Did Mirko, sin Branimir i unuk Vid oživjeli didovinu u Rodaljicama

Tri generacije rade na obiteljskom imanju. Ma gdje toga ima, osjećam nevjericu čitatelja. A, ima u Rodaljicama, selu u dalmatinskoj kršnoj Bukovici, 15 kilometara sjeveroistočno od Benkovca i 45 kilometara u zaleđu Zadra.

Tamo u jednom od obiteljskih maslinika zatekli smo dida Mirka (77), sina Branimira (45) i unuka Vida Šunića (13).

Hladni val odgađa rezidbu

"Evo započinjemo rezidbu“, kažu Branimir i Vid, naoružani akumulatorskim škarama i teleskopskim pilama. Spremni su, ali s rezidbom, vele, neće žuriti jer meteorolozi najavljuju hladnu frontu, a ovo je ionako sjeverno rubno područje za uzgoj maslina. Na 350 metara nadmorske visine, zime znaju biti oštre. U rano proljeće nisu rijetki mrazevi.

"Rezidba pokreće vegetaciju, a kad krene kolanje sokova niske temperature mogu biti kobne“, kaže Branimir.

Prisjeća se kako su 2012. godine, hladni val i temperature od - 10 do -13 Celzija trajale 48 sati. Epilog: trogodišnje mlade masline u Rodaljicama stradale od leda.

"Morali smo ih posjeći do zemlje i obnavljati iz korijena“, kaže. Pet godina poslije opet udar zime. Doduše malo lakši nego prije spomenuti, ali bilo je oštećenja od leda po granama maslina. Pod težinom snijega 2018. došlo je također do puknuća grana na maslinama…

Eto, i zato, uspješni informatičar i maslinar voli reći da njegove masline u Rodaljicama najviše oblikuju bura i zima.

Motika mora pjevati

Ali, i motika, kramp i lopata u rukama njegovog vitalnog oca Mirka. "Motika u rukama mora pjevati. To je onda pravo“, kaže. Nakon što je pokupio orezane grane, zajedno s Branimirom i Vidom, demonstrirao je sadnju maslina na starinski način. Kombinirajući kramp i motiku iskopao je rupu, odvojio kamen i čistu zemlju crvenicu lopatom nagrtao oko sadnice koju je Vid držao i nogama oko nje zbijao zemlju da bi Branimir potom uz sadnicu zabio kolac uz kojega je povezana da ne strada od bure ili juga.

Tako su prije 17 godina Šunići među prvima počeli uzgajati masline. Danas ih na više lokacija u Rodaljicama, Buliću i Lišanima imaju 930, a najesen planiraju posaditi još 200 i tako dalje iz godine u godinu.

Sinovima podijelio didovinu

Njihova obiteljska priča je zanimljiva i poticajna. Djed Mirko je još kao 12- godišnji dječak otišao u svijet. U Rijeci završio srednju ugostiteljsku školu, četiri godine plovio na Jadroliniji, paralelno studirao, završio ekonomski fakultet i vratio se u Zadar. "Želio sam biti što bliže zavičaju“, kaže i prisjeća se kako je kao financijski stručnjak 26 godina radio u Hotelskom poduzeću Borik i Tvornici Maraska. Potom, nakon Domovinskog rata bio direktor u benkovačkom Vodovodu i odvodnji, odakle odlazi u mirovinu.

E, ali prije nego što se zajedno sa suprugom Marijom vratio u Rodaljice, sinovima je podijelio imovinu. Mlađem Trpimiru ostavio stan u Zadru, a Branimiru svoj dio djedovine u Rodaljicama. Zajedno su vlastitim novcem izgradili novu kuću. Obnovu obiteljske kuće nastradale u ratu nisu dočekali. Zašto, to je tema za neku drugu priču. A kako su se Branimir, a poslije i Vid zaljubili u Rodaljice i masline?

Obnovio masline zapuštane 60 godina

"Kad sam prije 23 godine naslijedio didovinu pronašao sam sedam starih maslina Krvavica i Oblica zaraslih u šmriku. Bile su zapuštane više od 60 godina. I, ljubav se rodila na prvi pogled“, kaže Branimir.

Obnavljajući stare, uz pomoć oca i brata kreće u čišćenje ograda (njive ograđene suhozidima op.a.) i sadnju mladih maslina. Za početak 250 komada raspoređenih u 9 ograda didovine. Uz Oblicu i Krvavicu prvi na ovom području sadi i Istarsku bjelicu te introducirane Leccino, Drobnicu i Ascolanu kao oprašivače. "Odabrane sorte su se pokazale kao pun pogodak“, kaže ne krijući zadovoljstvo.

U međuvremenu supruga Ivana od svoje majke donosi "u dotu“ 12 starih maslina Krvavica na lokaciji Lišane Ostrovičke. Sve stare masline naslijeđene u Buliću i Lišanima iz ljubavi obnavlja i održava, kako reče, kao spomenik svojim predcima koji su ih posadili i obrađivali.

Rad u selu kao antistres mehanizam

Branimir Šunić, privatni je poduzetnik već 21 godinu. Vlasnik uspješne tvrtke informatičkih tehnologija Sistem Servis u Zadru koja zapošljava šest informatičkih stručnjaka. Svi oni, a Branimir kao IT manager pogotovo, rade jako stresan posao. "Održavamo uređaje i sustave većeg broja poslovnih subjekata među kojima je i Tankerska plovidba. Posao je stresan jer u slučaju kvara u svako doba dana valja promptno reagirati“, opisuje.

Kao najbolji antistres mehanizam upravo se pokazalo fizički rad u maslinama na selu i planinarenje po Velebitu. "Najbolji osjećaj je kad se izmorim fizičkim radom u maslinama, a psihički toliko odmorim da u ponedjeljak dođem pun volje za posao u IT-u. i taj recept traje godinama. Zahvaljujući njemu imam uspjeha u poslovanju privatnog poduzetnika“, pojašnjava.

Očevu ljubav prema selu prenosi na sina Vida

Ljubav prema selu, didovini i maslinama, te radne navike i odgovornost, koju je otac Mirko svojim primjerom prenosio na njega, on prenosi na svog sina Vida. "Definitivno, najviše sam sretan i ispunjen kad u maslinama radimo nas troje zajedno, dido, tata i sin“, opetuje.

Vid, upravo puni 13 godina, pohađa 5 razred OŠ Bartula Kašića. Svaki vikend ide na selo kod dida Mirka i bake Marije. Jako je razigran i komunikativan. Potrebno mu je prostora da se ostvari, kaže Branimir, a da ga odmakne od današnjih tehnologija, mobitela i računala, koji su previše preuzele dominaciju nad djecom, upravo selo i rad u maslinama su se pokazale kao pun pogodak.

Poticanjem i primjerom se prenosi ljubav na djecu za rad na selu i maslinama. Kako je Vid uz zabavu i igru, prihvatio ljubav prema didovini, selu i maslinama koja mu se pruža, tako su i dido i tata doživjeli svoj uzlet života. U zadnje tri godine zajedno sade oko 200 maslina godišnje. Jednostavno, svaku ogradu koju posjeduju, očiste, pripreme i posade masline. "Trenutno smo na 982 masline i planiramo na jesen bar još 200 komada posaditi“, najavljuju.

Pomaže i rođak Tome sa svojim bagerom, ali uloga dida Mirka je nezamjenjiva. Kad se jesenas bager pokvario Mirko, koji je motikom sređivao iskopane rupe za sadnju ih je sustigao: "A, što je dečki, zakazala tehnika“, rekao i nastavio tamo gdje je bager stao. Iskopao sve rupe do kraja tako da je posađeno 250 sadnica, koliko ih je i planirano.

Ugriz zime daje vrhunsko St. Vitus ulje

"Morsus hiemis oleum bonum dat. Ili u prijevodu sa latinskog: Ugriz zime daje dobro ulje“, kaže did Mirko. Iskustva iz Rodaljica to potvrđuje. Je, postoje opasnosti od ekstremnih minusa i smrzavanja, pogotovo dok su biljke još mlade. Ali, masline na rubnim područjima, gdje se miješaju gorski i morski zrak otpornije su na bolesti i štetnike, daju obilatije urode i kvalitetnije plodove. Ulja blage pikantnosti i gorčine odlikuju se voćnošću. Harmonična su, a sadrže i visok postotak polifenola što znači da imaju i naglašena ljekovita svojstva.

"Točno“, potvrđuje Branimir. Šunićeva ulja, koja proizvode pod nazivom St. Vitus, višestruko su nagrađivana na lokalnim i međunarodnim ocjenjivanjima ekstra djevičanskih maslinovih ulja. Naziv brenda nije slučajno odabran. Jer i Vid je dobio ime po svojim predcima i sv. Vidu. A St. Vitus je i kršćanski svetac, dječak mučenik koji je pokazao hrabrost, junaštvo i vjernost već u ranoj dobi. Osobine koje u današnja turbulentna vremena trebaju njegovati svi, osobito mladi ljudi. Podsjetimo da sv. Vida kao svog zaštitnika slave i apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, vinogradari, glumci a odnedavno i maslinari St. Vitus iz Rodaljica.

Najmlađi na šampionatu Dobroslav Elezović

"Imam sriću što učim od najboljih“, kaže Vid, misleći pritom na dida, oca, ali i stručnjake iz zadarske Škole za rezidbu maslina. Zahvaljujući tečajevima koje je pohađao zajedno s ocem, Vid je savladao tehnike rezidbe. Posebno usavršava rezidbu na uzgojni oblik polikonične vaze koju, kao najbolju, prakticiraju u susjednoj Italiji i našoj Istri.

"Polikonična ili višestožasta vaza temelji se na tri ili četiri osnovne grane sa izoliranim vrhovima. Bit je postići najbolji mogući omjer drva i lista. Prozračnost i osunčanost cijele krošnje doprinosi plodonošenju i otpornosti na bolesti i štetnike te u konačnici pojeftinjuje troškove rezidbe, berbe i zaštite“, pojasnio je.

Zajedno s ocem, kao daleko najmlađi natjecatelj, sudjelovao je i na nedavnom prvom međunarodnom šampionatu Dobroslav Elezović. "Nisam osvojio trofej, ali iskustvo je neprocjenjivo“, kaže Vid.

Kako obnoviti opustjele Rodaljice?

I, tako riječ po riječ, korak po korak privodimo ugodno druženje u živopisnim, Rodaljicama. Švicarci koji su ovdje boravili nakon Oluje i obnavljali župnu crkvu rekli su "Ovo je prekrasna dolina ispunjena pjevom ptica i preplavljena mirisom bilja“.

Nažalost, fale mještani. Od njih 170 koliko ih je ovdje živjelo prije Domovinskog rata, pred najezdom okupatora 140 ih je spašavajući živu glavu pobjeglo prema Zadru i Biogradu. U mjestu je ostalo oko 30 stanovnika. Petorica su masakrirana. Stariji su pomrli zbog bolesti i gladi, a 12 ih je preživjelo u mukama i teroru velikosrba. Nakon završetka Domovinskog rata u mjesto se vraća samo 67 stanovnika. Polovica prognanika su ostala u Zadru, Benkovcu, Biogradu na moru i Zagrebu. Zadnja ženidba u mjestu bila je 1997. godine, a najmlađe dijete 2018. imalo devet godina, zapisao je u jednoj od svoje, dosad tri objavljene knjige Mirko Šunić – prva motika Bukovice i najbolji pisac Rodaljice.

Znate li za autohtoni rodaljički luk? Uzgaja ga Marina Šunić, najuzornija hrvatska seoska žena

Podatci o broju žitelja u ovom mjestu nekad brojnih stočara, ratara i zanatlija u međuvremenu su još porazniji. Nema dućana, nema autobusa, škola zjapi prazna… Porazna depopulacija, kao i u mnogim drugim selima Lijepe naše i zato ova priča o tri generacije Šunića ima dodatnu težinu. Možda njihov primjer počinju slijediti i drugi ne čekajući da im država osigura uvjete za normalan život i rad na vlastitim imanjima.

Kad nije dosad, kako reče karizmatični Mirko, neće ni odsad. Zato, use i u svoje kljuse. Dicu za ruke i u sela na svoju didovinu. Na početku barem za svaki vikend, a s vremenom sve češće. Malo pomalo se daleko stigne.