Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Cijena
  • 10.08.2009.

Lubenica po kunu uništava seljaka

Čim stigne domaći krumpir, istog trenutka započinju akcije po trgovačkim centrima tog mladog krumpira po 2,99. To se dogodilo nebrojeno puta, a to znači da je on otkupljen po 1,99. A ja vas uvjeravam da su troškovi vađenja, sortiranja, pakiranja, transporta i distribucije premašuju dvije kune po kilogramu

  • 1.658
  • 82
  • 0

Što danas u Hrvatskoj, a posebice Zadarskoj županiji znači živjeti od zemlje, odnosno, poljoprivredne proizvodnje? S kakvim se teškoćama susreću ljudi koji se s tim bave i kako razmišljaju o budućnosti, samo su neka od pitanja koja smo postavili predsjedniku Udruge proizvođača povrća Zadarske županije, Tomislavu Demi, koji je javnost više puta upozoravao na mnoge nelogičnosti u ovom sektoru gospodarstva i problemima koji bi iz toga mogli proizići. Kao prvo želimo saznati kakvo je raspoloženje među poljoprivrednicima?

- Proizvođači su, nažalost, prepušteni sami sebi. Proces proizvodnje traje nekoliko mjeseci. I onda u trenutku dospijevanja robe, ako niste napravili dobru procjenu, vi tu robu nećete moći prodati.

Kako država intervenira

Zar ne postoje službe kojima bi se poljoprivrednici mogli obratiti i dobiti stručnu pomoć u takvoj vrsti planiranja?

- Proizvođač se nema kome obratiti, te službe ne postoje. Ne postoji služba koja bi koordinirala potrebe te proizvodnje. I kada ljudima prispije roba, na tržište je daje za bilo što, samo da ide, samo da se makar dio troškova povrati. Dakle, bez ekonomske računice i tako dolazi do dampinga cijena, do nezadovoljstva, grintanja i svega ostalog.

Postoje li modaliteti prevladavanja takvog stanja?

- Kada se dogodi kakva kritična situacija s nekim robama, velikim količinama robe, tada država intervenira na način da daje otkupljivačima od 30 do 60 lipa po kilogramu da otkupe robu od proizvođača. Ali ako mi imamo potrebu za tisuću tona neke robe, oni ne će otkupiti pet tisuća tona, jer mogu prodati samo tisuću. Tih tisuću tona će oni kupiti s s poticajima i bez poticaja. To znači da intervencije resornog ministarstva, odnosno Ravnateljstva za tržišnu potporu nije eksplicite rečeno: da, gospodo mi ćemo vam dati potporu, ali izvolite izvesti taj višak proizvoda s hrvatskog tržišta, jer se dogodio čep pa ćemo rasteretiti ponudu.

Neumoljiva matematika

Postoje je li neke poljoprivredne kulture koje su posebno problematične?

- Početkom svibnja imamo na policama mladi krumpir koji je stigao iz uvoza, s Cipra, iz Egipta ili Tunisa. Njegova je maloprodajna cijena od 7 do 9 kuna. I tada dolazi do dozrijevanja domaćeg mladog krumpira. Međutim, ako se ovaj uvozni prodavao za prosječno osam kuna, sigurno je plaćen 3 ili 4 kune. To je i troškovima dobra trgovačka marža. Ali kad stigne naš mladi krumpir, e onda trgovački lanci ne traže zaradu na mladom krumpiru, nego hoće ekskluzivu, to jest da tu sezonsku robu nude po cijenama koje ne može nitko ponuditi. Čim stigne domaći krumpir istog trenutka započinju akcije po trgovačkim centrima tog mladog krumpira po 2,99. To se dogodilo nebrojeno puta, a to znači da je on otkupljen po 1,99. A ja vas uvjeravam da su troškovi vađenja, sortiranja, pakiranja, transporta i distribucije premašuju dvije kune po kilogramu. Ne znam i nisam ni pobrojao troškove proizvodnje niti zaradu seljaka. I to je ono što treba promijeniti, da za taj mladi krumpir ne može nitko reći koliko će koštati nego onaj koji ga proizvodi. Nažalost, danas onaj koji za svoj proizvod traži cijenu koja je realna i ekonomski opravdana, ne može svoj proizvod nigdje prodati.

Mnogi će možda reći da oni žele kupovati jeftino?

- Znam da je dobro da hrvatski građani mogu kupovati jeftino. Ali pogledajte lubenice koje se sada prodaju za jednu kunu! Dok na policama nisu bile domaće lubenice cijena im je bila 7,99. Onog trenutka kada dođe domaća lubenica, cijena pada na 2,99 i to kratko razdoblje pa zatim 1,99 i onda vidimo reklamu da se prodaju za kunu. Ali gdje je tu matematika? Što vam govori podatak da se lubenica prodaje za kunu? Svi moramo znati da to nije realna cijena i da taj teret pada na leđa hrvatskom seljaku kojem će biti plaćeno minimalno ili neće moći prodati.
Nema odgovornih?!

Ima li po Vašem mišljenju netko tko je odgovoran za takvo stanje?

- Problem i jest da mi teško možemo uprijeti prstom u nekoga i reći da je odgovoran. Zašto? Pa upravo zato što nemamo subjekte koji će biti odgovorni za planiranje proizvodnje. Ja ne zazivam onu socijalističku, plansku proizvodnju, ali tvrdim da svaka proizvodnja mora biti planirana - mora se znati što se proizvodi i za koga se proizvodi. Tako nam se dogodi da proizvedemo na primjer dvadeset tisuća tona lubenica, a potrebe su deset tisuća. Zato moramo ciljano proizvoditi, znati što ćemo učiniti s tih deset tisuća tona, gdje ćemo ih plasirati, što ćemo učiniti s njima.

Svjedoci smo da se to često prozivaju institucije.

-Da, svi nekako polažemo prava, a nećemo obveze. Ako imamo problem s tih deset tisuća tona lubenica, svi smo spremni prozivati Ministarstvo, tražiti reguliranje, intervencije ovakve i onakve, ali se nitko do nas ne će staviti u poziciju da bi rekao ja ću se uklopiti u tih deset tisuća. Od deset tisuća ja ću proizvesti primjerice sto tona. A ako sam proizveo dvjesto tona, a ugovorio sam sto, ovih drugih stotinu ću se ja riješiti kako ja znam. I bez prava na bilo kakve subvencije, poticaje, bilo što. Ja to govorim iz pozicije proizvođača, jer proizvođači ionako nisu do sada dobivali poticaje za takve intervencije. Uvijek su ih brali trgovački lanci, koji bi organizirali otkup. I tako se može dogoditi da oni prodaju proizvode po 99 lipa, jer su ih zahvaljujući interveniciji od države dobili gotovo besplatno. A pritom nisu taj višak koji je prouzročio čep i pad cijena, da nisu taj višak povukli s hrvatskog tržišta. Dok se ti odnosi ne riješe, dok se ne stave na zdrave temelje, ne možemo očekivati povećanu proizvodnju, smanjenje uvoza, samodostatne potrebe, a da ne spominjem izvoz.

Tržni red i crni fond

Vidite li neki način da dođe do takvih promjena? Mogu li proizvođači u tome što učiniti?

- Mi možemo pogledati kako je taj problem riješen u EU. Oni su to riješili organizacijama proizvođača. Da bismo mi počeli tako nešto provoditi potreban nam je tržni red. Tržni red se trenutačno nalazi u fazi razrade na radnim skupinama Ministarstva koje trebaju dati konačan prijedlog, koji će biti 95 posto usklađen s EU. Kad tržni red kod nas stupi na snagu i kada se počnu provoditi mjere koje će se njime regulirati, tada će nastati prostor za stvaranje udruga proizvođača koje će preuzeti ulogu pregledavanja, traženja tržišta, dogovaranja proizvodnje sa svakim pojedinim proizvođačem i obvezu snabdijevanja dostatnim količinama hrvatskog tržišta. Dobit će i pravo na poticaje, količinski poticaj u odnosu na bruto vrijednost prodane robe ili stvaranje, a to će opet biti namjenska sredstva koja će se, najbolje je to slikovito prikazati, rabiti za tzv. crni fond.

Čemu će služiti takav fond?

- Za intervencije. Dio će se odvajati za "zelene berbe". To znači ubiranje plodova na njivi prije njihove tehnološke zriobe, njihovoj predaji organizaciji proizvođača i plaćanja tih plodova kao da su tržišno prodani. Ali te će mjere provoditi organizacije proizvođača izravno, a ne ministarstvo. To je jedan od načina intervencije ako dođe do čepova. Jedan dio robe možemo jednostavno ne plasirati na tržište. Ili ga možemo povući s tržišta, takoreći, kupiti ga natrag iz tog crnog fonda u koji će za sada potporu davati ministarstvo, a po ulasku u EU - zajednički europski proračun.

Koliko će još trebati vremena da dođe do ostvarenja takvih planova?

- Svaki novi zakon pa i Tržni red, najprije je na razini uredbe Vlade. Trebat će mu određeno vrijeme da zaživi. A u tom procesu je najvažnije upoznavanje ljudi s onim što se hoće, slanje jasnih signala, tek tad može dati rezultate. Mi imamo svoju krovnu udrugu: Zajednicu udruga hrvatskih povrćara, ali namjera nam je stvoriti zadruge. Stvoriti mrežu, umreženu kroz jednu središnju organizaciju koja može sagledati stanje, izraditi bilance i formirati u danom trenutku cijenu.

Je li cijena ipak najveći problem u današnjoj poljoprivrednoj proizvodnji?

- Cijene treba uvijek uskladiti s tržištem. Ali na realan način. A da bi se realne cijene mogle odrediti mora postojati određeni profit. Mora postojati da bi motivirali ljude da proizvode dalje.
Poljoprivreda je više od zarade Poljoprivredu ne možemo gledati kao čistu gospodarsku djelatnost za zaradu, jer je ona puno više po svom značenju. Mi smo danas ovdje na selu, a i EU je to prepoznala kao svoje krucijalno pitanje - zadržati ljude na selu. Moramo napraviti okvire da poljoprivredna proizvodnja bude ekonomski isplativa pa ljudi neće bježati u grad raditi za tri ili četiri tisuće kuna, ako mogu na svome imanju zaraditi više.

Recesija može biti poticaj Zabilježen je pad prodaje na tržnicama pa i u trgovačkim lancima, a tu je i psihološki trenutak koji uzrokuje sam spomen krize iz svega ostalog. No, teže se dobivaju i jamstva banki za poslove pa tako i one uvozne. Tako recesija možda i nije sama za sebe isključivo zlo. Izvucimo iz toga pouku! Mnogi ekonomski analitičari i u EU i SAD-u misle da je jedan od načina za izlazak iz krize poljoprivredna proizvodnja. Nadam se da ćemo u Hrvatskoj imati snage ići u tom pravcu.

Kupac ne određuje cijenu Uvijek proizvođač određuje cijenu. Situacija u našoj poljoprivredi podsjeća kao da bi netko došao u recimo Volkswagen i kazao "kupit ću vam ovih stotinu golfova, ali po cijeni od pet tisuća eura" i da ih Volkswagen mora prodati. Kupac ne određuje cijenu.

Autor: Ivan Stagličić


Izvori

Zadarski list


Tagovi

Voćarstvo Lubenice Cijena