• Ekološka poljoprivreda
  • 11.03.2013.

Eko-voćnjak Terra marascae u Šestanovcu

Povratnik iz inozemstva Denis Rubić iz katuna - koji se rodio, odrastao i školovao u Njemačkoj - odlučio se za proizvodnju ekološkog voća višnje-maraske u dalmatinskom kršu. Svojim mladim voćnjakom Terra Marascae na Prpuši-Katini ujedno je pokazao kako se i na kamenjaru može uspjeti i sigurno dobro živjeti dakako uz rad, upornost, ulagamje i strpljenje. Njegov je prijekt iznimno značajan i za dopunu seoskog turizma i poprvak demografske slike u omiškom zaleđu, a cilj mu je očuvanje kulturnog na

  • 5.150
  • 421
  • 0

Ekološki voćnjak Terra Marascae koji, unatoč teškoćama uslijed dugotrajne gospodarske krize i nepredviđenih ekstremnih ljetnih suša poput one 2012. godine, niče na uređenom zagorskom kršu u Katunima (Prpuša) na području Općine Šestanovac i bit će najveći i najizdašniji ne samo u Dalmaciji dakako kad mu sve sadnice dođu na rod. Vlasnik mu je povratnik iz inozemstva Denis Rubić, dipl. oec., koji je od Hrvatskih šuma u zakup na 50 godina dobio doslovce zapušteno područje površine veće od milijun metara četvornih, u ljutom kršu u zaleđu Grada Omiša. Riječ je o zahtjevnu, ali ujedno izazovnu te hvale vrijednu projektu koji zacijelo nudi budućnost. Rubić ga je pokrenuo sa skupinom poduzetnika iz Hrvatske i inozemstva, a u voćnjaku će uglavnom biti zastupljena autohtona višnja maraska.

Na površini od milijunu metara četvornih u Zagori niče eko-voćnjak Terra Marascae

Naime, podizanje voćnih nasada na površini od 40 hektara odrađeno je još prije tri godine kad je na tom prostoru zasađeno 17.000 sadnica višnje maraske, a pri kraju je i sadnja novih 9,5 hektara. Tijekom ove godine itekako su se zahuktali radovi i na obradi terena kako bi sve bilo spremno za skorašnju sveobuhvatnu sadnju voćaka. Zanimljivo je kako se ta druga faza projekta financira iz IPARD-programa iz Europske unije, a sve se odrađuje u predviđenom roku. Denis Rubić, mladi povratnik iz Njemačke, ističe kako želi i primjerom pokazati kako se uz volju, rad, ustrajnost, dakako i znanje te uz potporu stručnjaka i primjenu odgovarajuće tehnologije, može uspjeti i dobro živjeti i u kršu dalmatinskog zaleđa, odnosno u Zagori.

«Na 40 hektara kultiviranog dalmatinsko-zagorskog krša na predjelu Katuna u omiškom zaleđu već smo posadili 17.000 stabala autohtone dalmatinske višnje maraske i 3000 sadnica trešanja, ukupno dvadeset tisuća voćaka. Minulog ljeta smo imali drugu simboličnu berbu voća u smislu količine, ali su pokazatelji iznimno kvalitetni. Plod smo slali nadležnim institucijama i stručnjacima koji su ga analizirali potvrdivši kako je primjerice plod naše višnje maraske izvanredne kvalitete. Prema našim saznanjima jedini smo ne samo u Dalmaciji koji ćemo imati eko-voćnjak autohtone dalmatinske višnje maraske, odnosno to je jedini takav eko-voćnjak u svijetu, ujedno i najveći. Nije lako kultivirati toliku površinu terena u ljutom dalmatinsko-zagorskom kršu niti je imalo jednostavno doći do sredstava preko IPARD-programa. Osim znanja, sposobnosti, vještine, potrebno je i strpljenje kako bi se prikupila gotovo hrpa papira. Naposljetku amo u tome i uspjeli, no u cijelom procesu i projektu imali smo i stručnu potporu», ističe Denis Rubić dodajući:

Voćnjak višnje maraske podiže mladi povratnik iz Njemačke dipl. oec Denis Rubić

«Lakše je kad su svi papiri čisti, kako je to bilo kod našeg projekta, jer smo složili konstrukciju onako kako je to zahtijevano. Primjerice, od raspisivanja natječaja i potpisivanja ugovora s IPARD-om proteklo je šest mjeseci te je sve bilo u redu. I to je pristojan rok koji smo strpljivo čekali. Čekali smo do završetka natječaja, zatim se išlo u kontrolu svega je li dokumentacija kompletna, vjerodostojna, u redu. Također se išlo i u kontrolu terena, parcele, te se provjeravalo je li sve počelo s radnjama. Za sve je trebalo vremena, puno posla, a ujedno je valjalo kontaktirati i odgovarajuće institucije. U nas se sve poklopilo kako treba od samog početka do kraja; da sve nije bilo sukladno propisima - izgubili bismo natječaj i morali bismo krenuti ispočetka, tek iduće godine. Imali smo dobrog konzultanta koji je, prije nego što je bio raspisan natječaj za sredstva iz IPARD-program EU-a, provjerio imamo li sve papire te ima li smisla za prijavu. Kako je u nas bilo sve u redu, savjetovao nam je da prijavimo projekt na natječaj te je prošao, na našu sreću. U sadašnjoj, drugoj fazi, planirali smo na površini od 9,5 hektara pripremljenog zemljišta zasaditi 5000 sadnica autohtone dalmatinske višnje maraske, a vrijednost je toga projekta oko milijun i 100 tisuća kuna. Povrat sredstava u našem slučaju iznosi 60 posto, znači na 50 posto standardnog još treba dodati 10 posto novca prema statusu Općine Šestanovac. Dakle, na standardna sredstva od 50 posto dodajemo još 10 posto sredstava Općine Šestanovac; ukupno 60 posto novca.»

Podsjetimo kako je Rubić podrijetlom iz Katuna, ali je rođen, odrastao i školovao se u Njemačkoj gdje je i radio. Prije osom godina vratio se na djedovinu. Na istoj lokaciji ima prethodni nasad višnje maraske i trešanja. Kaže kako je, prije no što je krenuo u projekt, imao nešto vlastitih sredstava, ušteđevine, dok je dio sredstava koristio preko banke. Treći način financiranja u svrhu realizacije toga projekta bio je 'Projekt kumova', odnosno njegovih prijatelja i poslovnih partnera koje godinama poznaje. Kaže kako su bili spremni uložiti sredstva u taj projekt. Tako je mladi poduzetnik iz Katuna dobio nešto sredstava koja je uložio u postojeći nasad, budućnost predaka. No, što Denis Rubić može reći o 'Projektu kumova' u praksi, koji je na svoj način isto tako zanimljiv, posebice za one koji prvi put čuju o njemu?

Projekt se financira iz IPARD-programa, putem 'Projekta kumova'...

«Taj projekt u praksi znači kako je riječ o ljudima koji podupiru moj projekt - moralno, financijski i marketinški, dakako i na ini način. Ali je u njemu iznimno bitan marketinški segment. Do sada imamo oko 70 projekt-kumova iz Hrvatske te iz zemalja Europske unije, ali i iz Amerike. To su većinom ljudi koje poznajem još od ranije, s kojima sam odrastao i radio, dakako i ljudi koji su za mene i moj projekt čuli preko preporuka. Ta im se ideja svidjela što je meni dalo ne samo financijsku nego i moralnu potporu pa je i to dokaz kako sam, očito, na dobrom putu. Članova u 'Projekt-kumovima' najviše imam iz zemalja Europske unije. Zanimljivo je kako su to uglavnom stranci koji su prepoznali ovu investiciju i gotovo djevičansku ljepotu krajolika gdje je eko-voćnjak, za razliku od domaćih ljudi koji nas pomalo gledaju u čudu», prisjeća se Rubić prvih dana kad najavio sadnju eko-voćnjaka, ističući tek neke učinke svoga projekta:

«Iskreno govoreći, ja sam u prvom redu ciljao na ljude s kojima sam odrastao i koje poznajem tijekom više godina odnosno više desetljeća, odnosno koje dobro poznam. Govoreći slikovito, ja im nudim dio Dalmacije odnosno Zagore, dio sunca, mora, čiste prirode, ljekovita bilja, dakle, ono što oni nemaju u svojim zemljama razvijene zapadne Europe i Amerike. Inače, svi ljudi u ovom kraju su pozdravili moj projekt nadajući se, baš kao i ja, kako ćemo jednog dana ovdje imati i puno radnih mjesta, najmanje oko 100, te što će ovaj program itekako oživjeti dio Dalmatinske zagore, gospodarski najnerazvijenije predjele Lijepe naše»

Osim što je zaposliti najmanje 100 ljudi, voćnjak će preporoditi te predjele Hrvatske

Tako se može zaključiti kako će Rubićev projekt, dakako kad se u cijelosti realizira i voćnjak bude u punoj snazi roda, i bude imao odgovarajuće popratne sadržaje, preporoditi taj kameniti krajobraz omiškog zaleđa u lijevom zaobalju rijeke Cetine nadomak autoceste u Šestanovca, te uz prometnicu Kamensko-Aržano-Šestanova-Zadvarje-Vrulje na Jadranskoj magistrali i zapadnoj strani Makarske rivijere; na udaljenosti tek nekoliko kilometara od tunela sv. Ilije kroz Biokovo koji bi se, prema najavama, trebao pustiti u promet tijekom turističke sezone ove godine. Sve govori kako će se do tada realizirati taj zacijelo zahtjevan projekt sadnje eko-voćnjaka, prvog takvog ne samo u Dalmaciji, na uređenih 106 hektara u krajoliku Katuni-Prpuša, čija je investicija 'teška' oko 25 milijuna kuna. Tako će se ujedno većim dijelom ostvariti i plemenita ideja Denisa Rubića protkana iskrenom ljubavlju prema rodnom kraju njegovih predaka.

Opetujmo kako su ciljevi projekta očuvanje kulturnog naslijeđa posebice autohtone dalmatinske višnje marske kao brenda, a voćnjak i pogon za preradu voća odigrat će značajnu ulogu u zaposlenosti tvrtki, ljudi i brojnih kooperanata na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Uz to i poboljšanje demografske slike na području Općine Šestanovac kojoj će ostajati porezi i prirezi. Razvojni projekt voćarstva će uključiti i lokalne pčelare, stočare, ugostiteljsko-turističke obitelji, stručne vodiče, što je sve itekako značajno za dopunu seoskog turizma u zaleđu Makarske rivijere i Omiša, grada na ušću Cetine. Rubić ističe kako je riječ o dijelu najvrjednijeg ruralnog prostora koji u sebi čuva hrvatsku povijest, tradiciju identitet. Naglašava kako baš zato treba izgraditi neophodnu infrastrukturu potrebitu poljodjelstvu, kao iznimno značajnoj gospodarskoj djelatnosti, kako bi se život i u tom ruralnom prostoru obogatio te učinio kvalitetnijim i lakšim za ljude. U svakom slučaju, njegov eko-voćnjak je već prepoznatljiv poput oaze ugodne za oko i dušu prolaznika i namjernika, inače u kamenjaru dalmatinskog zaleđa.

Projekt je iznimno značajan za dopunu seoskog turizma i popravak demografske slike

No, vjerojatno je zanimljiv i upit kako je osmišljeno i osigurano tržište za plasiranje i prodaju proizvoda iz eko-voćnjaka Denisa Rubića na Prpuši u Katunima, odnosno gdje i na koji način će ih približiti do kupaca na domaćem i inozemnom tržištu.

«Prošle godine sam bio na nekoliko sajmova Europe gdje mi je potvrđeno kako na tržištu u dovoljnim količinama nema ekološko-uzgojenih višanja-maraski. Zapravo, evidentan je nedostatak plodova te biljke, a ja bih bio najsretniji poduzetnik kad bi se našlo još 10 ljudi poput mene, koji bi ušli u slične projekte. Shvatio sam kako plasman nije nikakav problem, pogotovo za plasman sirovine višnje maraske. Međutim, mi nismo samo zbog toga pokrenuli projekt, nego u prvom redu kako bismo od darova prirode, koje će jednog dana dati proizvode, dodatne vrijednosti. Tako će se omogućiti izdašnija proizvodnja različitih likera, rakije, džemova, mermelade, suhog voća odnosno sušnog voćnog programa. Riječju, na taj način i brendiramo ovaj dio Dalmacije i Hrvatske, kao i tradiciju uzgoja višnje maraske koja je ovdje duga više od 500 godina. Voćnjak ćemo prehranjivati ekološkim gnojem koji su naručili u Italiji, dok je sve drugo iz Hrvatske», najavljuje Denis Rubić, zaključujući:

«Dakle, imamo dvije stvari: jedna je kako na ovoj lokaciji ostvariti dio voćnjaka koji će biti isključivo namijenjen za ručnu berbu - domaćim ljudima i gostima-inozemnim turistima kako bi se malo organizirali i rekreirali u prirodi sa svrhom da im pokažemo kako se to prije radilo na ovim prostorima. Na taj način namjeravamo organizirati i školu u prirodi, na terenu, kako bismo im na neki način prikazali prošlost, ali i budućnost ovoga kraja kojemu će naš voćnjak pokušati dati i dodatni zamah u ruralnom razvoju dakako i u seoskom turizmu. Drugi dio projekta, eko-voćnjaka ima velik broj stabala koji se fizički neće moći (o)brati u predviđenom roku pa će se tu, najvjerojatnije, primijeniti strojna berba.»

Osnivanje i škole u prirodi u voćnjaku kako bi se prikazala povijest toga kraja

Priznaje kako o poljoprivredi odnosno voćarstvu nije znao gotovo ništa prije no što se odlučio za svoj spomenuti projekt osim što je, još kao student ekonomije, tek ponegdje u literaturi čitao o toj iznimno značajnoj gospodarski-zanimljivoj i korisnoj djelatnosti. Kaže kako je ušao u posve drugi segment rada i življenja, te da mu taj projekt pruža i neko životno zadovoljstvo. Očito mu je drago vidjeti što je svojim angažmanom u pozitivnom smislu 'zarazio' i neke druge ljude odnosno kućanstva u blizini eko-voćnjaka, i šire, pa i na taj način pridonosi razvoju kraja iz kojega potječe. Poručuje kako će biti dodatno zadovoljan i sretan ako uspije u svom projektu, posebice ako njime nešto učini za rodni kraj svojih korijena što mu je bio i temeljni motiv, znajući kako je poljodjelstvo i turizam budućnost Hrvatske.

Autor: Nedjeljko Musulin


Povezana biljna vrsta

Višnja

Višnja

Sinonim: - | Engleski naziv: Sour cherry | Latinski naziv: Prunus cerasus L.

Višnja ima manju krošnju od trešnje te većinom rastu kao grmolika stabla, pa ih je lakše »ukomponirati« u vrt. U RH se višnja uzgaja u dva proizvodna područja: u sjever­nom... Pročitaj više »

Tagovi

Rubić Višnja Razvoj Turizam Ekološka poljoprivreda IPARD Ekološki voćnjak

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Kad nema snijega, veselim se inju :)