Loša godina u maslinicima

Već je stotinu puta ispričana ona priča o tome što je za čovjeka, pogotovo težaka, loza, a što maslina. Priča, velim, izlazi na uši, ali je,s vejedno, vrijedi i ovom prilikom pripovjediti, jer prispodoba na kojoj se temelji nekako baš ulazi pod kožu.

No dobro, sad ćemo preskočiti onaj dio o lozi - tek, ona je, kaže ta priča, poput ljubavnice koja traži da je paziš i maziš svakoga božjeg dana ili - ode ona svojim putem.

A maslina, ona je kao majka: okreneš joj leđa, odeš kuda ti je drago, zanemariš je i zaboraviš, posvetiš se drugim stvarima i ne obazireš se na nju godinama, a kad se jednom, bilo kakvim porivom potaknut, ipak vratiš doma - ona te dočeka raširenih ruku, obdari te hranom, zaštiti hladom i blagoslovi mirom.

Mnogi će se, vjerojatno, ove štorije prisjetiti ovog i niza nadolazećih vikenda koje će, što bi se reklo u narodu, bar pola Dalmacije provesti u maslinama procjenjujujući ‘šta je mater dala’, uzimajući s grana hranu i likariju i nerijetko dvojeći o tome hoće li nakon ove, po svim pokazateljima škrte, godine dići ruke od oblice, levantinke, lastovke.. ili, pak, ostati i dalje skrušeni vjernici službeno nikad priznate maslinarske religije.

Teška godina

Zaista, 2011. je u maslinicima bila teška, čudna godina, do mjere da u nekim inače zahvalnim i plodnim maslinarskim područjima - primjerice na Pelješcu, gdje bi iz zemlje valjda iznikla i dugmad kad bi ih se zasijalo; prave berbe zapravo neće ni biti, pa bi boca pravog maslinovog ulja mogla biti dar ravan tamošnjem nenadmašnom plavcu.

U manje-više cijeloj Dalmaciji, sve tamo od lipnja, kiše nije bilo ni kapi, a vodu s neba ovdje je malo tko mogao nadomjestiti sustavom kap po kap, pa se kišu prizivalo u molitvama, a ono malo što je došlo, kako to već biva, došlo je s krupom koja je, što se može, teško izranjavala ionako vrlo oskudan urod na maslinovim granama.

Od cvatnje do berbe naše je masline uglavnom pržilo sunce, maslinova muha ni ove sezone nije propustila svoje napade, potom je naišao svrdlaš, dosad uglavnom slabo poznat nametnik za kojim ostaju pregršti otpalih maslina, a poslije svega je, baš pred berbu, pala kiša koja je samo povećala troškove prerade, jer su se masline ‘napile’ i otežale, a količina ulja u plodovima ostala je kakva je i bila.

Do koje litre ulja više neki će pokušati doći kasnom berbom, ali to, kažu stručnjaci, može sa sobom donijeti i slabiju kvalitetu, svakako frustrirajuću za proizvođače i potrošače navikle na visokokaratno zlato s maslinovih grana po Dalmaciji, Istri i drugdje u primorju.

‘Danak u ulju’

Sve u svemu, na sceni je maslinarska sezona u kojoj će biti vrlo malo zadovoljnih maslinara i uljara, posebno na područjima, primjerice na otoku Braču, gdje su svoj ‘danak u ulju’ uzeli i veliki požari.

I, što mislite, pošto će nakon ovogodišnje berbe biti maslinovo ulje, taj božanstveni proizvod za koji oni što ga kupuju u uljari, dućanu ili izravno kod težaka već tradicionalno drže kako je preskup, a oni koji ga cijede iz svojih maslinika i svojih žulja da je neopravdano potcjenjen?

S novinskih naslovnica već su vrištali naslovi da se do litre začina koji od ‘banalne’ blitve pravi vrhunsku hranu i bez njega se pošten riblji obrok ne može ni zamisliti, a k tome još i liječi šezdesetak bolesti, neće moći bez najmanje stotinu kuna.

Puno ili malo, ovisno je o kutu gledanja, no ako je glavni orijentir zakon ponude i potražnje, moglo bi se brzo pokazati da će za bocu ekstradjevičanskog ulja i 100 kuna biti nedovoljno.

Bilo kako bilo, uljare se polako zahuktavaju, za kilogram prerađenih maslina naplaćuju u prosjeku 1,3 kune, otkupljuju ulje za 60 do 70 kuna i svi u maslinarskom điru kao da čekaju da se s raspletom sezone stvari oko ulja, posebno oko cijene, bar malo razbistre, ako ne prije onda do smotre Noćnjak u organizaciji Zadružnog saveza Dalmacije, kad će biti razvidnije koliko se maslina ubralo, koliko se ulja dobilo, kakve je kvalitete, pošto se prodaje ili misli prodati, koliki je uvoz...

Na kraju, da ovaj zapis ne bi bio okončan pukom maslinarskom prozom, tonama, cijenama, kvotama, poticajima, nije zgorega potsjetiti da su masline i maslinovo ulje duboko prožeti i nekom vrstom poezije, da su proviđeni posebnim duhom: Isusov je križ, kažu, bio od drveta masline, Penolopin krevet od maslinova panja, golubica se nakon velikog potopa vratila na Noinu arku s maslinovom grančicom u kljunu...

A ovdje, u ovu poetiku, spada, siguran sam, i sjajni natpis u maloj uljari obitelji Baldić u Kaštelima: ‘Kome je priša, neka odma ide ća’!

Autor: MLADEN KRNIĆ