Sadašnje kretanje cijena voća na tržištu, obujam skladišnih kapaciteta za zbrinjavanje tog značajnog proizvoda u prehrani, s obzirom na Ukrajinsku krizu, izazvalo je zabrinutost, negodovanje, čak i strah proizvođača, otkupljivača, trgovaca i potrošača, ne samo u Hrvatskoj.
Sadašnje kretanje cijena voća na tržištu, obujam postojećih skladišnih kapaciteta za zbrinjavanje tog iznimno značajnog proizvoda u prehrani i za zdravlje ljudi, s obzirom na ukrajinsku krizu prouzročenu američkim sankcijama protiv Rusije koje je podržala Europska unija, te Putinovim protusankcijama o zabrani uvoza poljoprivrednih proizvoda, odnosno voćnih vrsta na rusko tržište - dodatno je izazvalo zabrinutost, negodovanje, čak i strah proizvođača, otkupljivača, trgovca i potrošača, ne samo u Hrvatskoj, a gotovo svi postojeću situaciju doživljavaju i kao dodatni ekonomski udar na svoje OPG-ove, odnosno tvrtke. Manje više, svi voćari komentiraju kako gube ogromno rusko tržište baš kao rezultat teške posljedice Putinovih protusankcija.
Naime, mnogi ovih dana raspravljaju o perspektivi voća, njegovoj proizvodnji i plasiranju na tržištu s obzirom na stanje u Ukrajini, pitajući se što im je i to sve trebalo nakon toliko muke i stresova uslijed uzdrmanog, opljačkanog, osiromašenog, ionako krhkog gospodarstva tijekom nametnutog Domovinskog rata i poraća, obnove razrušene i iscrpljene zemlje te dugotrajne svekolike krize, nažalost i nepogodnih godina za poljoprivredu i proizvodnju hrane. Upućeni tvrde kako Putinov dekret o protusankcijama izravno ugrožava hrvatsku poljoprivredu, posebice voćarstvo dok bi Srbija, kažu, jedina mogla profitirati u takvoj izvanrednoj situaciji. Tek neki računaju kako bi ta zemlja ipak mogla nešto zaraditi na Putinovim protusankcijama, trgujući na iznimno velikom prostoru ruskog tržišta, nakon što je zabranjen uvoz hrane iz SAD, poljoprivrednih proizvoda, odnosno voća iz zemalja koje su članice Europske unije.
Najupućeniji opet tvrde kako Srbija neće toliko zaraditi, baš zato što trgovački lanci u toj zemlji na svojim lagerima nemaju dostatne količine kvalitetna voća – primjerice jabuka, krušaka, bresaka, šljiva – uslijed ovogodišnjih nepovoljnih klimatskih uvjeta i elementarne nepogode, poput tuče koja je proizvođačima nanijela velike štete, te da tamošnji voćari, otkupljivači i trgovci ne bi uspješno mogli sudjelovati ni u kontinuitetu opskrbe kupaca na ogromnom ruskom tržištu. Neki opet podsjećaju i na činjenicu kako su ruski strateški ciljevi isključivo vezani za gigantske energetske potencijale i proizvodnju oružja, te da ne posvećuju toliko pozornosti osuvremenjivanju poljoprivrede, tehnologije i proizvodnji zdrave hrane, posebice ne voća koje je tradicionalno uvozila iz zemalja članica EU-a.
Sve govori kako uslijed sadašnjeg stanja na ruskom tržištu i prilika u Ukrajini, glede ponude i prodaje domaćih poljoprivrednih proizvoda iz Hrvatske, još nisu pokleknuli optimistični proizvođači voća, otkupljivači i trgovci.
Tražeći izlaz iz postojećeg iznimno teškog stanja, dakako uz pomoć mjerodavnih lokalnih i državnih institucija, pokušavaju naći nova tržišta kako bi plasirali svoje plodove, odnosno tržišne viškove voća.
Manje-više svi su suglasni kako su ruske protusankcije najviše pogodile ona područja u našoj zemlji gdje proizvođači, OPG-ovi, otkupljivači i trgovačke kuće uglavnom žive od uzgoja i prodaje voća, te voćnih sokova, džemova, likera, poput onih u ravnoj Slavoniji i Neretvanskoj dolini. Tek neki od njih kažu kako su pak razradili scenarije za obje strane, tržišta EU i Rusije, ali će gotovo svima biti apsolutno nemoguće nadoknaditi izgubljeno – uložena sredstva u repromaterijal, rad, trud.
Naime, neretvanski proizvođači i otkupljivači mandarina već sada kažu kako će itekako osjetiti razorne posljedice kojima je Rusija bila glavno izvozno tržište. Ističu kako ove godine očekuju rekordan urod mandarina čak i više od 80.000 tona toga voća, dvostruko više nego lani kada im je mnogo toga propalo uslijed zatvorenosti ruskog tržišta, ali i zbog krivice pojedinih voćara u Neretvi.
Inače, procjenjuje se kako je ukupna vrijednost tržišta mandarina u Hrvatskoj oko 50 milijuna eura, a u dolini Neretve je od 12 tvrtki otkupljivača, njih gotovo desetak bilo tradicionalno orijentirano na rusko tržište. Ako ga izgube, neretvanski otkupljivači kažu kako će se morati orijentirati isključivo na tržište Europske unije iako su im, primjerice Španjolci iznimno veliki konkurenti, koji proizvode deseterostruko više mandarina, nudeći ih i prodajući po nižoj cijeni.
Slično razmišlja i komentira Damir Deak, direktor tvrtke Kor-Neretva iz Opuzena, za kojega kažu kako je najjači otkupljivač neretvanskih mandarina.
Tek na prvi pogled se može zaključiti kako su neretvanski plantažeri u šoku uslijed potpune zabrane uvoza voća odnosno mandarina na rusko tržište, gdje je prema neslužbenim podacima izvoz činio 15-ak posto.
Zabrinuti otkupljivači muku muče što i kako reći svojim kooperantima o novonastaloj situaciji s kojima su i ugovori potpisani, i kojima su cijelo vrijeme govorili kako je sve riješeno oko otkupa i prodaje viškova mandarina, uvjeravajući ih kako se više nikada neće ponoviti godina 2013. Nitko od njih ne može točno reći koliko će mandarina moći otkupiti od proizvođača, a neki su procijenili kako o uzgoju i prodaji toga voća, ovisi i više od 10 tisuća ljudi, članova OPG-ova u dolini Neretve. Izračunali su kako bi se od prodaje voća, pretežito mandarina, u njihov kraj moglo sliti najmanje 40 milijuna eura.
"Ove godine očekujemo iznimno tešku sezonu berbe, otkupa i prodaje mandarina unatoč činjenici što su plodovi toga voća izvanredno kvalitetni. Sve govori kako prazna blagajna hrvatske države nema sposobnosti poduprijeti opstanak proizvodnje ovog voća odnosno mandarina u Neretvanskoj dolini.
Potrebno je žurno iznaći model otkupa tržišnih viškova po cijeni koja bi pokrila bar troškove berbe mandarina. Za tu namjenu bi trebalo odvojiti novac u visini trećine vrijednosti očekivanog uroda, odnosno berbe toga voća od 80.000 tona. Taj bi iznos novca naša država mogla nadomjestiti sredstvima od uplaćenog PDV-a pri stabilnim maloprodajnim cijenama mandarina. Tako bi hrvatski potrošači napokon imali na raspolaganju samo najkvalitetnije plodove mandarine", predlaže Strahimir Filipović, osnivač i vlasnik tvrtke Mandarinko u Opuzenu, ocjenjujući sadašnje stanje voćara ne samo u dolini Neretve:
"U protivnom se ne usudim dublje promišljati tržišne okolnosti i neminovne propuste, ne samo poljoprivrednih proizvođača odnosno voćara u dolini Neretve, nego svih žitelja na ovom našem području i širem okruženju. Vjerojatno će nakon ovogodišnje porazne berbe mandarina, centri zla, koji planiraju graditi termoelektranu u Pločama na ušću Neretve, lakše progurati svoje genocidne poslovne planove. Riječ je o onim zločestim ljudima, nazovi stručnjacima, koji neminovno uključuju i pomor lokalnog življa zloćudnim bolestima samo uslijed emisije neprirodnih i štetnih tvori u naš okoliš. Nalazimo se, nažalost, pred nesavladivim izazovom u 21. stoljeću uslijed ratne situacije u Ukrajini, sličnoj tsunamiju koji ćemo pretrpjeti kao kolatelarna žrtva političkih i vojnih ciljeva svjetskih velesila."
Svjestan činjenice kako Rusija Putinovim protusankcijama itekako ugrožava hrvatsku poljoprivredu, odnosno voćarstvo na cijelom području Lijepe naše, Strahimir Filipović objašnjava kako na tu našu tradicionalnu djelatnost, koja je i strateški cilj Hrvatske uz turizam, izravan utjecaj ima i izrazito nepovoljna gospodarsko-politička situacija ne samo u regiji, nego i u cijeloj Europi, a nakon čega je tek reagirao hrvatski ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina.
Što se pak tiče upita 'koliki su trenutačni skladišni kapaciteti na cijelom području Hrvatske', Filipović kaže, "Nisu mi poznati ukupni skladišni kapaciteti (skladišta i hladnjača) voća, niti mislim kako bi to bilo pametno rješenje skladištiti plodove u nadi boljeg plasmana u neko dogledno vrijeme. Prije svega potrebna je državna intervencija, a pravodobno treba oformiti Fond za otkup tržišnih viškova voća u visini 20 milijuna kuna od strane Državnih robnih rezervi te putem toga fonda otkupiti plodove mandarine niže kvalitete. Tako ćemo cijene zadržati stabilnima za kvalitetnije plodove.
Također treba organizirati učinkovit sustav osiguranja rizične prodaje na novim tržištima unutar Europske unije, na način provjere kreditnih kapaciteta novih kupaca, dakako i garancije 100-postotne naplate za sve plasmane hrvatskih plodova prema EU-kupcima. U slučaju neplaćanja Državni fond će pokrenuti pravne postupke obeštećenja putem nadležnih odvjetništava u ostalim članicama Europske unije, gdje se dogodi neplaćanje prema hrvatskim dobavljačima."
No, mnogima su poznati i skladišni kapaciteti tvrtke Gomolava od oko 8.000 tona u mjestu Šarampovu kod Ivanić Grada, koja spada među najveće otkupljivače voća u Hrvatskoj. Njezin većinski vlasnik je Antun Plivelić, koji je još prije dvije godine okupio oko 150 proizvođača jabuka. Značajno mjesto u skladištenju voća imat će i nova hladnjača u poduzetničkoj zoni Lipik, kapaciteta od 3.000 tona, koja je pri završetku gradnje, a stajat će oko tri milijuna eura.
Gradnja joj je dijelom financirana sredstvima iz IPARD Programa Europske unije, a hladnjača je vlasništvo tvrtke Frutarija sa sjedištem u Splitu, koja djeluje na području Lipika. Riječ je o tvrtki koja je u hrvatsko-ruskom vlasništvu, a bavi se otkupom, skladištenjem i prodajom voća. Njezina kompletna proizvodnja je prema prvotnom planu trebala biti plasirana na rusko tržište, no hrvatski suvlasnik i direktor Frutarije, Zlatko Matijašević te gradonačelnik Lipika Vinko Kasana nedavno su izjavili kako je riječ tek o prvoj fazi realizacije projekta, te da će se dogradnjom u drugoj fazi osigurati prostor za još 3.000 tona voća, gdje će se zaposliti 15-ak djelatnika iz Lipika.
I hrvatski proizvođači jabuka se jadaju kako su dobrano osjetili ruske protusankcije, a toga se voća na rusko tržište - prema neslužbenim podacima – godišnje izveze oko 500 tona, ovisno o urodu. To doznajemo od Frane Ivkovića iz Hrvatske voćarske zajednice. Makar je riječ o razmjerno malom udjelu s obzirom na ukupnu hrvatsku proizvodnju jabuka, koja je godine 2013. dosegnula rekordnih 120 tisuća tona, Ivković pak upozorava kako se izvoz jabuka u Rusiju trebao povećati uslijed novih nasada koji ulaze u rodnu fazu. Tvrdi kako je poseban zamah izvozu jabuka u Rusiju trebala dati baš rusko-hrvatska investicija, odnosno nova hladnjača u Lipiku, čiji su suvlasnici Rus Andrej Citrinović i Zlatko Matijašević.
Doduše voćari, iako jedva spajaju kraj s krajem, ističu kako je država posljednjih godina ipak puno učinila na poticanju i razvoju voćarstva na cijelom području Hrvatske, ali rezultat još nije na dostatnoj razini. Neki od njih kažu kako je vjerojatno dostigla razinu prije Domovinskog rata zasađenih površina u proizvodnji voća, tvrdeći da je problem u tome što podizanje nasada nisu pratile investicije na izgradnji skladišnih objekata, odnosno suvremenih skladišta i hladnjača. Kako se oko 60 tisuća tona voća (i povrća) nema gdje smjestiti, manjak skladišnih kapaciteta i neuređenost tržišta stvaraju veliki pritisak na cijene.
Na to, među inima, upozorava Dražen Miloloža iz sektora za poljoprivredu Hrvatske gospodarske komore, poručujući kako je domaća proizvodnja voća još uvijek nedostatna. Ujedno upozorava kako se ne smije zaboraviti 322 milijuna eura godišnje iz Europske unije u sklopu ruralnog razvoja, tvrdeći da je ključno pitanje kako povećati konkurentnost i samodostatnost domaće proizvodnje voća.
Željko Banjavčić iz Hrvatskog saveza voćara poručuje, "Ako ne izvezemo višak voća, na domaćem tržištu se stvara pritisak na cijene i prodajna cijena može biti niža od proizvodne. Taj problem bi se u inozemstvu riješio povlačenjem robe s tržišta." Antun Plivelić primjećuje kako je situacija u voćarstvu itekako kompleksna da bi ju voćari sami mogli riješiti, tvrdeći kako još nikad nije definirano koliko se tona voća točno može proizvesti po hektaru.
Voćari su mišljenja kako bi država trebala uskočiti i više podupirati projekte proizvođača i otkupljivača voća, ističući kako se ni i u sadašnjoj situaciji ne mogu dobiti mjerodavne osobe iz Ministarstva poljoprivrede na zajednički sastanak, čudeći se zašto je tako loša komunikacija, ističući kako je to EU riješila klasterima.
Što se pak tiče otkupnih cijena voća, one su različite kao što je i voće različito. Naime, ovogodišnja otkupna cijena jabuka (prve klase) bit će 3,5 kuna za kilogram, a industrijske jabuke 1,20 kuna. Država će konzumne jabuke sufinancirati jednom kunom po kilogramu, a industrijsku s 55 lipa.
Čini se kako su otkupne cijene najniže breskvama i lubenicama, u odnosu na proteklu godinu i one za breskve iznose oko 4,00 kune za kilogram, a za kilogram lubenice između 1,7 i 2,00 kune. No, otkupna cijena za kilogram šljiva iznosi 2,30 kune, što također nikako ne zadovoljava proizvođače toga voća, a za kilogram dinje između 3,50 i 4,00 kune.
Na tržnicama diljem Hrvatske, primjerice u svibnju ove godine, u odnosu na mjesec prije, nije bilo značajnijih promjena, izuzev jagoda kod kojih je, prema podacima Tržišnog informacijskog sustava, zabilježen značajan pad od čak minus 24 posto. U usporedbi sa svibnjem 2013. nižu cijenu u istom mjesecu ove godine imala je većina voćnih vrsta. Značajno niža cijena zabilježena je na jabukama (od -10,45 do -26,18 posto). Također su niže cijene zabilježene i kod bresaka (-22,53 posto), nektarina (-20,35 posto), stolnog crnog grožđa (-18,38 posto), lubenica (-14,91 posto) i krušaka (-12,49 posto).
Međutim, cijene voća su na hrvatskim tržnicama i veletržnicama u lipnju ove godine, baš kao i mjesec prije u svibnju, bile značajno niže kod dinja (-31,89 posto), bresaka (-29,78), nektarina (-27,14 posto), lubenica (-15,10 posto) i jagoda (-11,19 posto). Ali značajnije višu cijenu je imalo stolno crno grožđe (21,14 posto), dok su blago povišene cijene u ovogodišnjem lipnju imale neke vrste jabuka (od 4,63 do 6,85 posto). Podaci govore kako je gotovo sve voće na tržnicama i veletržnicama ove godine u spomenutom mjesecu bilo značajno jeftinije, nego u lipnju 2013. Naime, kod sezonskog voća zabilježene su niže cijene nektarina (-27,46 posto), bresaka (-20,47 posto), marelica (-16,21 posto), i dinja (-16,25 posto). Osim domaćeg sezonskog voća u lipnju ove godine, u odnosu na isti mjesec 2013., bile su jeftinije naranče (-15,07 posto), crno stolno grožđe (-11,24 posto), grejp (-6,63 posto) i limun (-5,05 posto).
Dakako, gospodin Strahimir Filipović ima zanimljiv odgovor i na upit hoće li Srbija biti jedina država koja će profitirati u sadašnjoj iznimno teškoj situaciji, nastaloj uslijed Putinova dekreta o (potpunom) zatvaranju golemog ruskog tržišta za američku hranu te voće iz zemalja članica Europske unije. Diplomati kažu kako je riječ o Putinovim protumjerama glede uzvraćanja udarca svim državama koje su Rusiji nametnule ili podržale američke sankcije. To se itekako negativno odražava na proizvođače i otkupljivače voća u ,cijeloj Hrvatskoj što je najviše pogodilo hrvatske proizvođače i izvoznike voća. Naime, Filipović podsjeća kako je Rusija najveći uvoznik voća, ujedno upozoravajući kako su 'odlukom Kremlja' itekako pogođene hrvatske tvrtke koje izvoze svoje proizvode na rusko tržište.
"Narodna mudrost kaže kako ničija svijeća ne gori jačim intenzitetom ako se u istoj prostoriji drugima svijeće ugase. To znači da ni Srbija neće biti na dobitku uslijed ekstremnih trgovinskih zabrana prema zemljama članicama Europske unije.
Naprotiv, Srbija je u opasnom procjepu između povijesnih prijateljstava i pragmatičnih interesa te vrlo skoro možemo očekivati drastičan zaokret njihova stava prema Rusiji, a pojedinačno i njihovoj prodaji na tom tržištu. Gledano kratkoročno, bit će subjekata koji će pokušati iskoristiti povlaštenu poziciju Srbije, no očekujem kako će ruske vlasti ipak kontrolirati dosljednu primjenu svojih odluka te će kazniti svakoga tko pokuša nauditi ruskim političkim i vojnim interesima.
Ali Rusija, na sreću, nije samodostatni otok, nego pasivno područje koje dominantno izvozi energiju i oružje, dok ostatak svega uvozi s američkog i tržišta Europske unije. Stoga je posve upitno koliko će dugo rusko stanovništvo trpjeti izostanak španjolskog pršuta ili francuskih sireva iz hladnjaka ruskih trgovačkih lanaca te u kojoj će mjeri Turska, Egipat i Maroko nadomjestiti potrebe za mediteranskim voćem?", pita Strahimir Filipović.
Optimisti poručuju kako rusko tržište čini tek jedan posto ukupnog tržišta američkih poljoprivrednika te da se Europljani i Amerikanci još nadaju kako Putin ipak neće zabraniti uvoz svih proizvoda te ići tako daleko kako bi riskirao visoku inflaciju, uz nedostatak hrane. Dobri poznavatelji Rusije tvrde kako ta država ima dostatno zemlje te da vlastitom proizvodnjom nastoji nadomjesti nedostatak prehrambenih proizvoda, upozoravajući kako su godine neulaganja u poljoprivredu učinile svoje, a među inima i to, što ta zemlja danas nema dostatnu poljoprivrednu infrastrukturu, niti toliko tehnološke snage za proizvodnju hrane, odnosno voća u dostatnim količinama. Izračunali su kako zemlje članice Europske unije na rusko tržište godišnje izvoze voća (i povrća) u vrijednosti od dvije milijarde eura.
Fotoprilog
Tagovi
Ključni dani za voće: Hoće li plodovi izdržati, kako će se hladnoća odraziti na rodnost?
Utjecaj suše i vjetra na voće: Voda se gubi i iz tla i iz biljaka
Kako postupiti prema voćkama nakon snijega i minusa?
I ove godine zabilježen napad šiškarice krušaka - kako ih prepoznati?
