Lisne uši u voćarstvu: Neprijatelj prinosa i kvalitete ploda

Lisne uši, Aphididae, jedan su od najčešćih štetnika u voćarstvu. Napadaju brojne voćne vrste – od jabuke, kruške i šljive, do breskve, trešnje i marelice. Hraneći se biljnim sokovima, mogu izazvati ozbiljne probleme u rastu i razvoju biljaka, kao i smanjenje prinosa i kvalitete plodova.

"Štete su veće što su kolonije brojnije, lišće mlađe, a temperature više", precizira Dragan Bejatović, savjetodavac u PSSRS, navodeći kako ovoj štetočini pogoduje obilna gnojidba dušikom jer su biljke bujnije, a lišće sočno i privlačnije za ishranu. Što su sklopovi bujniji, a vlaga veća, štete će biti veće. Osim što direktno oštećuju biljke, mogu prenijeti i razne virusne bolesti.

Lisne uši su sitni kukci (1–3 mm) mekane građe tijela, različitih boja najčešće zelena, crna, siva, žuta, crvenkasta – ovisno od vrste i luče mednu rosu (slatku tekućinu) koja pogoduje razvoju gljivica čađavica. Imaju dvije forme, krilatu i beskrilnu formu.

"Krilate forme sele se s biljke na biljku i mogu obitavati na više vrsta domaćina, dok se beskrilne hrane na domaćinu na kojem su se razvile", pojašnjava ovaj stručnjak.

S obzirom na vrstu biljke domaćina, mogu biti monoecijske i heterecijske. Prve ne mijenjaju biljku domaćina tijekom sezone, a druge se sele sa zimskog na ljetnog domaćina. Holocikličke vrste prezime u obliku zimskog jaja na zimskom domaćinu ili na vratu korijena biljke na kojoj se razvijaju tijekom godine.

"Iz zimskog jaja u proljeće izlazi uš osnivačica i daje prve kolonije beskrilnih uši. Nakon nekoliko beskrilnih, javlja se krilata generacija koja sad može seliti na druge, ljetne domaćine", ističe Bejatović.

Razmnožavanje lisnih uši

Razmnožavanje lisnih uši je, kako dodaje, izuzetno brzo i specifično, što je jedan od razloga zašto su tako uspješni i štetni u voćarstvu. Njihov način razmnožavanja se razlikuje ovisno o dobu godine i vrste, i uključuje i spolnu i bespolnu reprodukciju.

Bespolno razmnožavanje (partenogeneza) je dominantan oblik tijekom proljeća i ljeta. Ženke rađaju žive mlade jedinke (nimfe) bez oplodnje – nema mužjaka. Ove jedinke, kako pojašnjava savjetodavac, brzo sazrijevaju i same počinju rađati nove uši, ponekad i 10–20 generacija godišnje. Na ovaj način njihova populacija može eksplozivno porasti za samo nekoliko tjedana.

Spolno razmnožavanje, navodi stručnjak, javlja se u jesen. Tada se razvijaju mužjaci i ženke koji se spolno razmnožavaju. Ženke nakon oplodnje polažu jaja na biljke, koja prezimljavaju i sljedećeg proljeća iz njih se legu nove uši. Ova jaja su otporna na mraz i nepovoljne uvjete.

"Neke vrste lisnih uši mijenjaju biljke domaćine tijekom godine. Na primjer, prezimljuju na drvenastim voćnim vrstama, a u toku ljeta prelaze na korovske ili povrtlarske biljke. Ova pojava dodatno komplicira borbu protiv njih", napominje Bejatović, istaknuvši i kako imaju izuzetnu reproduktivnu sposobnost zbog kombinacije partenogeneze i kratkog životnog ciklusa. To im omogućava da za kratko vrijeme naprave masivne populacije koje ozbiljno oštećuju voćke. Zbog toga je pravovremeno suzbijanje ključno.

U voćarstvu se može susresti više vrsta lisnih uši, a najčešće su:

• Zelena lisna uš (Aphis pomi) – Često napada jabuke, kruške i druge voćke. Može izazvati oštećenja na listovima i smanjiti prinos.
• Crna lisna uš (Aphis fabae) – Ova uš obično napada voćke kao što su maline i kupine. Također može prenijeti viruse.
• Bijela lisna uš (Aphis gossypii) – Može napasti različite vrste biljaka, uključujući voće poput breskvi i grožđa.
• Lisna uš jabuke (Aphis pomi) – Specijalizirana za jabuke i može uzrokovati deformacije listova.
• Lisna uš šljive (Myzus persicae) – Napada šljive i druge voćke, prenosi viruse i može izazvati smanjenje prinosa.

Mjere suzbijanja

Borba protiv ovog štetnika zahtijeva kombinaciju više mjera – preventivnih, bioloških i kemijskih. Pristup ovisi od jačine napada, doba godine i vrste voća.

Kako suzbiti lisne uši i što nikako ne smijete raditi?

Mjere koje se koriste u suzbijanju lisne uši su:

Preventivne mjere: Redovno pregledanje biljaka, naročito mladih izdanaka i naličja listova, uklanjanje zaraženih dijelova biljke (izbojci, listovi), suzbijanje korova koji mogu biti alternativni domaćini uši te održavanje higijene voćnjaka i pravilna rezidba jer bolja prozračnost smanjuje uvjete za razvoj.

Biološke mjere u koje spadaju prirodni neprijatelji lisnih uši to su bubamare (Coccinellidae) – ličinke i odrasle jedinke jedu uši, zlatooke (Chrysopidae), naročito ličinke i cvjetne muhe (Syrphidae) – larve su efikasni predatori. Poticanje korisnih insekata sadnjom biljaka koje ih privlače (npr. neven, kopar).

Kemijske mjere koristiti samo kada je populacija visoka i druge mjere nisu dovoljne i tu se koriste insekticidi s aktivnim tvarima pirimikarb, acetamiprid, flonikamid.