Dinko Romić: Tradicionalno pečenje rakije traži više ljudskog rada, ali konačni proizvod je bolji

Vrijeme je pečenja rakije u slavonskim dvorištima. Mnogi su voćari sada uz svoje kotlove. Neki ju peku za vlastite potrebe, ali sve je više onih koji su sa svojim vrhunskim proizvodima izašli na tržište koje je pokazalo da postoji potražnja za voćnim rakijama.

Dinko Romić, vlasnik destilerije u kojoj nastaje šampionska rakija pod imenom "Jedna", kaže kako više nisu mala destilerija jer su potrebe tržišta narasle i prešli su u kategoriju većih. "Počeli smo s radom 2014. godine. Cilj je bio više iz hobija preraditi ostatke voća s naših desetak hektara voćnjaka. Kada smo izašli na prvo natjecanje 2019. i dobili prve nagrade shvatili smo da mi to znamo raditi. Tako smo prošle godine bili proglašeni najboljom destilerijom i imali najbolju rakiju travaricu i šljivu", opisuje početke.

Ove godine će preraditi oko 80 tona voća. Postupak je, navodi, takav da prvo izdvajanjem koštica i nečistoća dobiju pekmez. Upotrebom kvasaca, enzima i destilacijom, i to dva puta destilacijom, dobivaju vrhunske rakije. "Kada kom bude gotov krećemo”, kaže Romić koji je u suradnji s puncem Dragom Šurinom sve uporniji u ovoj proizvodnji koju obavljaju na tradicionalan način.

Tržište je veliko 

Prilikom našeg posjeta u Nemetinu su radili upravo drugu destilaciju viljamovke. Trenutno imaju 15 etiketa odnosno proizvode devet rakija, pet likera i jedan džin. "Pozivam i druge koji imaju takvu proizvodnju da se uključe u spravljanje rakija jer je tržište veliko i nas još uvijek na njemu nema dovoljno", napominje.

Kaže i da su na tržište prvo izašli na lokalni teren, u Osijeku. Njihovi se proizvodi danas mgu naći u svim restoranima u okolici u velikom broju caffe barova. Nalaze se i u velikom broju specijaliziranih trgovina diljem Hrvatske i u Zagrebu. Uvrstili su ih i u premium Konzum što znači u nekoliko njihovih prodajnih mjesta specijaliziranih za takva pića.

"Ne idemo u velike trgovačke centre jer se bojimo da količinski ne bi mogli ispuniti zahtjeve", dodaje Dinko čija je prvotna ideja bila da proizvodi sokove i cider - vino od jabuka.

"Onda se uključio u priču moj punac Drago i zaključili smo da tržište za cidere u Hrvatskoj ne postoji i odlučili pokušati rakijama. Do sada smo bili registrirani kao mala destilerija i proizvodili godišnje do tisuću litara čistog alkohola. To je oko tri do 3.200 litara rakije godišnje. Sada kad smo velika destilerija to bi trebala biti dva do tri puta veća količina", priča ističući vlastite nasade i prvoklasno voće koje prerađuju u rakiju.

Na lokaciji gdje im je mali pogon s pet kotlova je nasad kruške viljamovke, a imaju i četiri hektara višnje i tri hektara jabuka. Marelice i dunje kupuju od lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Na naše pitanje o suši ističe da nisu imali problema jer se svi njihovi nasadi navodnjavaju.

"Viljamovka je rodila ekstra dok je jabuka malo stradala od mraza. Bilo je problema i sa šljivom, ali zato što joj je narasla cijena. Ove godine ćemo preraditi oko 80 tona voća ili da tako kažemo provući tu količinu kroz ove kazane", priča naš domaćin koji kaže da još nisu koristili nikakva europska sredstva već je sve uloženo iz vlastitih sredstava. Razmišljaju, doduše, i planiraju i u tom pravcu gdje bi izgradili čak i neke male smještajne kapacitete ili skladište.

"Nismo željeli ići u moderne destilerije jer želimo tradicionalno rakiju proizvoditi. Malo je više tu ljudskog rada, ali u konačnosti proizvod je i bolji", naglašava otkrivajući da imaju pet kazana kapaciteta 350 litara koji se pokreću na drva.

Stara sorta šljive Valpovka 

Nekada koriste kaloričnija, nekada manje kalorična ovisno o tehnologiji. Jedna destilacija iz voćnog koma traje tri do pet sati, a tijekom našeg posjeta radili su prepek kruške viljamovke i to od šest sati ujutro do devet navečer. "Na dvije destilacije idemo prvenstveno iz zdravstvenih razloga i dobijemo bolje odvajanje alkohola ali i čišći proizvod. Imamo devet rakija, pet likera i džin", priča Dinko pokazujući nam kotlove na kojima im u radu i pomaže jedan radnik.

"Tu su četiri šljive. Igramo se, kupažiramo. Pokušavamo nabaviti što je moguće više staru sortu šljive Valpovke. Radi se o tradicionalnoj bijeloj šljivi s ovog područja", otkriva dodajući da u susjednoj Srbiji koju smatramo rakijskom zemljom, tamošnji veliki proizvođači za takvo što ne znaju i čude se koliko je kvalitetna upravo za rakiju.

Dinko Romić: Brendirat ćemo šljivu Valpovku i prodavati rakiju online

Kaže nam i da ju je problem nabaviti jer su manji nasadi i većinom su stari ljudi vlasnici kojima je problem sakupljati ih. Najčešće su na području Valpovštine i Đakova. "Svaku vrstu šljive komiram zasebno, a i pečemo zasebno i barikiramo odvojeno. I onda nakon dvije godine u nekim omjerima nudimo kupcima", opisuje. Imaju jednog zaposlenika, a imaju potrebu za još radnika, no kaže, mnogi se uplaše jer misle da je to bauk jer treba ložiti peć kotlova.

"Cilj mi je uvijek bio da rakiju stavim u neku lijepu bocu koja će stajati na polici i privući pažnju i da mi damo sve od sebe da sadržaj u njoj bude jako dobar. Da kupac ponovo dođe po nju", kaže Dinko Romić navodeći da ih se dosta kupuje za poklanjanje. Imali su, dodaje, prvo tri kazana, a onda uzeli još dva. Inače kupuje kazane proizvedene u Subotici, a jedan stoji oko 50.000 kuna.