• Maslinarstvo u Zagori
  • 20.02.2013.

Ćurkoviću zlato za maslinovo ulje

Pokazalo se napokon kako nije samo Istra rubna maslinarska zona nego i dobar dio dalmatinskog zaleđa. Pokret razvoja maslinarstva na tom području iza primorskih planina Kozjaka, Mosora, Biokova, Rilića više ne mogu zaustaviti ni oštre zime niti ektremne dugotrajne ljetne suše

  • 3.623
  • 355
  • 0

Najstariji Cetinjani, Imoćani, Zagvožđani, Vrgorčani, Drnišani,... vjerojatno ni sanjali nisu kako će se u njihovu kraju odnosno u Zagori, sjeverno iza primorskih planina primjerice Kozjaka, Mosora, Bikova, Rilića - s obzirom na klimatske uvjete (niske temperature, mrazove, hladne bure, ponekad i snježne mećave...), a i pomanjkanje tradicije u nekim sredinama za tu mediteransku kulturu koju su još stari Grci donijeli u Dalmaciju - zasaditi i uzgajati toliko maslina, proizvoditi kvalitetno djevičansko maslinovo ulje te da će mladi maslinari, njihovi potomci, evo gotovo na početku 21. stoljeća, osvajati prva mjesta i prve zlatne nagrade na lokalnim i nacionalno-međunarodnim sajmovima i manifestacijama.

Maslinarska zona i dobar dio dalmatinskog zaleđa

To je svojim projektom nedavno pokazao mladi maslinar Dragan Ćurković iz Suhača u sastavu Grada Sinja. On je u natjecanju na drugoj manifestaciji Dani mladog maslinovog ulja u Dalmaciji, 15. prosinca 2013. u Vodicama, za prvo osvojeno mjesto dobio zlatnu medalju u kategoriji za ekstra djevičansko maslinovo ulje između 270 predstavljenih uzoraka toga proizvoda iz maslinika s područja od Dubrovnika do Istre. Ta je gospodarsko-turistička priredba održana u organizaciji Udruge dalmatinskih uljara Oela, a pod pokroviteljstvom Zavoda za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije. Inače, Ćurković prvi maslinar ne samo na sinjskom području koji je dobio tako visoko i poticajno priznanje, koji je godinu prije (2011.) dobio i diplomu u akciji Birajmo najbolji vinograd i maslinik održanoj u Dioklecijanovu gradu podno Marjana, pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije. Tako se napokon pokazalo kako nije samo Istra rubna maslinasrka zona, nego i dobar dio dalmatinskog zaleđa. Mnogi kažu kako taj val više ne mogu zaustaviti ni oštre zime niti dugotrajne ekstremne dugotrajne ljetne suše na tom području, poput i onih prijašnjih godina.

Sve govori kako se masline posljednjih godina sade gotovo svuda u Dalmatiskoj zagori, a takve projekte uglavnom pokreću mladi ljudi uz potporu roditelja, rodbine, prijatelja, šire zajednice. Primjerice, na prostoru od Šestanovca do Vrgorca, pa još južnije, uz bivši stari Napoleonov put u Zabiokovlju, mladi maslinici predstavljaju zelene oaze u dalmatinskom kršu, ugodne za oko i dušu. Gotovo su nanizane jedna do druge te osvježavaju sivilo zagorskog kamenjara, a neki u šali kažu kako bi Napoleonov put trebalo preimenovati u 'Maslinasrku cestu'. Eto, samo taj podatak razuvjerava one koji tvrde kako se maslina može saditi samo uz more, nadomak šljunčanih plaža i luksuznih hotela, te da se maslinici ne mogu uzgajati iza primorskih planina u Zarilićju, Zabiokovlju, Zamosorju te u zaleđu Kaštela, iza Kozjaka. Dokazano je kako maslina ljubi i snijeg, ali ne i toliku njegovu težinu koja bi joj lomila grane.

'Maslinarska cesta' umjesto starog Napoleonova puta

«Po zanimanju sam elektrotehničar, stalno zaposlen u HE «Orlovac». Oženjen sam te iz sretnog braka sa svojom ženom Tonkom, koja mi je u svemu desna ruka, imam troje djece, kćer i dvojicu sinova, a uzgoj maslina i proizvodnja maslinova ulja mi je hobi, baš kao i uzgoj vinove loze, proizvodnja grožđa i vina. Masline sam počeo uzgajati prije 13 godina, posve slučajno. Najprije sam zasadio nekih 12 stabala, a na toliko sadnica sam se odlučio jer u početku nisam znao kako će one uspijevati u ovom podneblju, s obzirom na vrstu tla i klimatske uvjete. Zapravo, nisam bio siguran kako će se maslina održati u ovom krajoliku uslijed niskih zimskih temperatura, mraza i bure. Ali na sreću još ni jedno maslinovo stablo nije smrzlo niti se osušilo, ali im krošnje nisu jednako razvijene. Moglo bi se reći kako je to bio moj pilot-projekt, a u proteklih 13 godina maslinik sam dosadio pa u njemu sada imam 100 stabala. Raduje me što napreduje, zdrav je i to mi također pričinja zadovoljstvo. Inače, prvi nasad sam kupio u Splitu, vrste maslina: mastrinka, oblica, lastovka, drobnica...», priča nam Dragan Ćurković.

Ističe kako ga na sve to motivirala ljubav prema toj biljci koja čovjeku daje najkorisnije plodove. Kaže kako se njegov mladi maslinik nalazi na brežuljkastu predjelu Karaguše u Suhaču, na površini od 400 metara četvornih, te da je niknuo u krčevini. Ovih smo dana posjetili taj krajolik odnosno lokaciju te se uvjerili kako je osunčana, otvorena prema jugoistočnoj strani, odakle se širi pogled na cetinsku dolinu i na snijegom pokrivenu Kamešnicu s koje bura tijekom cijele godine gotovo danonoćno donosi svježinu, a tu je i mala vjerojatnost mraza. Zacijelo je riječ o pogodnom položaju za uzgoj maslina, na parceli nagnutoj s dobrom zračnom drenažom, zemljom crvenicom u kršu s dosta gline i tek ponešto pijeska, do koje se dolazi prilaznim kolskim putom. Za maslinik su osigurane i dostatne količine vode pa mu ne mogu nauditi ni najekstremnije ljetne vrućine poput onih tijekom 2012. godine, ali nije zaštićen odgovarajućom mrežom, brižno je uređen. Razvija se pod nadzorom mjerodavnih stručnjaka s kojima vlasnik maslinika odlično surađuje, što također pokazuje kako je Ćurković zaljubljenik u masline.

Ćurković pokazao kako masline mogu uspijevati i u njegovu Suhaču

«Maslina mi je bila draga od djetinjstva, a u mojoj obitelji ju nitko nije uzgajao prije mene. Uvijek sam se pitao može li maslina uspijevati na Suhaču i širem sinjskom području budući da je ona mediteranska biljka. A bilo mi je poznato kako su neki Suhačani još 1948. godine ovdje sadili masline - na predjelu Marinovac. One su još žive, ali se nisu razvijale niti su davale plodova, tek su vegetirale. Zaključio sam kako u ovom podneblju ipak mogu uspijevati masline, samo oko njih treba raditi, udahnuti im ljubav, te da o toj kulturi treba nešto i znati. A davno sam shvatio kako se ni kupina ne može razvijati ako nema uvjeta. Krenuo sam u akciju odlučivši kako ću masline zasaditi u krajoliku koji sam ionako želio oplemeniti. Prije no što smo posadili prva stabla maslina, stručnjaci su proučili karakteristike tla, klimatske uvjete, dakako i koje bi sorte maslina tu mogle uspijevati. Uzorke tla sam odnio u splitski Institut za jadranske kulture i krš gdje je ustanovljeno kako je na predjelu Karaguše odlična zemlja za vinograd i masline i ine voćke. Sada imamo mladi maslinik sa 100 stabala a mene, osim ljubavi, za maslinarstvo veže i znatiželja. E, sad mogu reći, otvoreno i glasno, kako masline mogu uspijevati i u mom rodnom Suhaču jer za to imam argumente - stabla, plodove, maslinovo ulje i nagrade; i to, bez ikakvih problema. Hvala Bogu, dobro se nosim s tom novom agro-kulturom i bez obzira što u tomu nemam tradicije», ushićeno će Ćurković.

Osvojena zlatna medalja za maslinovo ulje Ćurkoviću dala dodatni polet

Priznaje kako mu je potonja nagrada, osvojena zlatna medalja, itekako draga, draža nego išta davši mu i dodatni polet u daljnjem radu, iako u tomu nema nikakve materijalne koristi. Tvrdi kako je to za njegovu obitelj samo trošak. A kad je izračunao rashod i uloženi rad u maslinik, ustvrdio je kako bi mu se najbolje isplatilo kupiti maslinovo ulje na tržnici, u prodavaonici. Ali mu svijet ne vjeruju, a Ćurković to nikome ne može ni objasniti, posebice ne onima koji se time ne bave. Dodaje kako su oko njegova maslinika same kupine, korov, nešto hrastovine, gotovo nedirnuta zemlja, a nekad su tu bili vinogradi i voćnjaci. Podsjeća kako su ondje nekoć pasle krave, ovce, koze, a čudi se kako godinama u Suhaču nema stoke. Ne proizvodni se mlijeko i sir, a ni mesa nema kao nekad, no Ćurković se vraća maslinama.

«Kad sam krenuo u ovaj projekt, čuo sam svakakvih priča na moj račun u vezi uzgoja maslina na Suhaču, ali tomu nisam pridavao previše pozornosti. Sada se ti isti ljudi pomalo i srame, jer sam ih uvjerio svojim djelima. Dokazao sam kako se ljubavlju, znatiželjom, radom i biljkama može udahnuti ono što se želi, čemu se stremi, kad se vole. I sada se puno ljudi u Suhaču i na širem sinjskom području bavi maslinarstvom, primjerice u Dicmu, Hrvacama, Grabu, Lučanima, Otoku, Rudi... Jedna obitelj u Lučanima ima maslinik od 80 stabala. Sad mi dolaze mnogi ljudi i pitaju me gdje koja sorta maslina može bolje uspijevati, kako zaštititi maslinova stabla od mraza, niskih zimskih temperatura, jakih bura, a ljeti od dugotrajnih suša - u stvari, kako početi. Samo to govori kako se u Cetinskom kraju razvija pokret uzgoja maslina i proizvodnje maslinova ulja, no to je ipak sve pojedinačno. Ali mi nije poznato je li itko od njih, poput mene, do sada nosio svoje maslinovo ulje na analizu u splitski Institut za jadranske kulture i krš, te sudjelovao na natjecanju», pita Dragan Ćurković.

I u zagori se razvija pokret uzgoja maslina i proizvodnje maslinova ulja

Najavljuje kako će agresivnije krenuti poljodjelskim poslovima čim se učini lijepo vrijeme i zemlja ocijedi. Iznosit će stajsko gnojivo u vinograd i maslinik te početi kopati, što nestrpljivo očekuje. Veli kako je zemlja još mokra, teška, pa se u masliniku i vinogradu ne može raditi. Ističe kako je to gotovo sve što radi u slobodno vrijeme, tek jedan vid rekreacije u čistoj prirodi, na svježu zraku. Opetuje kako voli oplemenjivati krš i zemlju. Otkad zna za sebe radi u vinogradu, oko smokava, krušaka, šljiva, bresaka, jabuka, a od prije 13 godina i oko maslina. Mnogo toga je naslijedio još od pokojnog djeda, zatim oca, pa se može govoriti o obiteljskoj tradiciji, osim uzgoja maslina i proizvodnje maslinova ulja. Spominje kako su davno prije i duhan sadili na njivama gdje su sada vinogradi. Bilo bi mu neizmjerno drago kad bi se njegovo maslinovo ulje moglo uvrstiti u ponudu seoskog turizma ne samo za područje Grada Sinja i Splitsko-dalmatinske županije. Iako je za to itekako zainteresiran, još nema tu mogućnost. Zapravo za to nema nikakve potpore, posebice o tomu kako eko-hranu, proizvedenu na svom imanju, uvrstiti u program seoskog turizma i gastronomije. Dodaje kako za to još nemoguće ostvariti na Suhaču, a i svih dosadašnjih godina proizvedene količine maslinova ulja tek su podmirivale samo potrebe njegove obitelji.

«Lani sam samo na 12 stabala ubrao oko 320 kg ploda i to je bio odličan urod u odnosu na oštru zimu i neočekivano niske temperature, snijeg, mraz, buru; ekstremne vrućine beskišnog ljeta kako smo to doživjeli protekle godine. Tada je ovdje napadalo i više od metra snijega koji se na tlu zadržao oko mjesec dana, a zimske temperature su se gotovo danonoćno mijenjale i dopunjavale od minus 10 do minus 15 i čak minus 17 stupnjeva Celzijevih. No moje su masline 2011. tako dobro rodile da su se njihove grane doslovno savile do zemlje te su jedva izdržale pod tolikim plodom. Morao sam ih poduprijeti drvenim rašljama kako bi ih spasio od mogućih lomova, ali sam na stablima opet ubrao oko 400 kg, stotinu kilograma više nego godinu poslije. Inače, vinograd (1500 trsova) i maslinik su u upisniku, a nadam se kako će u njegovoj blizini ubuduće biti manje kupine i korova. Ono što je najvažnije, sebe sam ipak našao u maslinarstvu i vinogradarstvu, no sve slobodno vrijeme dajem maslinama i lozi, najprije svojoj obitelji», iskreno će Dragan.

Ćurković ističe kako se u maslinarstvu može uspjeti i bez poticaja

Doima se kako mu ne smeta ni to što za svoje projekte nemam poticaja, a i savjetnici koji nadziru njegov maslinik, rekoše mu da to ne može ostvariti ni jedan maslinar ako mu je površina parcele manja od 500 mara četvornih. Stručnjaci kažu kako se sve parcele snimaju satelitom te da u tome nikako ne mogu faliti. Inače, Ćurković masline prehranjuje samo stajskim gnojivom, no maslinik ne može zaštititi folijom, mrežama, jer mu je to skupo. Što se pak tiče edukacije, redovito posjećuje stručna predavanja, seminare, radionice, čita stručnu literaturu, sluša savjete stručnjaka. Voli reći kako najviše surađuje s Ivanom Župić, županijskom savjetnicom, koja je u nekoliko navrata posjetila njegov maslinik, slikala ga, dajući Ćurkoviću i stručne savjeti, koje zatim slijedi. Radi stručnih savjeta češće nazove i prof. Tomca na zagrebačkom Poljoprivrednom fakultetu, a Dragan je pročitao i njegove dvije knjige o maslinarstvu. Mladi maslinar kaže kako je u početku imao problema zbog upisa maslinika u upisnik zato što su se zaposleni u mjerodavnim institucijama čudili kako masline mogu uspijevati na Suhaču, koje su mu to poslije teško priznale, odobrile. Govori nam kako sada nema bitnih problema te da je iznimno zadovoljan i sretan, i zato što je njegova obitelj zadovoljna i sretna svime što radi. Ocjenjuje kako su vremena teška, ali da se kriza može prevladati samo radom, znanjem, sposobnošću, ulaganjem, nikako kukanjem i neradom.

No, onima koji se u Cetinskom kraju i Zagori kane baviti maslinama i proizvodnjom maslinova ulja, Dragan Ćurković poručuje da se najprije savjetuju sa stručnjacima, provjere kvalitetu tla gdje namjeravaju saditi stabla, koje sorte maslina tu mogu najbolje uspijevati, utvrditi klimatske uvjete, zračnu drenažu. Ipak priznaje kako i nije toliko zahtijevan posao oko uzgoja maslina i proizvodnje maslinova ulja samo je to velik rizik zbog prilično niskih zimskih temperatura, mrazova, jakih bura, ali bez obzira na to, poručuje kako se u tu kulturu mora ulagati makar nije poznato kad će se vlasnicima vratiti uložena sredstva.

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Masline Ćurković Maslinovo ulje Seoski turizam Maslinarstvo

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi