Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Maslinovo ulje
  • 16.11.2012.

Kako se probiti na tržište maslinovog ulja?

U njemačkim samoposlugama praktično se može naći samo maslinovo ulje iz Italije. Druge zemlje, na primjer Grčka, imaju velikih problema doći do njemačkog potrošača, iako Talijani u svoje miješaju grčko ulje - za aromu!

  • 511
  • 20
  • 0

U Njemačkoj je maslinovo ulje "ušlo u modu" tek prije tridesetak godina, ali njegova potrošnja neprestance raste. Za sada tome se jedino raduju Talijani koji uvelike dominiraju njemačkim tržištem maslinovog ulja: 70% maslinovog ulja prodanog i potrošenog u Njemačkoj ima naljepnicu "Made in Italy", Španjolska i Grčka imaju po desetak posto tržišta, a posljednjih deset posto dijele sve ostale zemlje. Utoliko je i maslinovo ulje iz Hrvatske prava rijetkost, ne samo zbog cijene, nego jer joj je kao - za sada - zemlji izvan Europske unije veoma teško izboriti se među brojnim proizvođačima diljem Mediterana, od Turske pa do zemalja sjevera Afrike.
U Grčkoj nipošto nisu oduševljeni što se Italija nametnula kao glavni proizvođač maslinovog ulja. Nije samo problem Njemačka - u ovoj zemlji se još uvijek troši jedva 0,85 litara maslinovog ulja po glavi stanovnika godišnje, nego i u čitavoj Europskoj uniji se može dobiti dojam kako se samo u Italiji radi kvalitetno maslinovo ulje.

1,70 eura za litru maslinovog ulja!

Štoviše, Grci tvrde kako Talijani kupuju njihovo, grčko maslinovo ulje kako bi uopće postigli aromu i ukus takvog ulja kakav očekuju njemački i europski potrošači i ono čini oko 20% "talijanskog" ulja. Ali zahvaljujući dominantnom položaju na tržištu, Talijani plaćaju Grcima za njihovo ulje cijenu kod koje se mnogi maslinar mora pitati, isplati li mu se uopće otići u maslinik: 1,70 eura za litru! Ali grčki maslinari u pravilu nemaju izbora, mada talijanski proizvođači ostvaruju golemu dobit. Ipak: cijena maslinovog ulja je niža u Njemačkoj, nego u samoposluzi u Hrvatskoj. Boca od pola litre maslinovog ulja koliko-toliko prihvatljive kvalitete lako se može naći već i ispod tri eura (dvadesetak kuna).

Johannes Eisenbach se prihvatio koordinacije oko tisuću malih i srednje velikih proizvođača maslinovog ulja iz Grčke i sa Cipra. On je zagovornik radikalnog rješenja: da barem četiri godine grčki maslinari ne prodaju niti litre svojeg ulja Talijanima. U tom razdoblju bi i potrošači u Europi shvatili kako talijansko ulje, u pravilu nastalo na plantažama uz strojnu obradu, nipošto nema takav okus kakav ima ulje proizvedeno u malenim maslinicima Grčke i Cipra tako da bi onda potrošači sami tražili alternativu.

Ali i njemu je jasno kako se takvo radikalno rješenje ne može provesti. Grčki proizvođači moraju nekome prodati svoje ulje, a prije svega su talijanske tvrtke uspjele stvoriti dugoročne poslovne kontakte s lancima njemačkih samoposluga. Povrh toga, tu su i troškovi transporta, ali je još jedan veliki problem što se nisu uspjeli niti stvoriti grčki proizvođači maslinovog ulja koji bi mogli nuditi količine o kakvim se razgovara u pregovorima s direktorima nabave lanaca njemačkih samoposluga.

"Navikli smo se na potporu i subvencije"

U Grčkoj još uvijek dominiraju razmjerno male nasade maslina, a Konstantin Protoulis, vlasnik točionice maslinovog ulja s otoka Lesbosa, navodi još jedan problem. Ne samo da u Grčkoj ima mnogo maslinika gdje praktično nije moguća upotreba strojeva, nego se, zbog kosine, gotovo sve mora obavljati ručno, nego je i grčko tržište uništeno - subvencijama: "U zadnjih tridesetak godina su se proizvođači navikli živjeti od nacionalnih subvencija i potpora Europske unije." To se mora promijeniti, smatra Protoulis: "Maslinari moraju opet u svoje maslinike i početi ih obrađivati po uputama stručnjaka i agronoma."

Bastian Jordan se sa svojom obitelji još prije dvadesetak godina počeo baviti maslinarstvom u Grčkoj i potpuno se slaže s Protoulisom. Obzirom na teren, jedina je šansa potražiti pomoć stručnjaka i proizvoditi ulje najviše kvalitete. On mnogo od svojeg ulja proda u Njemačku, ali ne u samoposluge - o takvim količinama ne može niti sanjati. On prodaje gostioničarima, često vrhunskih restorana koji i svojim gostima u Njemačkoj žele ponuditi "pravo" maslinovo ulje.

I on misli kako je, ako doista žele doći do širokoga kruga potrošača u Njemačkoj i Europi, jedino rješenje za grčke maslinare da se udruže i nastupaju zajedno. No onda moraju jamčiti i količinu koju će isporučiti, kao i kvalitetu ulja koje će se naći u bocama. Jer Jordan najbolje zna kako se u Njemačkoj doduše prodaje ulje koje je označeno kao da je vrhunske kvalitete, ali često je u boci nešto sasvim drugo: "Kada mi nudimo ekstra djevičansko ulje, onda je to doista ulje te vrhunske kvalitete." U samoposlugama prečesto ima ulja koja su doduše hladno prešana, ali nisu proizvedena da bi zavrijedila natpis "ekstra djevičansko ulje". "Potrošače se jednostavno vara i šansa je osvojiti kupce pomoću vlastitog poštenja."

Jordanu je jasno kako nije lako doći do potrošača i izboriti se na tržištu pored Talijana. Trebat će i vremena da se organizira proizvodnja i logistika, a da se ujedno zadrži transparentnost proizvoda kako bi potrošač točno mogao znati, odakle dolazi ulje koje stavlja na ribu ili salatu na svom tanjuru. Ali Jordan i mnogi grčki maslinari su uvjereni: taj zadatak nije lak, ali je moguć ako se nudi doista kvalitetno maslinovo ulje.

Autor: Panagiotis Koupranis / A. Šubić

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Poštovani, nekaj mi je napalo ružmarin koji stoji na lođi cijelo vrijeme (već drugu godinu), nisam sigurna dal su uši ili pepelnica od previše zalijevanja? Na svaki način trebam riješiti taj problem pa sam planirala obrezati sve do korijena... Više [+]