• Sorte kruške
  • 08.03.2020. 16:30

Kako pravilno orezivati krušku Santa Mariju?

Sorta kruške Santa Maria jedna je od najrasprostranjenijih i vrlo je popularna kod potrošača. Voćari imaju problema s njenom bujnošću, ako se ne odradi zimska i ljetna rezidba.

Foto: Bojan Kecman
  • 1.087
  • 129
  • 0

Santa Maria porijeklom je iz Italije i spada među najpoznatije stolne sorte krušaka. Od nje se može praviti i rakija koja ipak nije kvalitetna kao ona od sorte Williams (Viljamovka). Najveći problem za voćare koji je uzgajaju je pronalazak tržišta za drugu klasu plodova koji su sitni i imaju slabu cijenu jer se prodaju za industrijsku preradu.

Sorta je popularna kod potrošača, najviše za stolnu potrošnju i naročito kada plod požuti i uglavnom nema većih problema s plasmanom na tržište.

Prorijediti plodove nakon cvjetanja i oplodnje

Okus ploda je ugodan, nije previše sočan, a boja je zelenkasto žuta, s crvenom nijansom na strani kruške okrenutoj suncu. Plod je gladak i može težiti i više od 250 grama. Najbolje je oprašuju Abate Fetel i Viljamovka kojima je i ona oprašivač. Ove tri sorte najčešće se sreću u nasadima kruške.

Cvjetanje je srednje rano, u prvoj polovici travnja, odnosno nekoliko dana prije Viljamovke, a poslije Fetela i može nastradati od kasnih proljetnih mrazeva, koji su česti posljednjih godina. Preporučuje se prorjeđivanje plodova ubrzo nakon njihovog formiranja i prestanka opasnosti od niskih temperatura jer drvo formira mnoštvo plodova koji ostanu sitni ako se kasnije prorjeđuju.

Potrebna i zimska i ljetna rezidba

Najveći problem proizvođačima predstavlja njena rezidba. Rezači obično kažu: "Dobrodošli u džunglu", kada se sretnu sa Santa Marijom. Stablo je bujno do vrlo bujno, naročito kada je na podlozi sijanca, tj. divlje kruške. U posljednjih nekoliko godina rasadničari proizvode sadnice na podlozi dunje, ali je divlja kruška (i dalje) dominantna podloga. Obavezna mjera tijekom godine mora biti ljetna rezidba jer stablo koje je orezano u zimu, a nije orezano ljeti, na podlozi divlje kruške, formirat će mnogo mladica koje će crpiti snagu stablu prilikom formiranja rodnog potencijala za narednu godinu.

Rezači tako ulaze u začarani krug jer je zimska rezidba oštra, svake godine radi se na isti način i troši se isto vrijeme za orezivanje. To se izbjegava ljetnim orezivanjem jer se osvjetljava krošnja, eliminira se višak ljetorasta, bolja je opskrbljenost pupoljaka hranjivim tvarima i što je najvažnije, nema velike gustoće u krošnji, što omogućava bolju primjenu zaštitnih sredstava i njihovu veću efikasnost.

Ključ je u umjerenoj zimskoj rezidbi

Dakle, ključ za obuzdavanje rasta Santa Marije je u umjerenijoj zimskoj rezidbi koja neće provocirati jak rast novih izboja kod ljetnog orezivanja. Samo na taj način, ako se ne žele primijeniti regulatori rasta, koji prilično koštaju, može se zaustaviti bujnost stabla i redovna rodnost.

Obavezno odstraniti vodopije s vrha stabla

Inače, Santa Marija najviše rađa na kratkim rodnim grančicama dužine do 30 centimetara i dužim dvogodišnjim ili trogodišnjim granama koje su savijene pod kutom od 90 C°. Ako se ne odstrane vodopije na nosećim granama, nakon dvije godine, dolazi do formiranja rodnog pupoljka i na njima. Ako su te iste vodopije blizu provodnici moraju se odstraniti ili prorijediti, ako ih ima više jer zasjenjuju unutrašnjost krošnje. Ako su vodopije na vrhu stabla također se prorjeđuju, čak i ako ima mnogo rodnog pupa na njima jer, u slučaju formiranja većeg broja plodova, ne bi trebalo doći do savijanja vodopija i zasjenjivanja donjeg dijela krošnje. Poželjno je odstraniti i noseće grane stare četiri i više godina jer na njima obično nema dovoljno rodnog potencijala.

U odnosu na Viljamovku, Santa Marija je manje osjetljiva na moniliju plodova i čađavu krastavost krušaka, a iste je osjetljivosti i na napad savijača, tj. na crvljivost plodova. Posljednjih godina mnogo šteta na plodovima prave ptice koje, zbog nedostatka hrane u šumi, oštećuju one najbolje na kojima se, u vrlo kratkom roku, pojave simptomi monilije odnosno dolazi do truleži na njima.

Duže se čuva u hladnjačama od Viljamovke

Santa Marija se bere u prvoj polovici kolovoza, ali se posljednjih godina, neki proizvođači, zbog klimatskih promjena i sve toplijih ljeta, odlučuju i na raniju berbu. Jedna od njenih prednosti je u tome da se može duže čuvati u hladnjačama, u odnosu na Viljamovku, ako se ranije bere odnosno kada su plodovi još zeleni.

Primjećeno je da se može čuvati i duže od tri mjeseca u hladnjačama, što može biti od velike koristi proizvođačima kada na tržištu nema dovoljno krušaka. Taj period obično se poklapa s dospjećem Abate Fetela i ove dvije sorte su jedine na domaćem tržištu koje se u prosincu i siječnju mogu kupovati u trgovačkim lancima i na tržnicama. Oni proizvođači koji je uspiju sačuvati u hladnjačama mogu prodati i drugu klasu po izuzetno povoljnim cijenama.


Tagovi

Santa Marija Viljamovka Zimska rezidba krušaka Ljetna rezidba krušaka Monilija plodova Čađava krastavost krušaka Odstraniti vodopije Divlja kruška


Autor

Bojan Kecman

Dipl.inž. poljoprivrede Bojan Kecman specijaliziran je za integralnu i ekološku proizvodnju i zaštitu voća i povrća. Također se bavi voćarstvom, uzgaja kruške, šljive i crveni ribizl.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Danas berem drugu turu :)