• Zaštita voćnjaka
  • 13.04.2012.

Jabučna krvava uš

Štetnici - Eriosoma lanigerum Hausm

  • 2.169
  • 107
  • 0

Posljednjih godina jabučna krvava uš (Eriosoma lanigerum Hausm) postaje sve veći problem u plantažnim voćnjacima jabuka, a sve češće se javlja i u manjim voćnjacima uz okućnice. Njena populacija u velikom broju voćnjaka prelazi kritični prag štetnosti te su potrebne mjere usmjerenog suzbijanja. Unatoč primjeni dostupnih insekticida registriranih za suzbijanje jabučne krvave uši, nerijetko dolazi do jačanja jesenske populacije štetnika i pojave šteta u vidu rak-rana.

Odrasle uši su crvenosmeđe boje prekrivene gustom bijelom voštanom prevlakom. Ako se prevlaka makne i uši zdrobe, pojavljuje se crvena tekučina po kojoj je uš dobila ime. Jabučna krvava uš se hrani sisanjem biljnih sokova na korijenju, korijenovim izdancima, granama i mladicama. Vrlo često na jabukama naseljava mjesta jačeg reza i pukotine na kori. Na mjestima napada nastaju rak rane te dolazi do pucanja kore. Ličinke jabučne krvave uše prezime na vratu korijena te u pukotinama debla i rak ranama. Zimi podnose vrlo niske temperature do - 27 °C. Krajem zime i početkom proljeća postaju aktivne.

Uzrok porasta brojnosti populacije jabučne krvave uši treba tražiti u otežanom suzbijanju ovog štetnika jer je presvučen bijelom voštanom prevlakom i skriven u pukotinama kore i rak-ranama, a u ljetnim mjesecima i lisna površina otežava kvalitetnu aplikaciju. Tome treba dodati i sve manji utrošak škropiva po jedinici površine u suvremenim voćnjacima. Zbog zabrane upotrebe insekticida na osnovi diazinona i endosulfana posljednjih je godina dodatno otežano suzbijanje jabučne krvave uši. Na populaciju jabučne krvave uši utječu i klimatski uvjeti, osjetljivost podloge i sorte, uzgojni oblik, rezidba, gnojidba te negativan učinak primjene sredstava za zaštitu bilja na prirodnog neprijatelja - parazitsku osicu Aphelinus mali.

U voćnjacima napadnutim jabučnom krvavom uši potrebno je ozbiljno pristupiti rješavanju navedenog problema te program suzbijanja najvažnijih štetnika jabuke prilagoditi upravo tom štetniku. Važno je u voćnjaku osigurati niz preduvjeta za smanjenje populacije jabučne krvave uši te pravovremeno i na valjan način provesti suzbijanje. Jedan od važnih preduvjeta je izbalansirana gnojidba koja osigurava umjeren rast izboja. Posebice valja paziti da se dušik ne koristi prekomjerno. Neobično je važno očuvati prirodne neprijatelje lisnih uši u voćnjaku. Najznačajniji prirodni neprijatelji lisnih uši su božje ovčice ličinke zlatooke, osolike muhe, trčci, bogomoljke, grabežljive stjenice i ose najeznice među kojima je vrlo važna osica Aplelinus mali - prirodni neprijatelj jabučne krvave uši.

Kemijskim mjerama zaštite prilazimo ako se jabučna krvava uš javlja u populaciji većoj od praga štetnosti: 5 - 8 % napadnutih izboja. U mlađim voćnjacima taj prag može bit i niži. Za suzbijanje jabučne krvave uši možemo koristiti selektivni aficid Pirimor 50 WG koji pošteđuje prirodne neprijatelje. Prvo tretiranje provodimo neposredno prije cvatnje, a drugo nakon cvatnje kada još nema previše lisne mase koja dodatno otežava kvalitetnu aplikaciju insekticida. Za bolji učinak insekticida potrebno je koristiti veći utrošak škropiva i okvašivač, a prskanje obaviti na temperaturi višoj od 10 °C kako bi se uz njegovo želučano i kontaktno djelovanje ostvarilo i djelovanje putem para.

Prilikom suzbijanja jabučne krvave uši vrlo je važno utrošiti 800 l škropiva po hektaru, a rasprskivače prskalica usmjeriti i prema korijenovu vratu i izdancima.

Autor: Željkica Oštrkapa-Međurečan, dipl. ing. agr.


Izvori

Hrvatska poljoprivredno-šumarska savjetodavna služba


Tagovi

Zaštita voćnjaka Štete Insekticidi Gnojidba


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi