina rupe.

Dobra veličina plodova

Iako su uvjeti za sadnju bili loši, uz pomoć organskog, peletiranog, gnojiva, većina od 300 sadnica se primila i krenula s rastom. Najmanje primljenih sadnica bilo je u prvom redu, uz jarak, koji je bio ispunjen vodom. Zemljište nema nagib što je bio problem tijekom svibnja kada je kiša padala skoro svaki dan. Ipak, većina sadnica preživjela je i već se beru plodovi koji mogu biti teški i do šest grama, a prosječna težina je četiri grama.

Polka se manje sadi posljednjih godina i zbog visokih dnevnih temperatura koje dovode do oštećenja plodova koji gube na boji, veličini i kvaliteti, što nije slučaj s jednorodnim sortama poput Vilameta i Mikera čija berba traje mjesec dana i uglavnom izbjegnu visoke temperature.

Otporna na bolesti i štetnike

Na sadnicama se mogu vidjeti simptomi smeđe pjegavosti, a biljke koje su bile u vodi i nisu se primile, sasušile su se. Iako smeđa pjegavost nije naivna bolest, većina biljaka dobro se drži. Poneki simptom truleži na plodovima više je bio zbog svibanjskih kiša i oštećenja od insekata.

Polka se prihranjivala i folijarno i to sredstvima na bazi algi, koja su dozvoljena u ekološkoj proizvodnji, kao i sredstvima s više fosfora, kalcija i kalija, također dozvoljenim za primjenu u eko poljoprivredi. Što se tiče štetočina, nema simptoma napada muhe galice, cvjetojeda, prstenara ili grinja, ali se zato pojavila stjenica, smeđa, koja je vrlo teška za suzbijanje. Ona izgrize plodove, što dovodi do njihovog propadanja. Upravo ova štetočina pravit će najveće probleme svim voćnim vrstama u budućnosti.

Malina: Crveno zlato svjetske i regionalne poljoprivrede

Unatoč svemu, ova sorta, porijeklom iz Poljske, mogla bi se ponovo više saditi u malinjacima. Za ovo je potrebno i osigurati navodnjavanje, ali i mrežu koja bi iznad pokrivala stabljike i smanjivala oštećenja od sunčevih zraka.