Komižanin Nebojša Božanić proizvodi rogačevo brašno na svojem OPG- u, od 200-njak stabala rogača. Prodaje ga trgovačkim lancima uz urednu isplatu, a ima upita za otkup i iz inozemstva. Problem je što kod nas nema interesa za uzgojem te biljke
Koristi se kao zamjena za kavu i kakao, zovu ga i čokoladom koja "raste na stablu", dosta ga ima i u konditorskoj industriji. Riječ je naravno o rogaču. Mediteranska je to biljka iz porodice mahunarki koju su poznavali drevni Egipćani, Grci, Rimljani. Puno toga o rogaču znaju i u obitelji Nebojše Božanića (60) koji u Komiži na Visu, na svojem obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu ima stoljetna stabla rogača. Sveukupno dvjestotinjak njih (djedovina) odnosno u najmu.
Ta se komiška obitelj dugovjeko bavi rogačem i proizvodima od te nutritivno vrijedne biljke, koja nerijetko raste među makijom, po šumama, kamenjaru. Poznata je i kao "kruh svetog Ivana" jer se po biblijskoj predaji njome hranio i Ivan Krstitelj dok je živio u divljini. Kako priča naš sugovornik još su njegovi "djedovi sadili rogače" jer im područje otoka Visa itekako odgovara. Uzgajaju ga u eko proizvodnji već više od šest godina, a OPG postoji petnaestak.
Nije se kod njih dugo dvojilo za ulazak u daljnje nasade i proizvodnju rogačevog brašna doznajemo od gospodina Božanića. To više jer su rogač i riba "zaštitni znak otoka" koji nažalost, sve više u tom smislu "odumire".
Tvornicu ribe "zatvorila je politika", a stabla rogača, osim prirodnih štetnika potkornjaka doznajemo "uništava urbanizacija i betonizacija otoka" i nestajanje poljoprivrednih površina.
Stoga ispada da je potkornjaka lakše za suzbiti od navale betona. Prvi je taj, koji radi gnijezda ispod kore ili većih grana (ne smeta mu ni kiša) a svojim aktivnostima pod njom uništava stablo. Uglavnom se pojavljuje u zapuštenim nasadima rogača dok ga u onim urednim, ima minimalno.
"Kada vidim potkornjaka, (o)ljuštim dio kore drveta i ciljano je spalim sa otvorenim plamenom, tek potom dezinficiram drvo" kaže Komižanin.
Na Komiži tog štetnika ima, jer je dosta stabala zapušteno a doznajemo probleme prave i miševi koji se vole "ugnijezditi" među rogačima.
Ipak, kao najveći problem Božanić ističe turizam kao "laki novac" jer ljudi sve više uništavaju prirodne resurse (zemljišta) kako bi živjeli od izdavanja apartmana. Nije to dobro smatra jer Komiža "gubi identitet" i pretvara se u svojevrsni turistički logor. Sve bacamo na tu kartu ističe, a turist je "plahovita ptica“.
Riba i rogač su prave vrijednosti, jer ako sve baziramo na izdavanju soba i apartmana kome će se prenositi znanje pita se naš sugovornik. Ponajprije ono o biljkama, njihovom uzgoju, otoku, flori i fauni. Nije dovoljno smatra on opremiti sobe i čekati turiste, a sve je više onih koji pribjegavaju turizmu, ulažu novce u apartmane dok stabla rogača propadaju, a trebalo bi biti suprotno.
Rogač je stablo koje može dati i po 500 kilograma (u)roda (višestoljetna stabla), a ono od stotinjak godina, u prosjeku daje oko stotinu kilograma. To je razgranato drvo koje može biti visine čak i 10 metara, a razgranatost krošnje može mu pokrivati stotinjak četvornih metara.
Djeluje rogač moćno, podnosi temperature tek nešto ispod ništice, smeta mu vjetar, a iznad 160 metara nadmorske visine raste s nejakim plodom. Zato je Komiža podneblje koje rogaču itekako odgovara, uz još poneke lokacije na Hvaru, Braču, Visu.
Komiža je iznjedrila i svoju domaću sortu "komiški veliki tusti rogač", nastao uzgojem i marom komiških pradjedova. U Hrvatskoj priča nam ovaj znalac, raste oko šest vrsta rogača šibenski, korčulanski i drugo, a u svijetu postoji 25 vrsta. U nasadu obitelji Božanić je baš komiški rogač, biljka začajne nutritivne vrijednosti sa preko 40% fruktoze. Koristili su njega u prehrani i u Perziji, a moreplovci su ga pronijeli do Grčke, Egipta, Rima. Bila je to u povijesti strateški važna biljka jer se itekako koristila u prehrani.
Rogač kaže Komižanin ima 80% više kalcija od mlijeka, a ljekovita svojstva bilježi kod probavnih tegoba. Nama su kao djeci, majke davale rogača za regulaciju probave i poboljšanje stanja crijevne flore, otkriva nam sugovornik značajke biljke. Svrstan je rogač kaže i u 10 TOP namirnica u svijetu, mi ga "često tamo i tražimo", a imamo ga doma - pod nosom!
Svoje plodove, kojih godišnje proizvede od pet do 10 tisuća kilograma prerađuje u rogačevo brašno, u kako kaže zaokruženom ciklusu proizvodnje: uzgoj, mljevenje, pakiranje, plasman. Otkupljuju mu proizvod trgovački lanci koji su zadovoljni s njim, a i on sa njima. Uhodana je to potražnja i proizvodnja, a i "isplata se odvija na vrijeme" pa je i to dobra stimulacija za proširivanje nasada. Problem je što kod nas baš "nema interesa za uzgoj rogača" što uključuje i Komižu.
Božanića žalosti i to što je vidio po našim trgovinama španjolski rogač koji se melje u Nizozemskoj, a prodaje po Hrvatskoj. On svoje plodove ponešto prodaje i na kućnom pragu, gdje kilogram na veliko košta oko 15 kuna, a onaj mljeveni ovisno o pakiranju do 30-tak, za primjerice 200 ili 300 grama. Država kaže potiče proizvodnju rogača, ali je problem što mnogi veletrgovci proizvođačima ne plaćaju na vrijeme.
Sretan je i što nije bio u suradnji s Agrokorom, a kaže ima upita i za izvoz rogača u inozemstvo. Problem je što "ne može proširiti nasade zbog turističkih i građevinskih zona". Ljudi neće davati zemlju u najam na duže vrijeme (minimum 10 godina) jer biljka s (u)rodom počinje od sedme odnosno desete godine.
Pošast je na otoku postala i prenamjena poljoprivrednog zemljišta (četvorni je metar oko 10 eura) u građevinsko, čiji se kvadrat penje i do 150 eura. Osim potonjeg problem je otočana i voda. Naš se sugovornik doznajemo može natjecati i za poboljšanje uvjeta proizvodnje, jer na svojim nasadima nema vodu, pa iako stablo rogača bez nje može izdržati i podnijeti sušu, mladi nasadi vodu itekako trebaju.
Trebalo bi mu kaže oko 300 kubika gustirne, koje bi mogao napraviti sredstvima iz europskih fondova (oko 50.000 eura) jer u pravilu zadovoljava sve uvjete papirologije.
Problem je žali se što "Zakon o gradnji nije predvidio gradnju cisterne (gustirne) na otocima". Preko Udruženja ekoloških proizvođača Dalmacije žalili su se i resornom ministarstvu koje im je odgovorilo da "svakako daju i apostrofiraju taj prijedlog kada se bude mijenjao zakon", a Europa je takva sredstva predvidjela do 2020. godine. Žao mu je što zbog zakonske prepreke ne može dalje, a ponajprije živjeti od rada na gospodarstvu u kojem sudjeluje cijela obitelj.
Ovih dana imaju posla, jer proljeće je vrijeme borbe sa travama, a dobro je da ih nisu dohvatile i niske temperature kakve su se bilježile po Hrvatskoj. Kako ističe prve će plodove svojih rogača naš sugovornik početi brati polovicom osmog mjeseca pa sve do kraja rujna i prije pojave većih kiša.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica