• Berba jabuka
  • 18.09.2017. 10:30

Gdje je nestalo 155.000 tona jabuka?

U Hrvatskoj je prema Arkodu 52 tisuće hektara pod jabukama. Prema tome trebali bi proizvoditi 200 tisuća tona, a u berbi koja počinje naši voćari će ukupno ubrati od 40 do 45 tisuća tona. Gdje je nestalo 155 tisuća tona jabuka?

Foto: Bigstockphoto/spectator
  • 4.056
  • 207
  • 0

Jabuka razdora je davno podijeljena, a kada će i kako zavšiti ratovi nitko ne zna. Slično, kao u Troji, nakon što je Paris kraljicu voća dodjelio Afroditi, razljutivši tako dvije ostale božice, Heru i Atenu, koje su isto pretendirale za titulu najljepše.

Kod nas, u našem voćarstvu, akteri nisu toliko strvni na ljepotu koliko na koristoljublje da što više novca ušićare po mogućnosti sa što manje rada. Pogotovo otkupljivači. Naši voćari prema službenim podatcima raspolažu sa 52 tisuće hektara trajnih nasada jabuka na kojima bi se brat-bratu trebalo ubrati 200 tisuća tona plodova. Ali, neće ni blizu.

Podbačaj i u EU

Prognoze pred berbu govorile su će urod biti oko 70 tisuća tona, a sami voćari, među kojima i najpoznatiji od njih Frane Ivković da će berba koja je u tijeku vrlo brzo demantirati službene procjene da jabuka neće biti više od 40 do 45 tona. Ajde, da bude i 60 tisuća tona to je još daleko od uroda koje bi trebale dati voćke na spomenutih 52 tisuće hektara. Valja, doduše, podsjetiti i na mraz koji je tijekom proljeća pogodio pojedine dijelove sjeverozapadne i središnje Hrvatska. Utjecao je na pad proizvodnje jabuka, a ništa bolja situacija nije niti u ostatku Europe.

Europska Unija procjenjuje da će ove godine proizvodnja dosegnuti samo 80 posto razine od prije godinu dana. Prema objavljenim podacima proizvodnja će biti 9,34 milijuna tona ili 489 milijuna kartona, što je 21 posto manje od uroda iz 2016. godinu i 23 posto manje od trogodišnjeg prosjeka.

Intenzivan mraz tijekom cvjetanja i suša tijekom proljeća i ranog ljeta utjecale su na proizvodnju u pojedinim europskim regijama.

Tako je Njemačka doživjela najveći pad proizvodnje, gotovo za pola na 555.000 tona (-46%), a veliki pad proizvodnje ima i Poljska, čija će proizvodnja biti oko 2.870.000 tona (-29%), dok je Italija zabilježila smanjenje od 23% s predviđenim urodom od 1.757.000 tona. Pad proizvodnje u Francuskoj je nešto slabiji jer se očekuje 1.396.000 tona ( manje 8%).

Nešto bolju proizvodnju imat će Mađarska, koja će imati urod od 628.000 tona (odnosno rast od 26 posto) i Portugal s povećanjem od 263.000 tona na 314.000 tona.

Najgore su prošli voćari u susjednoj Sloveniji. Jabuka je tamo čak 88 posto manje nego uobičajeno. Ove godine će ubrati samo 6.000 tona, a Slovenija je, inače, proizvodila od 65 do 70 tisuća tona.

Pad proizvodnje u EU, ali i u Hrvatskoj utjecati na rast cijena jabuke, posebice tijekom zimskih mjeseci.

Slovenci plaćaju duplo više

Za sada je već otkupna cijena pojedinih sorti jabuka oko 30 posto viša nego što je bila prošle godine. Prema informacijama s terena po Slavoniji i Baranji već "vršljaju" Slovenci i plaćaju po 3 do 3,5 kune za kilogram jabuka plus pdv i sve to u roku od 15 dana. To što plaćaju, kažu naši voćari, realna je cijena jabuka.

Za sve osim za domaće otkupljivače koji su, primjerice, lani plaćali 1,50 do 1,70 kuna ovisno o sorti. Tako je zadnjih šest, sedam godina, što je pridonijelo katastrofalnoj situaciji u našem voćarstvu. Otkupljivači imaju hladnjače. Voćari ih nemaju pa su bili prisiljeni davati po cijenama koje diktiraju otkupljivači. Zato veći dio voćara napušta proizvodnju. Neki iz konvencionalne proizvodnje prelaze u ekološku što, kojeg li paradoksa, država nagrađuje znatno većim poticajima (7 do 8 tisuća po hektaru) iako tu nerijetko zapravo proizvodnje uopće nema.

No, nisu poticaji jedini pa ni glavni problem u poljodjelstvu pa tako ni u voćarstvu. Oni se mogu rješiti potezom pera. Nema poticaja na hektare nego za proizvode pa da vidiš, brale, kako će brzo izaći na vidjelo tko radi i proizvodi, a tko vara.

Propalo 2.500 voćara

Ključno pitanje je kako dostići proizvodnju jabuka kakva je bila prije Domovinskog rata. Znači 200.000 tona. Teško, ako ne i nemoguće. Pogotovu u kratkom vremenu. Jer, jednostavno nema stabala koliko ih ima na papiru. A nema ih jer je, prema podatcima Hrvatske voćarske zajednice, u posljednjih 20-ak godina čak 2.500 voćara napustilo voćarstvo.

Među njima su i oni koji i dalje vuku poticaje, ali ih je puno više poštenih, nekada uspješnih voćara koji su propali, napustili svoje voćnjake i sa cijelim obiteljima otišli raditi u voćarstvu u Austriji, Njemačkoj ili nekoj drugoj od zemalja članica EU. Rade tamo kao obični šljakeri kod tamošnjih gospodara koji cijene njihov rad i znanje. Poduzetnijima u Njemačkoj, primjerice, daju zemlju, povoljne kredite, olakšice - sve samo da proizvode.

Dogodi se i tamo da koji voćar propadne, ali to su pojedinačni slučajevi. U uređenim državama voćari su udruženi u proizvođačke organizacije, imaju svoje hladnjače i izravno distribuiraju svoje proizvode trgovačkim lancima. Bez posrednika. Nema otkupljivača. Više od 90 posto voća u Italiji proizvode voćari udruženi u velike zadružne asocijacije. A udružili su se prije 50 godina i zato imaju sigurnu proizvodnju.

Hladnjače eliminirale otkupljivače

Još zanimljiviji je primjer Nizozemske. Tamo su prije 70 godina voćari počeli propadati. Ucjenjivali ih otkupljivači kao što sada naši ucjenjuju naše voćare. Ali, što se dogodilo?! Država je voćarima izgradila hladnjače, proizvođači se udružili. Epilog: Propali su otkupljivači!

Dok mi u našem voćarstvu ne počnemo raditi ono što su Nizozemci napravili prije sedam desetljeća, ionako katastrofalno stanje hrvatskog voćarstva bit će sve gore i gore. Sve dok se djelotvornije ne potakne i riješi pitanje udruživanja te, uz pomoć države i lokalne zajednice, sredstvima iz eu-fondova ne izgrade najmanje dvije strateške hladnjače. Za početak jedna u istočnoj Slavoniji i druga u sjeverozapadnjoj Hrvatskoj. Tamo gdje je najviše voćnjaka i eto kod nas kao u Nizozemskoj prije 70 godina. Propadat će otkupljivači, a ne voćari.

Umjesto 170 milijuna eura koliko plaćamo za uvoz voća i voćnih proizvoda, uz pametnu poljoprivrednu politiku s novcem EU za ruralni razvoj, Hrvatska s vremenom može postati izvoznica ne samo jabuka nego i višnje maraške, šljive bistrice, maslinova ulja, limuna, krušaka te jagodičastog voća i to u iznosu od 350 milijuna dolara.

Tako bi se, smatra i Frane Ivković, umjesto napuštanja voćarstva u tom sektoru moglo zaposliti najmanje 20.000 obiteljskih gospodarstva.

A glede ovogodišnje berbe i otkupa s velikom vjerojatnošću se može predpostaviti da bi i Paris s početka ove priče, u skladu s vremenom u kojemu živimo, danas jabuku dao onoj ili onome tko - više plati!

Foto: Bigstockphoto/spectator


Tagovi

Jabuke Berba Slavonija Baranja Podbačaj EU Slovenci Otkupljivači Hladnjače


Autor

Nedjeljko Jusup

Nedjeljko je dugogodišnji novinar i urednik. Osnivač i prvi glavni urednik tjednika i dnevnika Zadarski list. Moto: Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi