Certifikat Globalgap bez kojeg voće ne može u zemlje EU, ima tek 10-ak voćara
Stanje u hrvatskom voćarstvu trenutačno je u vrlo nezavidnoj situaciji jer se voćari nisu dobro pripremili za Europsku uniju i nisu konkurentni na tržištu. Zadruge još uvijek nisu profunkcionirale te ne postoji kvalitetan odnos između proizvođača. Proizvođači jabuka u Hrvatskoj nisu se, unatoč naporima struke, pomakli s prosječne proizvodnje od samo 14 t/ha dok je u ostalim zemljama EU prosjek i do 50 t/ha.
Istaknuto je to jučer na tradicionalnom Danu voćarstva koji je organizirao Poljoprivredni institut Osijek, a na kojem se i ove godine okupio veliki broj voćara i znanstvenika, među kojima iz Srbije i Makedonije.
Predstojnik Odjela za voćarstvo Poljoprivrednog instituta Krunoslav Dugalić istaknuo je za Glas Slavonije kako ima dosta problema u voćarskom sektoru, a da su u najvećim problemima proizvođači šljiva jer je dosta niske kvalitete, nemaju je kome prodati, ai neki ju bacaju po poljima.
"U problemima su i proizvođači jabuka. Ove se godine očekuje ukupna proizvodnja od oko 80.000 tona, što je znatno više nego lani kada je bilo 30.000 tona. Za sada nije poznata ni otkupna cijena, kao ni to gdje će se i komu tolike količine prodati. Naime, tek manji dio proizvođača jabuka, u Slavoniji njih samo 10-ak, ima certifikat Globalgap bez kojeg se ne može izvoziti u zemlje EU, ali ni prodati trgovačkim lancima", rekao je Dugalić.
Prof. dr. sc. Zoran Keserović iz Departmana za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu i pejzažnu arhitekturu s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu izjavio je kako Hrvatska u regiji prednjači po proizvodnji kvalitetnog sadnog materijala, a Srbija po proizvodnji i izvozu voća.
"Ova je godina u Srbiji najrodnija u povijesti, očekuje se ukupna proizvodnja voća od oko 1,5 milijuna tona, od toga je 300.000 tona jabuka. Voćari su u Srbiji jako zadovoljni cijenom voća, osim za breskve, a osiguran im je i plasman. Gotovo pola uroda jabuka ide (prvi put) za Dansku i Englesku. Nešto je lošiji plasman i otkupna cijena šljiva kojih će ove godine biti između 650.000 do 800.000 tona", naveo je Keserović za Glas Slavonije te je dodao kako Srbija inače izvozi i ostale vrste voća, i to pretežito na rusko tržište.
Najviše se, istaknuo je, izvoze maline te breskve i trešnje, a u posljednje vrijeme raste izvoz suhih šljiva. U sklopu Institutovog Dana voćarstva predstavljene su nove sorte iz proizvodnog programa Poljoprivrednog instituta Osijek te održano nekoliko tematskih predavanja koja za cilj imaju edukaciju i podizanje konkurentnosti, a za sve je sudionike organiziran i obilazak jednog uzornog baranjskog voćnjaka OPG-a Vrban Elvina smještenog u Švajcarnici.
"Osječko-baranjska županija je u posljednjih 10 godina u razvoj voćarstva, odnosno podizanje novih nasada uložila 6 milijuna kuna i trenutno je pod nasadima 5.000 ha", izjavio je župan Vladimir Šišljagić koji je i ove godine prisustvovao Danu voćarstva. Župan Šišljagić pohvalio je rad Instituta, odnosno suradnju njegovih znanstvenika s poljoprivrednim gospodarstvima.
Odjel za voćarstvo Poljoprivrednog instituta Osijek u posljednjih pet godina značajno je povećao izvoz sadnog materijala, i to u zemlje EU. "S našim sadnicama prisutni smo i u Turskoj gdje smo podigli eksperimentalni voćnjak", rekao je Krunoslav Dugalić te je dodao kako prate sve svjetske trendove pa su tako u skladu s tim uveli nove sorte marelice koja je u EU vrlo tražena i ima dobru cijenu.
No, nije zadovoljavajuća činjenica za Hrvatsku da srpski voćari pola uroda jabuka izvoze Dancima i Englezima, a naši ih ne mogu prodati ni trgovačkim lancima. Dokaz je to nedovoljne spremnosti i neprilagođenosti europskom tržištu.
Tagovi
Autorica
Crna trešnjina uš već napada mlade voćke: Kako je se riješiti?
Alternativnu rodnost jabuke može se vrlo lako spriječiti ili zaustaviti, evo kako
Štetnici padaju na miris i boju: Kako feromoni spašavaju urod?
Crni mraz nanio najveće štete, voćari traže proglašenje elementarne nepogode
pege25
prije 11 godina
Koje su ovo laži ...ja bi baš volio da upoznam te proizvođače u EU koji proizvode pazi ti ni manje ni više negoli prosijek 50 tona ...pa da ih i ima (što mislim da je čista laž) volio bi da se napiše u kojem postotku je ti takvih proizvođača.To je isto tako i kod nas ratara kada vele da je u EU prosjek prinosa pšenice 9000kg/ha znači da rodi nekome i više od tih za nas famoznih 9t/ha ,a kod nas je prosjek 5t/ha.Ne možemo se mi uspoređivati skoro pa ni s jednom kojom zemljom ...naša tla velikom su večinom kao prvo loše kvalitete ,kao drugo klima je u nas unazad cca 10 godina jako nepovoljna po uzgoj bilo koje kulture...nadalje cijene repromaterijala su visoke mislim da smo po tome na prvom mjestu u EU ... (ne bih bilo loše prikupiti cijene mineralnih gnojiva u našem okruženju recimo mađarska ,austrija, njemačka ,srbija i druge zemlje ) pa da vidimo na kojem smo mjestu po cjienama repromaterijala .Tako da ima tu još kojekakvih faktora koju utječu tu samu visinu prosječnog prinosa...i ne možemo se mi znači samo tako uspoređivati s nekim eu zemljama baš zbog tih navedenih uvjeta uzgoja .Evo primjera ja u svom Valpovu nemogu imati isti prinos s istim ulaganje kao omaj iz okolice vukovraa...onaj tamo ima kvalitetniju zemlju od nas barem za 3-4 klase od ove naše ...kod nas je prosijek zemlje 6-7 klasa tako da več tu se ja ne mogu nositi s njim i mati veči prinos od njega da se na glavu postavim.Kad to več spominjem znam da se pričalo ono da bi trebali dobivati poticaje po kili a ne po hektaru ...eto jedan od razloga gdje to ne bih bilo fer prema onima koji imaju lošiju zemlju...onaj primjerice u vukovaru ne smije samo doslovno zaboraviti posijati pšenicu ima 5t/ha a ja moram nabacati more gnojiva da jedva navučem tih 5t/ha ..tako da to nema po meni prođu baš zbog toga što ne bih bili svi ravnopravni ..pa eto vam primjer sa sušom mi smo vamo opet najgore prošli ...kod nas je kukuruz lošiji od onog u međimurju i podravini sigurno za 30- 40 posto a dobit čemo svi istu cijenu za kilu ...što isto nije fer..ali što je u ovoj državi fer.Šta sam htio reći s ovim svime ...da nije uredu uspoređivati nas i druge zemlje jer svaka zemlja ima drugačije uvijete poizvodnje tako da mislim da mi izvlačimo maksimum maksimuma ,a s druge strane ponavljam nas ne treba sekirati što onaj ima 50 tona po ha a mi 14 tona jer za proizvesti 50 tona treba puno više uložiti a čim si puno uložio imaš i velike troškove ...tako da u velikoj većini to veliko ulaganje nosi i veliki rizik (tvornica na otvorenom) ...pa kad na kraju podvučeš crtu što ponavljam stalno po meni bolje je imati manji urod s time veću potražnju veću cijenu i siguran otkup ,manje rada i manja amortizacija stroja negoli imati obrnuto veći urod donosi automatski u većini slučajeva manju potražnju ,manju cijena ,više rada više amortizacije i rizika na kraju opet ista zarada ako ne i manja u prvom slučaju ili griješim?
Opg Goran
prije 11 godina
kak mrzim ove pametnjakovice,,sve znaju,,,a zasto nisu rekli,,kako Eu,dobije 50tona,,a mi 14 tona po hektaru,,kakve oni imaju uvjete i olaksice,,a kakove mi???????objasnite,,da mi proizvodimo i 100 tona po hektaru,,sami rekli da nema plasmana ,ni otkupne cijene,,a to je najvaznije,,kuda cemo sa tim??????stalno se ugledavamo na susjede,,oni izvoze,,vjerojatno imaju ministarstvo iza ledja,,cijelokupnu potporu,,nemozes se sjetit,ja bi izvozio,,za izvoz treba potpora ministarstva,,,nasi samo znaju,,trebalo bi,,,hehe,aj bar susjedima ide,,,hehehe