Hrvatsko tržište traži šljive, zapostavljeno voće

"Životinje i biljke čini mi se znaju biti puno zahvalnije od ljudi", kratko je komentirao "svoju vrstu" Mladen Čižmešija iz Koprivnice koji je 2010. osnovao svoj OPG.

Bavio se prije toga ugostiteljstvom, ali u toj mu je profesiji tvrdi "svega bilo dosta" pa se okrenuo poljoprivredi i kaže nije požalio. Na nešto manje od tri hektara odnosno svoje, kupljene i zemlje u zakupu ima uz aroniju, 525 stabala šljiva kao glavne poljoprivredne proizvodnje. Riječ je o vrstama "stanley" odnosno srbijanske, "čačanska rana", "ljepotica", "najbolja", "rodna". To su konzumne plave šljive koje je naš sugovornik do sada ponajviše prodavao svježe, ali okreće u proizvodnji novu stranicu jer ih namjerava prerađivati.

Sok od šljiva i sušeni plodovi

Radit će kaže sok od šljiva, ali će ih i sušiti jer ima na gospodarstvu pokretnu solarnu sušaru. Nasadi su voća mladi, tek sedam godina ali su sorte dobre pa kako doznajemo, ako je godina dobra može se ubrati oko 1,5 tona šljiva. Prošla je bila loša jer se puno toga smrzlo, a i ove je godine kaže gospodin Čižmešija "bilo nešto smrzavanja". Na proizvodnju soka od šljiva odlučio se jer "hrvatsko tržište traži šljivu", a ta je voćka iako nam je "pred nosom", smatra uvelike zanemarena. Još je gore što se dosta šljiva uvozi iz BiH, niske su cijene i upitne kvalitete. Uzimaju se i one iz zapuštenih, nemalo slavonskih voćnjaka i odovoze na preradu.

Šljiva neiskorištena voćka

Stalno se ističe okrećemo i egzotičnim plodovima i nekim novotarijama, a šljiva nam ostaje neiskorištena, iako je nutritivno bogata i za zdravlje dobra biljka. Posebice kod problema sa zatvorom i probavom jer je dobar diuretik. Žalosti ga i kolektivna misao ljudi, koji mu na spomen spravljanja soka od šljiva, odgovaraju protupitanjem "kaj bute radili rakiju"?

Ljudi kaže šljivu povezuju samo sa rakijom, a tako ne bi trebalo biti, pa bi valjalo poraditi na popularizaciji tog voća i za druge svrhe.On će ga tržištu ponuditi kao čisti prirodni sok, bez ikakvih dodataka po starinskoj recepturi. Tržište ispituje i sve je još u procjenama pa tako kaže i boca soka, čija bi se cijena trebala kretati oko 30-tak kuna.

Voćka voli ocjedita i humusna tla

Šljiva kaže voli "plodno tlo s humusom", ocjedito a da bi bila kvalitetna i rodna, voćnjak gnoji stajskim gnojem odnosno tlo se dovodi do 6 - 6,5 ph. Dodaje mu se i kalcij i drugi "zemljani" nutrijenti kojima se gospodin Čižmešija sam poučavao, a pohađao je i mnoge edukativne satove i informacije skupljao sa svih strana. Sorte koje ima su srbijanske, jer ta zemlja ima jaku proizvodnju šljiva ali i kupina i malina. Otkriva i kako je bivša država bila jedan od najvećih proizvođača šljiva u svijetu. Plodovi koji rastu u njegovom voćnjaku, u selu Kutnjak nedaleko Koprivnice su sočni, puni, debeli čija se koštica lako odvaja od jezgre.

Sukcesivna zrioba voća

Naš sugovornik ima sukcesivnu zriobu voća pa ga u pravilu ima cijelo ljeto, jer jedni plodovi sustižu druge. Čačanska „rana“ primjerice u jednom kilogramu broji oko dvadeset komada šljiva dok ih čačanska "ljepotica" i sorta "najbolja" ima tridesetak u kilogramu. Za razliku od njih sorta "stanley" ima košticu koja je više zbijena u mesu ploda i teže se od njega odvaja. Od svojih će šljiva bivši ugostitelj uglavnom raditi sok i sušiti ih, a pekmezi i marmelade mu neće biti prvi odabir.

U solarnoj sušari obrada 220 kg šljiva po turnusu

U svojoj solarnoj i pokretnoj sušari može se kaže sušiti oko 220 kilograma šljiva po turnusu što je solidna količina. Nakon branja plodova,slijedi im pranje, strojno vađenje koštica odnosno proces sušenja koji traje 60 sati. Treba ga doznajemo stalno nadgledati, a vlaga se iz ploda isušuje na temperaturi do 55 stupnjeva, uz odgovarajuću ventilaciju i okretanje sušare prema suncu.

Medijska popularizacija šljiva

Kada bi se šljiva i medijski poduprla, kupci bi na svojoj trpezi dobili kvalitetno voće koje se itekako može koristiti i u kulinarstvu ističe naš sugovornik. To više jer se šljiva uvelike sljubljuje uz meso divljači i druga tamna mesa pa bi tako zaživjela i kao dobar prilog. OPG Čižmešija spravlja i prirodni sok od aronije bez konzervansa i šećera, a suši je i u zrnu. Osim te biljke, ustrojio je bivši ugostitelj i 850 četvornih metara plastenika s povrćem gdje uzgaja rajčicu, papriku, zelje, kelj, krastavce, salatu, luk i drugo. Povrće uglavnom plasira po restoranima a nešto sitno i na tržnici.

Nema ljudi za posao

Razmišlja i o proširenju proizvodnje ali nažalost kaže "nema ljudi za posao", a i prevelike su administrativne procedure. Malo je otkriva onih koji bi se prihvatili rada na zemlji, bili prljavi, oznojani, radili na visokim temperaturama. Ako se to može izbjeći kaže svak zaobilazi takav rad. To više jer kad zapošljavate osobu valja joj obaviti liječnički pregled, zaštitu na radu, prvu pomoć, protupožarno i sve to morate platiti, a onda se dogodi da osoba više i ne dođe ili radi nekoliko dana i posao napusti, požalio se gospodin Čižmešija.

Stalno kaže pričamo kako nam ljudi odlaze u inozemstvo, a tamo nemali broj njih radi iste poslove kao i kod nas, uključujući i visokoobrazovane koji nerijetko završavaju i za ugostiteljskim šankom. Kada je o kreditnom opterećenju riječ, njima OPG nije opterećen barem ne za poljoprivredu. Ipak, trebalo bi za gospodarstvo kupiti ponešto strojeva, ali sada tvrdi "nije u fazi bilo kakvih zaduživanja".

Foto: bigstockphoto.com, VBaleha