Dunja zaboravljena voćna vrsta

Dunja (Cydonia oblonga) se odavnina smatra ljekovitom voćnom vrstom koja ima svestranu upotrebu, a na samo kao dekoracija na ormaru. Ona se najviše koristi u vidu raznih voćnih prerađevina, od pekmeza i kompota do sira odnosno „cotogna“ od dunje. Prehrambena industrija dunju koristi i kao podlogu za pekmeze jer sadrži mnogo pektina. Dunja se koristi i za pravljenje sokova, koji u kombinaciji sa jabukom ili čistom dunjom daju odlične rezultate.

Dunja kao voćna vrsta u strukturi proizvodnje zauzima možda i posljednje mjesto, jer u Hrvatskoj gotovo da i nema proizvodnih nasada. Ona se prije svega nije širila u proizvodnji radi osjetljivosti na bakteriozno oboljenje koje se zove Erwinia amylovora ili bakterijska palež, koja je jedna od najopasnijih bolesti jezgričavih voćnih vrsta kao što su jabuka, kruška i mušmula. Dunju uz to napadaju i druge bakterioze koje se javljaju tijekom čitavog vegetacijskog ciklusa, te ju je iz toga razloga vrlo rizično uzgajati plantažno. Na ostale bolesti i štetnike je vrlo otporana, te radi toga ne traži posebnu njegu oko kemijskih tretiranja. Dunja se može uzgajati u obliku vitkog vretena kada se upotrebljavaju gušći sklopovi sadnje ili u obliku piramidalne krošnje koja je primjerenija za ekstenzivne nasade. Dunja rađa na jednogodišnjim izbojima koji se formiraju u toku rane vegetacije što znači da prvo prolista i formira rodne grančice, a tek onda započinje sa cvatnjom, što je svrstava u voćne vrste koje izbjegavaju kasne proljetne mrazeve. Cvatnja obično započinje u prvoj dekadi svibnja i traje prilično dugo, te ju često prati i naknadna cvatnja, tako da razdoblje cvatnje traje oko 3-4 tjedna. Ovo je i najosjetljivije razdoblje za inficiranje bakterijskom paleži koja u biljku može ući kroz tučak ili otvore od rana nastale od rezidbe, tuče ili mehaničkog oštećenja od vjetra.

Od zahtjeva prema tlu dunja ne podnosi visoke razine vapna u tlu (preko 3%) jer je na takvim tlima osjetljiva prema feroklorozi. S obzirom na analizu tla odabire se podloga na koju će se cijepiti dunja, a to su najčešće dunje MA i BA29. Sortiment dunje je vrlo uzak, te su najpoznatije sorte Leskovačka, Vranjska i Champion. Dunja je vrlo toleranta prema suši, iako ima visok transpiracijski koeficijent, tako da u sušnim godinama plodovi budu sitniji. Prosječna masa ploda se kreće oko 300-350 grama, ali ima i primjeraka preko 800 grama, ovisno o opterećenosti stabla sa plodovima. Dunja se bere kada plodovi dobiju karakterističnu žutu boju i kada se lako odvajaju od grančice. Prerano ubrani zeleni plodovi ne mogu razviti potpunu aromu i karakterističan miris dunje. Trenutno se rade istraživanja na sortama koje su tolerantne na bakterijska oboljenja i koje bi mogle proširiti dunju u plantažnom uzgoju.

Autor: Dominik Vuković