Bez objašnjenja izgubili vrijedne poticaje za uzgoj kupine

Željko Heršil, umirovljeni branitelj iz Grubišnog Polja godinama pokušava doprijeti do hrvatskog tržišta i proizvoditi onu kulturu koja bi bila isplativa. Nakon 30 jutara graška, sadio je gladiole i prodavao ih na grobljima diljem Zagrebačke županije, a okušao se i u proizvodnji rajčice i krumpira, no ništa nije urodilo željenim rezultatom.
- Ne želim sjediti kod kuće ili trošiti svoje vrijeme u obilasku kafića, pa sam čvrsvo odlučio aktivno provoditi dane i baviti se poljoprivrednim uzgojem. No, u našoj državi zaista je teško pronaći kulturu koja bi vratila uložene novce i od koje bi čovjek mogao pristojno živjeti - naglašava Željko Heršil koji se 2004. okušao u uzgoju i proizvodnji kupina, nekarakteristične kulture za naše podneblje.

Ulaganja za strojeve

Zajedno s još nekolicinom zadrugara, osnovao je poljoprivrednu zadrugu, te su zasadili pola hektara kupina. Prve godine nakon pokretanja posla bile su poprilično perspektivne, a već nakon tri sezone i prve uspješne berbe kupina, dobili su pravo na besplatni štand u Zagrebu na Glavnom kolodvoru gdje su prodavali svoje svježe proizvode.
- Dobili smo poticaj za sadnju kupina i osigurano tržište u Zagrebu. Pomogla nam je Bjelovarsko - bilogorska županija, Grad Grubišno Polje i Zagreb. Kupili smo potrebne strojeve, kopačicu, frezu, špricu. To nam je bio vjetar u leđa, a iako je riječ o ozbiljnom poslu koji zahtijeva angažman tokom cijele godine, ništa nam nije bilo teško. Berba kupina traje od 25. srpnja pa sve do 10. rujna. Plaćali bi radnike 20 kuna po satu, prodavali većinom svježu kupinu, a od ostatka proizvodili pekmeze i kupinovo vino. Počeli smo razrađivati daljnje planove i ciljeve koje smo mislili postići. Kupili smo od Grada Grubišno Polje staru školsku zgradu koja je trebala postati skladište, odnosno hladnjača, te prostor za preradu kupina u pekmeze i kupinovo vino. Nalazi se nedaleko mojeg imanja u Donjoj Rašenici gdje su zasađene i kupine, pa bi nam sve bilo na ruku, veoma blizu i pogodno. Planove smo namjeravali ostvariti pomoću milijun kuna bespovratnih sredstava i tri milijuna kredita preko Croatia banke. Prikupili smo hrpu dokumenata koje su nas tražili, a ugovor je bio pred samim završetkom. Drugi dan ga je trebalo potpisati i krenuti s realizacijom brojnih planova, no preko noći sve je palo u vodu - prisjeća se Heršil vremena prije otprilike tri godine i dodaje kako mu niti danas nije jasno gdje su ti obećani novci završili.

Nerazumijevanje banke

Jedino objašnjenje koje su zadrugari dobili je da nije sva dokumentacija bila potpuna. Osim što bi kupina postala prepoznatljivi proizvod grubišnopoljskog prostora, tržiše bi postalo konkurentnije, ljudi bi imali posao, a ostatak mještana mogao je također razmišljati o novim vidovima proizvodnje povrća i voća, budući da bi imali skladišni prostor koji bi mogli koristiti.

Autor: mmi

Foto: RGBStock.com

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor