Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Zaštita voćnjaka
  • 18.02.2013.

Kalifornijska štitasta uš

Zaštita voćnjaka od štetnika

Foto: RGBStock.com
  • 1.670
  • 43
  • 0

U skladu s Europskom direktivom 2006/91/EC za kontrolu kalifornijske štitaste uši, u našoj je zemlji još 27. siječnja 2009. stupio na snagu “Pravilnik o mjerama za sprječavanje širenja i suzbijanja kalifornijske štitaste uši - Quadraspidiotus perniciosus Comst.” (NN 17/09), a kako zadnjih sezona imamo iz različitih dijelova naše zemlje sve više upita po kojima možemo posumnjati da se radi o širenju ove štetne vrste u voćarstvu dajemo stručni osvrt na njeno prepoznavanje i moguće mjere zaštite.

U Hrvatskoj je kalifornijska štitasta uš poznata još od 1933. godine, a nakon Drugog svjetskog rata provodile su se obavezne mjere zimskog prskanja voćaka radikalnim insekticidima jakog djelovanja (npr. “žuta sredstva”) u cilju eradikacije (iskorjenjivanja) štitastih uši. Faunistička istraživanja Zavoda za zaštitu bilja za razdoblje 2005.-2009. su pokazala da kalifornijska štitasta uš nije više prisutna u Hrvatskoj kao prije, te da se može zamijeniti (poistovjetiti) sa drugim štitastim ušima (npr. Diaspidiotus ostreaformis i Epidiaspis leperii), ali je moguće i nenadano širenje ovog štetnika.

Zajednička svojstva štitastih uši: Štitaste uši su izvanredno važni nametnici voćaka, vinove loze, ukrasnog cvijeća i grmlja. Zbog slabije mobilnosti ne mogu se uspješno održavati na jednogodišnjim kulturama, koje stoga vrlo rijetko napadaju. To su sitni kukci, veličine najčešće 2-5 mm, a tijelo im je pokriveno voštanim izlučinama ili štitićem od voska, svlakova ili raznih izlučina (štit ih brani od negativnih vanjskih utjecaja) (po tome su dobile ime “štitaste uši”). Usni ustroj je podešen za bodenje i sisanje biljnih sokova. Većina vrsta izlučuje slatkaste, ljepljive tekućine (“mednu rosu”), pa na njih naseljavaju gljive čađavice. Većina štitastih uši se hrani mnogobrojnim domaćinima, a neke su vrste uvrštene u karantenske štetnike (npr. kalifornijska štitasta uš je u Hrvatskoj do novijeg Pravilnika o mjerama za sprječavanje njezina širenja i suzbijanja bila na A II karantenskoj listi). Suzbijaju se različitim metodama, od kojih su još uvijek najvažnije kemijsko tretiranje.

Prepoznavanje napada: Početni se napad kalifornijskom štitastom uši u pravilu teško uočava, budući su štitovi smješteni u pukotinama kore, pazušcima grana, uz pupove ili na osnovi lisnih peteljki. Štit kalifornijske uši je sive boje, promjera oko 2 mm s karakterističnim krugovima. Tijelo uši se nalazi ispod štita, žute je boje, okruglog do jajolikog oblika. Kako intenzitet napada sve više jača, to se jedinke prošire na granama, deblu i plodovima (vidi slike). Kod vrlo jakih napada sva su stabla višeslojno pokrivena štitovima starijih ili već odumrlih štitastih uši. U tom slučaju ličinke prvog razvojnog stadija zabadaju rilo kroz te naslage ili traže slobodno mjesto za ishranu ispod već praznih štitova ranije odumrlih jedinki. Tako se stvaraju naslage štitastih uši koje ne samo da iscrpljuju biljku sišući biljne sokove već je i guše formirajući čitave slojeve poput krasti. Struganjem tih naslaga od više slojeva štitova otkidaju se čitave hrpe poput peruti. Kod takvog napada dolazi do sušenja krošnje od gornjih prema donjim etažama.

Ishrana kalifornijske štitaste uši uzrokuje kržljanje izdanaka i pucanje kore, što naknadno uzrokuje i razvoj nekih bolesti (npr. rak kore). Kod jabučastih voćaka zaraza se vrlo lako može uočiti i po crvenoj boji koja se pojavljuje oko mjesta uboda zbog prekomjerne tvorbe antocijana (vidi fotografije). Crvene pjege najbolje se vide na plodovima, kori i lisnim peteljkama. Rani napad na plodovima uzrokuje njihovo kržljanje i deformaciju. Kasni napad na već razvijenim plodovima umanjuje njihovu tržnu vrijednost upravo zbog tih crvenih pjega (to su ujedno sanitarno neispravni plodovi).

Iako se prema opisanim znakovima zaraze jabuka vrlo lako može posumnjati na napad kalifornijske štitaste uši, jedina pouzdana determinacija ove vrste moguća je detaljnom mikroskopskom analizom morfoloških karakteristika odrasle ženke i po tome razlikovati ovu vrstu od sličnih štitastih uši (npr. Diaspidiotus ostreaformis i Epidiaspis leperii).

Kalifornijska štitasta uš se vrlo brzo razmnožava u toplim i vlažnim područjima. Sušna područja je pogoduju njezinom razvoju i razmnažanju, jer veliki postotak jedinki ugiba, ali položaji uz riječne doline i jezera s povišenom vlagom zraka idealni su za neočekivano brzo širenje. Vrlo je osjetljiv ribiz (zbog niskog rasta i veće vlažnosti tkiva), te je ova biljka ujedno indikator na prisutnost ove štitaste uši u voćnjaku. Osim jabuke i ribiza napada preko 150 domaćina iz skupine jabučastog i koštičavog voća, te ukrasnog grmlja i drveća. Istraživanja na području bivše države pokazala su da u ovim krajevima razvija 3 generacije godišnje, s pretpostavkom da se u iznimno povoljnim uvjetima može razviti i četvrto pokoljenje (Ciglar, 1983). Najčešće prezimljuju kao ličinke drugog razvojnog stadija, a prva ili prezimljujuća generacija se počinje razvijati sredinom svibnja. U određenim uvjetima i okolnostima kalifornijska štitasta uš spada u jedne od najvažnijih štetnih organizama u voćarstvu. Prvenstveno se širi zaraženim sadnicama, a u vrijeme pojave ženskih ličinki prvog stadija može biti prenesena vjetrom na novog domaćina (u krugu nekoliko km). Moguće je zabraniti uvoz sadnica biljaka domaćina iz zemalja u kojima je ova uš prisutna za vrijeme ljeta kada je suzbijanje ove uši otežano.

Pravilnikom o mjerama za sprječavanje širenja i suzbijanje kalifornijske štitaste uši (NN 17/09) je propisano da posjednik bilja ili bilo koja druga osoba koja uoči simptome ili posumnja na pojavu kalifornijske štitaste uši obavezan je o tome odmah izvijestiti fitosanitarnog ili šumarskoj inspektora, koji o tome izvješćuje nadležnu upravu Ministarstva poljoprivrede. Nadležni inspektor uzima uzorak, šalje ga na determinaciju u Zavod za zaštitu bilja (pri HCPHS), pa ukoliko se potvrdi zaraza inspektor određuje granice zaraženog i sigurnosnog područja! U tim su područjima posjednici bilja obvezni provoditi odgovarajuće mjere radi suzbijanja kalifornijske štitaste uši. Ukoliko je štitasta uš prisutna u većem broju, potrebno je primijeniti mineralna ulja prije kretanja vegetacije. Nakon toga trebalo bi primijeniti neki od folijarnih insekticida u vrijeme pojave mužjaka i tijekom masovnog izlaska ličinki ženki prvog razvojnog stadija prezimljujuće (prve) generacije (oko 20. svibnja). Ukoliko ličinke prvog razvojnog stadija masovno izlaze i nakon 10 dana, tretiranje je potrebno ponoviti. Bitno je naglasiti da je suzbijanje u vegetaciji uvijek usmjereno na vrijeme masovnije pojave ličinki ženki prvog razvojnog stadija, s time da uvijek treba paziti na karencu. Nažalost, broj učinkovitih insekticida za tretiranje kalifornijske štitaste uši u našoj zemlji je vrlo ograničen. Kako bi prijemom Republike Hrvatske u punopravno članstvo u Europskoj uniji sredstva za zaštitu bilja bila usklađena sa standardima zajednice, Ministarstvo poljoprivrede još od kraja 2006. godine provodi niz mjera i odluka, od čega je za praksu značajno ukidanje i povlačenje s tržišta sredstava što sadrže aktivne tvari koje nisu uvrštene na listu Aneksa I Direktive 91/414 EEC. Među njima na kalifornijsku štitastu uš su vrlo učinkoviti bili insekticidi diazinon (dozvoljen do 30.6. 2009.) i endosulfan (dozvoljen do 31.12. 2008.), a još su ranije s tržišta povučena uljana organo-fosforna sredstva koja su početkom vegetacije suzbijala “prezimljujuće” oblike ovog nametnika (npr. Folidol Ulje EC dozvoljen do 31.12. 2001., Oleo-Ekalux i Oleoultracid EC dozvoljeni do 31.12. 2003.). Na taj su način za kemijsko suzbijanje štitastih uši u našoj zemlji registrirane samo djelatne tvari: mineralno ulje (npr. Bijelo ulje, Svijetlo mineralno ulje EC), imidakloprid (npr. Confidor 200 SL) i dimetoat (npr. Rogor EC). Brojna istraživanja pokazuju dobar postrani utjecaj sredstva klorpirifos-etil (Pyrinex 250 ME) i klorpirifos-metil (Reldan) na smanjenje populacije štitastih uši. U zemljama okruženja u novije se vrijeme protiv štitastih uši u voćarstvu preporučuje spirotetramat (Movento SC) (npr. u Austriji, Švicarskoj) i piriproksifen (Admiral 10 EC u količini 0,32 lit./ha samo jednom godišnje prije cvatnje voćaka) (npr. u Sloveniji).

Autor: mr. Milorad Šubić

Foto: RGBStock.com


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Zaštita voćnjaka Nametnici Prskanje Kemijsko tretiranje Insekticidi

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Stiglo nam je astronomsko proljeće. Jedna zanimljivost: sve do 2050. godine počinjat će 20.3. Između 2050. i 2100. godine naizmjence 19. i 20. ožujka, a tek nakon 2100. se početak proljeća opet vraća na 21. ožujka, piše na FB stranici Kad ć... Više [+]