Kad se udruže baka i unuk: uzgoj buše nadogradio uzgojem bobičastog i egzotičnog voća

Da i Hrvatska može biti zemlja koja obećava potvrđuje primjer Daria Colnara (27) mladog magistra agronomije, (smjer voćarstvo) iz Liča općina Fužine, koji je svoju egzistenciju odlučio ostvariti u Domovini. Nije jedan od onih, kaže koji namjerava spakirati kofere i krenuti put Irske. Na OPG-u Biserke Starčević, svoje bake, koje se bavi stočarstvom i u programu je očuvanja ugroženih pasmina domaćih životinja, zaživio je zahvaljujući njemu ponajprije uzgoj aronije i sibirske borovnice, bobičastog voća koje u tom kraju ima svoju tradiciju.

Doduše, nisu to potonje vrste poput divljih malina i kupina, ali i njima, kaže naš sugovornik, odgovara klima Gorskog Kotara. Na OPG-u Starčević koje njeguje i hortikulturnu djelatnost zaživjelo je 2012. godine oko 700 sadnica aronije, a prije četiri ljeta 450 sadnica sibirske borovnice poznate i kao haskap.

Na imanju rastu ogrozd, maline, kupine, ribizl ali i mini sibirski kivi

Odlučila se obitelj mladog agronoma primarno na uzgoj bobičastog voća, pa ne čudi da kod njih još rastu i ogrozd, maline, kupine, mongolske odnosno američke borovnice, crni i crveni ribizl ali i mini sibirski kivi (Actinidia arguta) sorte ISSAI. Potonje je voće, kaže Dario, ponajprije za njihovu upotrebu, jer im je registrirani uzgoj na gospodarstvu prvenstveno aronija i sibirska borovnica. Kako voli istraživati i baviti se novim voćnim vrstama, odlučio se mladi agronom i na mini sibirski kivi, jer je prilagođen razvoju u oštrijem klimatskom podneblju, gdje se zimi osjete i tragovi bure.

Riječ je o biljci koja podnosi temperature i do minus 30, plodovi su mu veličine bobica grožđa zelenkaste boje, (okus podsjeća na borovnicu), bez dlačica su i jedu se bez guljenja. Ima ih više vrsta o čemu ovisi i slatkoća. Sibirski kivi rodi u pravilu tri do četiri godine nakon sadnje, a može po biljci dati više od dvadeset kilograma ploda. Kako im je gospodarstvo na svojevrsnoj mikro lokaciji sve im bobičasto voće srećom dobro uspijeva odnosno ono je koje opstaje u kontinentalnoj klimi, poput tamošnjih po goranskim šumama divljih malina, kupina, jagoda...

Gospodarstvo im je registrirano 2003. godine a u poslu na imanju sudjeluje cijela obitelj, utoliko više jer pored uzgoja aronije i sibirske borovnice namjeravaju, kaže naš sugovornik, ustrojiti još i turističku djelatnost. Zatvorili bi tako krug ponude poljoprivrede, prodaje i turizma. Gospodarstvo, podsjećamo, sudjeluje i u programu očuvanja ugroženih pasmina domaćih životinja, a s obzirom da se nalaze u gorsko-planinskom području sa značajnim prirodnim ograničenjima, korisnici su IAKS mjere 13 odnosno podmjera 13.1. i 13.2. Programa ruralnog razvoja. 

Uzgajaju buše 

“Što god da nam se daje, bolje je i lakše nam je, jer svaka je pomoć dobrodošla”, kaže mr. Colnar čije je gospodarstvo u Programu očuvanja ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja odnosno ostvaruju plaćanje potpora u gorsko – planinskim područjima i onima sa značajnim prirodnim ograničenjima. Za uzgoj zaštićene im pasmine buše, kojih imaju 12, po odraslom grlu bik, krava dobivaju 2.500 kuna a za ovce riječ je o sedamdesetak kuna po jedinki. Za zaštićene pasmine ovaca poput krčke i creske ovce odnosno dalmatinske pramenke i drugih, potpora je uzgajivačima doznajemo i par stotina kuna. Kada se uđe u program očuvanja zaštićenih pasmina u njemu minimum valja biti pet godina odnosno sudionici programa prolaze sustavne izobrazbe za što je zadužena Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba. Učeći se, sudionici se među ostalim upoznaju o (novonastalim) klimatološkim uvjetima, korištenju pesticida, mjerama ruralnog razvoja i dr. 

Naš sugovornik smatra da potpore dobro dođu jer da njih nije smanjio bi se broj uzgoja zaštićenih pasmina životinja. "Naš je OPG u gorsko – planinskom području gdje doista jesu otežani uvjeti uzgoja stoke, počevši od konfiguracije terena do specifičnih klimatskih uvjeta odnosno oštre zime", kaže Goranin. Dodaje da je, kada zapadne snijeg, problem doći i do štale. Za tamošnje izvorne krave buše obitelj mu se odlučila jer je to izdržljiva životinja, skromnijih zahtjeva, nije boležljiva, dostatna joj je i skromnija prehrana odnosno ne traži ekstra dodatke prehrani poput određenih silaža i smjesa a i sa tamošnjeg je područja.  

Prijavili se na podmjeru 6.2 i 6.4

Prijavili su se i na podmjeru 6.2 odnosno 6.4 Programa ruralnog razvoja za pokretanje i razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima. Podmjera 6.2 osigurala bi im 50.000 eura a 6.4 za sve planirano, s obzirom da su potpore do 70% ukupnih prihvatljivih troškova, između 3.500 i 200.000 eura. Sve je još na začetku jer valja im ishoditi "papire", vidjeti što to sve trebaju zadovoljiti kako bi krenuli u realizaciju daljnjih planova. To više jer moraju osigurati i platiti konzultante, pribaviti (možda) građevinske dozvole, podmiriti trošak geodeta i sl.

Na imanju koje se prostire na oko tridesetak hektara zemlje imaju i 15-ak jelena lopatara te fazana, paunova, ukrasnih kokoši, konja pasmine Haflinger odnosno ovaca suffolki i solčavsko – jezerskih, te krava izvorne i zaštićene pasmine buša.

Sve biljno i životinjsko blago posjetiteljima imanja zasad je dostupno ”na otvorenom”, ali planiraju dio gospodarstva “staviti pod krov”. U budućnosti bi kod Starčevića zaživjela i kušaonica gdje bi prodavali sok i čaj od aronije, pekmeze i druge delicije od voća. Na Danima bobičastog voća Gorskog Kotara, kaže naš sugovornik, posjetitelji su imali priliku obići njihova polja s nasadima aronije i sibirske borovnice, kušati plodove tog i drugog voća odnosno uživati u smoothijima koji su im se nudili. Posjet bi bio edukativnog karaktera jer bi se posjetitelji poučili o uzgoju i plodovima aronije, sibirske borovnice i drugih voćnih vrsta. A njih magistar Colnar ima kako na otvorenom tako i u stakleniku gdje doista uzgaja “egzotiku”. 

Goranska egzotika: peruanske jagode, mini guava, planinska papaja, gorka dinja

Ima tu mongolske trešnje, peruanskih jagoda, mini guave, karelo gorke dinje, babako planinske papaje, mrežastog Sikkim krastavca i drugih za Gorski Kotar nesvakidašnjih plodova. Za one za koje su registrirani, dobili su i priznanja pa je njihov matični sok od aronije ove godine u Sloveniji na 16. Manifestaciji ocjenjivanja alkoholnih pića i voćnih sokova proglašen najboljim u konkurenciji 14 uzoraka voćnih sokova od jabuke, grožđa, breskve, mješavine jabuke i aronije i drugih. Litra tog zdravog soka košta im 80 kuna, a vrijedi ponajprije zbog nutritivne kvalitete i antioksidanata kojima jača imunološki sustav.

Prevencija je i kardiovaskularnim bolestima, štiti od virusa i urinarnih tegoba, poboljšava rad probave, potpomaže reguliranju tlaka i izbacivanju toksina iz organizma. Proizvode obitelj Starčević predstavlja i na svojoj fb stranici Bobičasto voće OPG Starčević ali to još uvijek nije onaj pravi marketing kojim se valja pozabaviti. Podrazumijeva to plasman robe odnosno udruživanje tamošnjih malih proizvođača posebice jer je uzgoj bobičastog voća u Gorskom Kotaru tradicija. Kada je o aroniji riječ, ona nije zahtjevna biljka, uspjeva u gotovo svim tipovima tla, sadnice joj se mogu naći već za par kuna no, kod nas je ističe Colnar najveći problem “hrvatska pomama”. Odnosi se to i na aroniju čiji je uzgoj preplavio Hrvatsku kao nekada uzgoj smilja kojem je popularnost jenjala.

Za kvalitetu je potrebno znanje 

"Danas je malo onih koji u svom vrtu nemaju aroniju i ne rade sok od nje, ali “nije svaki uzgoj onaj pravi” jer za sve, a ponajprije kvalitetu potrebno je znanje", kaže mladi agronom. Dodaje i da treba puno raditi jer bez toga – ništa! Mladi voćar za sada ne živi od rada na OPG-u, to mu je tek dobar hobi, ali učinit će sve da mu postane stalnim poslom i izvorom egzistencije. To više jer u spoj poljoprivrede i turizma želi utkati i svoje znanje. Još uvijek bilježi više izdataka, ali svjestan je Goranin da se ulagati mora. No vjeruje - ostvarit će ciljeve.

Trebali bi im lokalne i državne vlasti više pomoći, ali zahvalno je već i to da su ih tamošnje općinske vlasti uvrstile u turističku ponudu. Još bi bolje bilo da se mali proizvođači Gorskog Kotara udruže (sirari, medari, vinari, voćari, stočari) i tako u gospodarskom smislu potpomognu jedni druge. Posebice, jer je fužinski kraj trasirao turistički put, ljudi nemalo iznajmljuju apartmane kojima već neko vrijeme žele združiti i dodatnu ponudu. Ona bi, smatra naš sugovornik, mogla oživjeti posjetom obiteljskim gospodarstvima, lovnim turizmom, pohodima u gljive i drugim sličnim sadržajima.