Divlja kruška je ljubiteljica svjetla, a i štiti krvožilni sustav

Divlja kruška, (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.) iz porodice ružovki (Rosaceae) je kao korisna namirnica prepoznata još u brončano doba. Stari Grci su ih uzgajali već u drugom stoljeću prije nove ere. Bile su dio bogate kulinarske ponude staroga Rima gdje su divlje kruške konzervirali, spravljali od njih žele, marmeladu, sokove ili prepuštali procesu fermentacije kako bi kasnije uživali u vinu. Srednjevjekovni Europljani za liječenje su koristili zrele plodove i mlado lišće. Umjeli su  spravljati rakiju i ocat od plodova. 

Latinski naziv roda jednostavno znači kruška, a sufiks imena vrste aster znači nalik na. Smatra se da je divlja kruška zajedno s vrstom Pyrus caucasica (syn. P. communis subsp. caucasica) predak svih uzgojenih kultivara s kojima se lako križa. Ubraja se u spororastuće vrste. Živi između šezdeset i devedeset godina, a neki su primjerci doživjeli i tristo. Medonosna je, a osim pčela, privlači i ptice i sisavce.

Grane nose trnove

Javlja se kao manje stablo koje može doseći 20 m ili grm visine 3 ili 4 m. Krošnja je gusta i razgranata. Grane nose trnove i po tome se divlja kruška razlikuje od kultivara. Kora debla je vidljivo uzdužno ispucala i s poprečnim usjeklinama koje su izraženije kod starijih stabala pa tada podsjećaju na ljuske, najčešće smeđe, ponekad sive boje katkada s plavičastim odsjajem. Lišće je na dugim peteljkama, jajoliko okruglo, dužine od 2 do 7 cm i širine od 1,5 do 2 cm, s gornje strane glatko i zeleno, s donje bjeličasto. Razvija se u vrijeme cvjetanja. Kruške spadaju u jednodomne vrste, cvatovi divlje kruške su malocvjetne gronje s po šest do dvanaest cvjetova, promjera do 3 cm, uglavnom bijele, ponekad ružičaste boje. Plodovi su na peteljkama, mogu biti okrugli ili kruškoliki, promjera oko 4 cm, žutozelene boje. Imaju slatko kiseli okus. Divlja kruška počinje plodonositi između sedme i desete godine starosti, a produktivnost jednoga grma ili stabla iznosi od 10 do 50 kg. 

Rasprostranjenost i stanište

Od Zapadne Europe do Kavkaza, dok u Sjevernoj Europi nije rasprostranjena. Raste u šumama listača na nadmorskim visinama od 150 do 1.500 m. Dolazi kao pojedinačna vrsta, na rubovima šuma. Razlog tome je njezin veliki zahtjev za svjetlom, a zbog čega se teško se nosi s drugim konkurentskim vrstama. Uspijeva na gotovo svim tipovima tala te dobro podnosi pjeskovita i teška glinasta tla, osim kiselih. Preferira neutralna i plodnija tla, umjerene vlažnosti. Dobro podnosi sušu i atmosfersko zagađenje. 

Kemijski sastav divlje kruške

Plodovi sadrže šećere, jabučnu, limunsku i askorbinsku kiselinu (vitamin C), tiamin (vitamin B1), pektine i karoten. Sadrže i škrob, pektinske tvari, organske kiseline, hranjiva vlakna, flavonoide, fitoncide, vitamine, minerale i dušične tvari. Osim toga, sadrže oko 6,8% šećera, 3,7% bjelančevina i 1% pepela. U zrelim plodovima pronađene su i mliječna i octena kiselina. Pronađena je i mala količina karotena. U sjemenkama su pronađena masna ulja koja mogu biti zastupljena s 12 do 21%. Od minerala javljaju se kalij, kobalt, mjed, željezo, molibden, mangan, flour, nikal, cink, vanadij i drugi. U lišću je pronađen arbutin. 

Široko je primjenjiva u liječenju

U narodnoj medicini koriste se svježi ili sušeni plodovi, lišće i mlade grančice. Zahvaljujući bogatom kemijskom sastavu, divlja kruška široko je primjenjiva u liječenju. U narodnoj medicini koristi se u slučaju upale prostate, dijareje, cistitisa, prehlade, kašlja, bolesti bubrega i mokraćnog sustava, arteroskleroze, pretilosti. Preparati od grančica i lišća kao i plodova imaju protuupalna i diuretična svojstva, pomažu kod skleroze, okrepljuju krvne žile, djeluju protubakterijski i općenito čiste organizam. Blagotvorno djeluju na stvaranje krvi dovodeći do blagog alkaliziranja. Glikozid arbutin pokazuje protubakterijsko djelovanje na crijevnu mikrofloru, smanjuje upalu bubrega i mokraćnog mjehura i rastvara kamence u tim organima. Zahvaljujući dostupnosti flavonoida plodovi imaju antioksidativna svojstva i smanjuju upale izazvane djelovanjem slobodnih radikala. Karotenoidi pomažu jačanje krvnih žila. Svježi listovi i sirovi plodovi primjenjuju se na koži kod upala za zaustavljanje krvarenja i u slučaju herpes zostera. Grančice sadrže tvari koje čiste koštani sustav od radijacije. 

Autorica: Marija Glavaš